Apstrakcija je ženskog roda

„Slike su naslikane izravno kroz mene, bez ikakvih preliminarnih crteža, i to velikom snagom. Nisam imala pojma što bi slike trebale prikazivati; ipak sam radila brzo i sigurno, ne mijenjajući ni jedan potez kistom“, riječi su to prvog apstraktnog slikara 20. stoljeća. Kandinskog? Maljeviča? Mondriana? Ne, slikar je zapravo slikarica, i zove se Hilma af Klint, a te je riječi zapisala 1906, kad je započela novu fazu svoje umjetnosti.

Ovih joj je dana rođendan: rodila se 26. listopada 1862, kao četvrto dijete Mathilde, rođene Sonntag, i pomorskog kapetana Victora. Nema ništa tragično u njezinu životu i karijeri. Ljeta je u djetinjstvu provodila na otoku Adelsö u jezeru Mälaren, a poslije se za stalno naselila na susjednom otoku Munsöu. Bila je nadarena za matematiku i botaniku, na Tehničkoj školi u Stockholmu naučila je slikati portrete i pejzaže, s dvadeset godina upisala je Kraljevsku akademiju likovnih umjetnosti te je ondje 1887. diplomirala s odličnim uspjehom i za nagradu dobila prostor za rad u zgradi atelijera u vlasništvu Akademije. Radila je u središtu ne samo grada nego i umjetničkog života, jer su se ondje nalazile Blanchova kavana i umjetnička galerija gdje su se okupljali pobornici novoga francuskog načina slikanja en plein air, a uzdržavala se pejzažima, botaničkim crtežima i portretima.

Hilma af Klint, Labud, 1914/1915.  / Izvor: Wikimedia Commons

No od 1880, kada joj je umrla mlađa sestra Hermina, počinje se zanimati za teozofiju Madame Blavatsky i filozofiju Christiana Rosencreutza, a 1908. upoznala je i Rudolfa Steinera, utemeljitelja Antropozofskog društva, kada je posjetio Stockholm. S njim je uspostavila čvrstu vezu te ga je 1920. posjetila u Goetheanumu u Dornachu u Švicarskoj, gdje se gradilo veliko središte njegova pokreta, danas sačuvano u waldorfskim školama; ondje je s prekidima boravila do 1930. Na Akademiji je upoznala Annu Cassel, prvu od četiriju žena s kojima je poslije radila u grupi petorke – De Fem – skupini umjetnica koje su dijelile njezine ideje. Ostale su članice bile Cornelia Cederberg, Sigrid Hedman i Mathilda Nilsson, a povezivao ih je interes za nadnaravno te su često organizirale spiritističke seanse. Svaki susret započinjao bi kršćanskom molitvom i nastavljao se čitanjem Novog zavjeta, da bi nakon razmatranja utonule u paranormalno. Vjerovale su da primaju poruke viših duhova zvanih visoki majstori – Höga mästare – a poruke s drugog svijeta Hilma af Klint upotpunjavala je opsežnim proučavanjem povijesti religija, suvremene fizike i biologije, ostavivši za sobom 150 bilježnica u koje je zapisala svoja razmišljanja.

U radu petorke umjetnica je od 1896. prakticirala eksperimentalno automatsko crtanje, a 1906, s 44 godine, naslikala je prvu seriju apstraktnih slika. U to je doba od duhova dobila nalog da naslika radove za nešto što su nazivali Hramom, iako joj nikad nije bilo jasno o čemu je riječ. No marljivo je prionula te je u dva naleta, od 1906. do 1908. i od 1912. do 1915, izradila čak 193 ulja na platnu velikih dimenzija, 240 x 320 cm. Te slike na simboličan način daju uvid u njezin ezoterijski svijet, spajajući geometriju i prirodne oblike: segmentirani krugovi i raspolovljene spirale, simetričnosti i suprotnosti, boje koje metaforično prikazuju ženski i muški duh ili duhovnu ljubav, naslovi mističnog značenja, na primjer Labudovi. Kako je ispunila zadaću, duhovi su utihnuli, no apstrakciju nije napustila.

Cezura u radu bila je izazvana Steinerovim negodovanjem. Hilma af Klint ponosno mu je pokazala prvi niz od 111 slika, ali mu se nisu svidjele; naime, Steiner je imao vlastite ideje o likovnom prikazivanju teozofskih misterija, koji i danas antropozofi primjenjuju, a njezina mu je praksa previše smrdjela na okultizam i crnu magiju. Nakon četiri godine oporavila se od njegove kritike i nastavila raditi, ali taj je susret možda sudbonosno odredio jednu drugu karijeru: Steiner je sačuvao fotografije njezinih radova, i to ručno kolorirane, te se sumnja da ih je iste godine pokazao Vasiliju Kandinskom, koji tada još nije bio došao do apstrakcije. Bilo tako ili ne, slavu pionira apstrakcije uzeli su drugi. Hilma af Klint nastojala je izložiti svoje slike unutar antropozofskih krugova, u čemu je uspjela samo jednom, 1928. u Londonu, na Svjetskoj konferenciji o duhovnoj znanosti. London joj nagodinu vraća dug, kada će u Tate Modern biti priređena njezina velika izložba. Uspjeh je zajamčen: njezine su slike prije četiri godine u Guggenheimu u New Yorku privukle 600.000 posjetitelja, što je rekord tog muzeja.

No do toga se nije lako došlo. Hilma af Klint umrla je u Djursholmu u Švedskoj 21. listopada 1944, malo prije 83. rođendana, a slike je oporučno ostavila nećaku, viceadmiralu Eriku af Klintu, uz uvjet da njezin rad mora ostati tajnom bar dvadeset godina nakon njezine smrti. Kada su kutije otvorene, djela su bila ponuđena na dar Moderna Museetu u Stockholmu, ali su pogriješili i donaciju odbili, pa je kolekcija prešla u vlasništvo zaklade nazvane po umjetnici. Hilma af Klint u naše vrijeme dobiva punu zadovoljštinu: Julia Voss, njemačka povjesničarka umjetnosti, upravo je objavila njezinu biografiju, a švedski redatelj Lasse Hallström, nominiran za Oscar, snimio je o njoj film. Izmišljen ili ne, imao je pravo jedan od visokih majstora, koji je za sebe rekao da se zove Gregor, kada je rekao Hilmi af Klint da posjeduje sve znanje koje nije ni od osjetila, ni od razuma, ni od srca, već isključivo pripada najdubljem aspektu njezina bića – a to je znanje duha.