Vijenac 746

Glazba

47. Samoborska glazbena jesen, 23. IX–2. x.

 

Najdotjeraniji festival

Piše Jana Haluza

Već 47. godinu zaredom sve blagodati ponude živopisnoga baroknog gradića u blizini Zagreba upotpunjuje glazba. Za to je zaslužan festival probrane vrijednosti i vrhunskih interpreta, Samoborska glazbena jesen (SGJ), koji zdušno vode „ljudi od kriterija“, umjetnički voditelj Srećko Bradić i producentica Renata Glojnarić. I ovaj je put program bio u znaku vrhunske glazbe, strasti, energije i prijateljstva, dakle svega onoga što i očekujemo od umjetnosti – da nas pokrene u životu, izbaci iz kolotečine i rutine. Festival donosi mnoštvo programskih posebnosti, ekskluzivnih sadržaja i – često – novih formata kojim se obogaćuje glazbeni život lokalne, nacionalne, ali i svjetske scene. Poznato je da nam SGJ već više od desetljeća usporedo donose dva međunarodna natjecanja –izvođačko (Ferdo Livadić za mlade do 28 godina) i skladateljsko (New Note za skladatelje bez dobnog ograničenja i njihova djela ne starija od osam godina). Izvođačko natjecanje traži od kandidata da se predstavi koncertnim programom, pri čemu se ocjenjuje i sposobnost osmišljavanja atraktivnog i tematski zaokružena programa, kao i komunikacija s publikom te scenski nastup, a ne samo tehničko-izražajni kapaciteti interpretacije, što je obično slučaj s glazbenim natjecanjima isključivo pred ocjenjivačkim sudom. Razmjena mišljenja između skladatelja i interpreta, domaćih i gostiju, glazbenika i publike razvija sve segmente komunikacije unutar kruga stvaranja i recepcije glazbenog djela, na čemu festival intenzivno radi, ne samo zato što mu je umjetnički voditelj skladatelj i profesor kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Festival koji je u deset dana donio petnaest koncerata na tri podija s gotovo 130 glazbenika ugrubo se može podijeliti na festivalske ansamble na početku i na kraju (Kian Soltani & Friends i Festivalski ansambl) i nastupe velikih uglednih izvođačkih tijela (Simfonijski orkestar HRT-a, Zbor HRT-a i Zagrebački solisti) simetrično raspoređene oko spomenutih natjecanja u središnjici. Prva i treća večer povjerene su jednom od trenutačno prvih violončelista svijeta Kianu Soltaniju i njegovim prijateljima, među kojima je i proslavljeni gitarist Petrit Çeku. U večeri otvaranja 23. rujna u crkvi sv. Anastazije (u čijoj se zvonkoj akustici dogodila većina programa, uz iznimku Galerije Prica za natjecanje Livadić i samoborske kinodvorane, u koju je jedino mogao stati simfonijski orkestar) dvojica su inspirativnih umjetnika slična profila izvela veći dio programa iz pera španjolskih i latinoameričkih skladatelja.


Za fantastičan ugođaj i ovacije publike zaslužan je tenor svjetskog glasa Krešimir Špicer uz Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Tomislava Fačinija /
Snimio Šime Modrić

Sinergija snažnih individua povezala je njihove sviračke habituse u jedno zvučno tijelo u kojemu se nije razaznavalo „trzanje“ od „guđenja“. Nadamo se da će Soltani kao ekskluzivni umjetnik prestižne klasične diskografske tvrtke Deutsche Grammophon na neko od budućih snimanja svakako pozvati svjetsku gitarističku klasu Çekua, čija je karijera počela 2005. pobjedom na natjecanju Livadić. Drugi dio programa obilježile su udaraljke, odnosno gudački kvartet: srpsko-slovenska udaraljkašica Aleksandra Šuklar u suvremenom djelu To the Gods of Rhythm za djembe i glas svojega nekadašnjeg profesora s Bečkog sveučilišta Nebojše Jovana Živkovića te kvartet koji su uz Soltanija na violončelu činili njegovi kolege gudači iz Liègea, Kölna i Pariza: violinisti Marc Bouchkov i Alexey Stychkin te violistica Sindy Mohamed. Njihov je izbor pao na dvije atraktivne skladbe suvremenoga talijanskog skladatelja i violončelista Giovannija Sollime u skladnom spoju minimalizma, ritmičnosti, klasičnih harmonija i balkanskih motiva. Na drugom su koncertu glazbenici u istom sastavu predstavili svoju „klasičniju“ notu u djelima Boccherinija i Castelnuovo-Tedesca. Između toga „smjestio“ se najmnogoljudniji događaj festivala – Opera gala tenora Krešimira Špicera i Simfonijskog orkestra HRT-a 24. rujna u samoborskoj kinodvorani. Premda je u svijetu poznat po baroknim ulogama, Špicer se pri svojem prvom dolasku u Samobor želio odmoriti od baroka i pod vodstvom maestra Tomislava Fačinija predstaviti u opernim djelima austrijskih i njemačkih skladatelja u rasponu od Haydna do Wagnera, dokazavši da je njegov voluminozni tenor kadar pjevati sve. Uslijedili su mini-koncerti 19. natjecanja Livadić, na kojima su se po troje na dan predstavljali pijanist Sven Brajković, violončelist Luka Galuf, mezzosopranistica Emilia Rukavina, oboist Antonio Haller, sopranistica Josipa Bilić, violistica Leonarda Okmažić te violinist Matej Mijalić. Na svečanom koncertu pobjednika prošlog Livadića tadašnji je laureat tenor Filip Filipović uz pijanisticu Lanu Bradić priredio solistički recital s praizvedbom za njega pisane skladbe Tomislava Olivera (La flamme za tenor i elektroniku), a proglašeni su i novi pobjednici: nagradu Ferdo Livadić primila je sopranistica Josipa Bilić, za koju novo djelo iduće godine piše skladateljica Sara Glojnarić, dok je nagradu Grada Samobora za najbolju izvedbu djela hrvatskog skladatelja dobio violinist Matej Mijalić. Dok se na to natjecanje iako je međunarodnog profila iz praktičnih razloga prijavljuju mahom hrvatski glazbenici, ono skladateljsko, New Note, iz nerazjašnjenih okolnosti, hrvatski skladatelji zasad već 11. godinu zaobilaze u širokom luku. Od 29 skladbi za zbor a cappella pristiglih na natječaj iz cijelog svijeta, komisija u sastavu Tomislav Fačini (dirigent), Srećko Bradić (skladatelj i umjetnički ravnatelj) te Margareta Ferek-Petrić (skladateljica) jednoglasno se odlučila za partituru mladoga srpskog skladatelja Juga Markovića (Pet tragova), koji je postigao sklad između tradicionalnog i suvremenog. Djelo je prvi put u Hrvatskoj na svojem koncertu izveo Zbor HRT-a u slavenskom kontekstu programa, uz Dmitrija Bortnjanskog i Alfreda Schnittkea. Kao nastavak su 1. listopada Zagrebački solisti pod dirigentskim vodstvom Matea Narančića na početku svojega klasičnog programa nadoknadili zbog pandemije propuštenu izvedbu nagrađene skladbe iz 2020. (The Little Match Girl mladog Poljaka Przemysława Schellera), a prije i poslije festivalsku su završnicu remek-djelima komorne glazbe obilježili članovi već uhodana međunarodnog Festivalskog ansambla: violinisti Borivoj Martinić-Jerčić i Gernot Süssmuth, violist Aleksandar Milošev, violončelistica Jelena Očić i pijanistica Martina Filjak. Bez premca, SGJ je naš najdotjeraniji glazbeni festival.

Vijenac 746

746 - 6. listopada 2022. | Arhiva

Klikni za povratak