ŠTO JE TO EJN?

EJN je kratica od engleskog naziva European Jazz Network, kojom se označava jedna relativno nova europska jazz-organizacija. U svijesti nekih europskih organizatora tinjala je nakon prestanka postojanja Europske jazz-federacije ideja o stvaranju jazz-organizacije koja bi na neki način sjedinjavala europske države te aktivnosti i na tom glazbenom polju. EJN je tako na neki način, premda s velikim razlikama, nasljednik nekadašnje Europske jazz-federacije – EJF, koju su još davno ustanovili poljski kontrabasist Jan Byrczek i pisac ovih redaka, i koja je svoj višegodišnji uspješni put okončala londonskom konferencijom te insistiranjem nekih delegata iz Australije i Afrike da federacija umjesto europske postane „svjetskom“ organizacijom kao i nastupom tadašnjeg predsjednika EJF-a, britanskoga jazz-gitarista Charlesa Alexandera, koji je na sudu u Pragu branio neke suradnike Vaclava Havela i njihove namjere da sastanke upravnog odbora EJF-a iskoriste za svoje odlaske iz zemlje, što tada i nije bila laka zadaća. U upravnom odboru EJF-a sjedio je niz tada međunarodno priznatih i potvrđenih stručnjaka za jazz iz zapadnih i istočnih europskih zemalja, što je omogućavalo i prve zajedničke nastupe nekih jazz-glazbenika iz država razdvojenih željeznom zavjesom. Bilo je to vrijeme prvih kalendara europskih jazz-festivala, izdavanja knjiga poput Jazz In Little Belgium stručnjaka za jazz Roberta Boba Perneta, tematskih izložbi na nekad brojnim europskim festivalima, Adriano Mazzoletti iz Rima latio se ambiciozna posla u pokušaju da skupi biografije europskih jazz-glazbenika, Cici Foresti, direktor tadašnjega velikog jazz-festivala u Bologni, organizirao je 1959. veliki kongres EJF-a u Veneciji, naši ljubitelji jazza još i danas na kioscima mogu kupiti luksuzna izdanja jazz-časopisa Musica Jazz koji je pokrenuo talijanski stručnjak za jazz Arrigo Polillo još u vrijeme EJF-a.

Današnji EJN osnovan je 1987. u Italiji, i nema više svrhu ni osnovnu zamisao o djelovanju kakvu je imao prethodni EJF. Prvi predsjednik nove današnje europske jazz-organizacije bio je Filippo Bianchi, direktor nekadašnjeg jazz-festivala u Ravenni. Organizacija će se poslije, 2001, preseliti u Francusku, a svoje godišnje konferencije, koje karakterizira danas relativno velika masovnost sudionika prema iskustvima stečenim tijekom ljubljanske konferencije održane 2017. Rukovodstvo EJN-a prema svemu svake se godine koristi gostoprimstvom gradova europskih država za svoje konferencije, te će tako nakon Ljubljane, na kojoj je prvi put bio i predstavnik Hrvatske, Tallina i nekih drugih europskih gradova, sljedeća konferencija EJN-a biti održana u Sofiji. No već tijekom ljubljanske konferencije te napose njezina ogranka za organizaciju međunarodnih festivala jazza, i rasprava u pojedinim sekcijama, ustanovljeno je da pojedine organizatore muče drukčiji problemi negoli je to bilo tijekom sastanaka Europske jazz-federacije. Zbog toga valjda i organiziranje sastanka profesionalnih predstavnika jazza balkanskih zemalja u sklopu EJN-a u Sarajevu u lipnju ove godine. Tu bismo mogli svrstati i jednu od budućih namjera EJN-a, a to je rasprava o temi Utjecaj jazza na ozbiljnu glazbu, o kojoj se i u nas već davno raspravljalo.

European Jazz Network izdaje i redovite biltene koje šalje članicama s vijestima o jazzu iz pojedinih europskih zemalja, a dosad kapitalnim djelom smatra se impozantna i skupa knjiga The History of Europeaan Jazz, koju potpisuje Francesco Martinelli iz talijanskoga grada Siene, a kao urednici izdanja navedeni su Alyn Shipton i Dean Bargh. U toj su knjizi na razne načine sublimirane povijesti jazza europskih zemalja, i bez obzira na neke prigovore ta knjiga ostaje zasad kapitalno djelo EJN-a.

Zanimljivo je da su glavnu riječ pri osnivanju europske jazz-organizacije EJN imali agilni predstavnici talijanske jazz-scene, dok neke druge države sa svojim organizacijama i zavidnim specijaliziranim časopisima nisu pokazale zanimanje za tu jazz-organizaciju europskog značaja.