Opijenost Oktoberfestom

Minhenska godina ne dijeli se na četiri godišnja doba. Minhenska godina dijeli se na dva tjedna Oktoberfesta i pedeset tjedana pripreme za sljedeći Oktoberfest. Nijedna manifestacija u europskim, a vjerojatno ni u svjetskim razmjerima nije toliko obilježila mjesto održavanja kao što je Oktoberfest postao zaštitni znak Münchena. Vrijeme kada cijene hotelskog smještaja, taksi-usluga i, naravno, piva lete u nebo iščekuje se s nestrpljenjem, a ritual odlaska na čuvenu Theresienwiese, posebno nakon dvije godine stanke uvjetovane pandemijom, ove godine ne može ugroziti ni visoka inflacija. Uostalom, što su političke, sigurnosne i gospodarske prognoze mračnije, to je potreba za zabavom veća.

Uspjeh Oktoberfesta rezultat je nekoliko čimbenika, od kojih je tradicija možda najvažniji. Jasno definirana pravila o ženskoj i muškoj narodnoj nošnji mogu se usporediti s dress codeom s najviše poslovne razine, a slikoviti primjer kodiranja tradicije vidljiv je u odluci Turističkog ureda Münchena iz 1985. da u drugom imenu Oktoberfesta izbaci apostrof iz pisanja Wies‘n i mimo pravila standardnog njemačkog jezika kao ispravnu varijantu u pisanoj formi prihvati Wiesn. Domaće, lokalno i prije svega kvalitetno glavne su devize Oktoberfesta.

Temelj svake tradicije ustaljena je i ritualizirana repetitivnost. Za razumijevanje Oktoberfesta valja se podsjetiti da se događaj koji je mnogo više od festivala piva na istom mjestu i u isto vrijeme održava više od dvjesto godina. Prve Listopadske svečanosti ili October-Festen, kako je stajalo na dnu slike kojom je zabilježen događaj iz 1810, održale su se dakle netom nakon što je ukinuta Dubrovačka Republika, dok su Habsburgovci još učvršćivali svoju vlast u Dalmaciji i čak četiri desetljeća prije nego što je Franjo Josip I. ujedinio Kaptol i Gradec u beli Zagreb grad.

Na Oktoberfestu su jasno definirana pravila o nošenju ženske i muške bavarske narodne nošnje / Privatna arhiva

A sve je zapravo krenulo s jedne strane slučajno, a s druge politički motivirano. Nedovoljno se ističe da je Oktoberfest zapravo posljedica Napoleonova čačkanja po političkoj karti Europe. Slavni je car izgubio bitke i skončao kako je već skončao, no restauracija koja je uslijedila nakon njegova pada nije mogla vratiti kotač povijesti i poništiti utjecaj njegovih odluka. A jedna od njih bila je da se Kneževina Bavarska 1806. uzdigne na razinu kraljevine, s jačom središnjom vlašću u Münchenu. Slavu nove frankofilske dinastije Wittelsbach trebalo je učvrstiti – a kako drukčije nego veseljem i dokolicom, pa je prijedlog o organiziranju svečanosti s utrkom konja u povodu vjenčanja mladoga prestolonasljednika i budućeg bavarskog kralja njegovu ocu došao kao naručen. Da je svadba princa Ludwiga I. i princeze Therese von Sachsen-Hildburghausen, po kojoj je prostor održavanja i dobio ime Theresienwiese, bila u nekom drugom mjesecu, minhenski festival ne bi nosio ime listopada. Ovalna forma prostora na kojem se slavlje održava već 210 godina podsjeća da je riječ o bivšem trkalištu konja, kojih na Oktoberfestu već odavno nema.

Još je jedan nevjerojatan detalj s prvog Oktoberfesta postao tradicija. Pripreme za prvo slavlje bile su toliko kratke da organizatori nisu imali vremena za podizanje ikakve infrastrukture, nego su odlučili upotrijebiti turski baldahin zaplijenjen u Velikom bečkom ratu 1687, kada su se bavarske i hrvatske snage borile na istoj strani. Muzejski primjerak tako je dobio novu primjenu, a šatori su postali zaštitni znak Oktoberfesta.

Utrka konja s velikim slavljem postala je 1810. sastavni dio svadbene ceremonije, a euforija je bila toliko snažna da je odlučeno da se svečanost ponovi sljedeće godine, naravno, kao reminiscencija na kraljevsko vjenčanje. Namjera je bila da se proslave sa svrhom stvaranja novoga kulta održavaju u cijeloj Bavarskoj. No praksa je zaživjela samo tamo gdje je slava Wittelsbachovih bila najsnažnija, u Münchenu, dok ostatak Bavarske nije tako lako prihvatio nametnutu tradiciju. Oktoberfest je na svim razinama ostao minhenska manifestacija: službeni je organizator još od 1819. Grad München. Današnje kopije Oktoberfesta, npr. u bečkom Prateru, svojevrsne su depandanse minhenske svečanosti, a ne impuls radijalnog širenja kulta koji je s Münchena prešao na cijelu kraljevinu, a s Bavarske na susjedne zemlje.

Način na koji je Oktoberfest već odavno postao simbol i brend grada naprosto je nevjerojatan. Već je 1910. u Muzeju grada Münchena postavljena izložba u povodu stote obljetnice prvog Oktoberfesta, koji je u međuvremenu postao i svojevrsno mjerilo duljine mandata, ali i kontakta s građanima. Vladavina kralja Ludwiga I. obuhvatila je 22 Oktoberfesta, od kojih na sedam nije bio osobno prisutan. U svojoj 24 godine dugoj vladavini introvertirani bavarski kralj Ludwig II. posjetio je Oktoberfest samo pet puta, a svatko tko danas gradi karijeru u bavarskom javnom i političkom životu zna da bi izostanak s Wiesn bio ravan političkom samoubojstvu.

Ovogodišnji Oktoberfest ostat će upamćen kao prvi održan nakon dvogodišnje pauze uzrokovane pandemijom, ali i kao događaj zbog kojeg je broj zaraženih koronom u Münchenu naglo počeo rasti. Ipak, organizatori ponosno ističu da je svih sto nasumično testiranih posjetitelja imalo negativan rezultat testa. Korona ipak nije jedina potencijalna opasnost na Theresienwiese: u dvostoljetnu povijest manifestacije upisao se i teroristički napad iz 1980, kada je poginulo trinaest, a ranjeno dvjestotinjak posjetitelja. Visoka razina sigurnosti danas je zajamčena strogim provjerama pri ulasku na Oktoberfest, gotovo kao u zračnoj luci, a snage sigurnosti brinu se da visoki postotak alkohola u festivalskom pivu ne postane ugroza u pojedinim šatorima. Ustaljena je praksa da razgaljeni posjetitelji smiju plesati na klupama – ali ne i na stolovima – pa je pretpostavka da će ovogodišnji Oktoberfest, kao i prethodni, posjetiteljima ostati u lijepu sjećanju.