Imaginativno-stvarnosne kombinacije

Franjo Deranja stvaralački se potvrdio kao iskusan prozaik u romanima Salonski pilko (2013), Simultanka malog Mojsija (2010), Ponoćni carpaccio (2016), BubadeStruktor (2017). Iako romaneskna struktura nije prevalentna, jer fabula se mjestimice gubi da bi mjesto ustupila imaginativno-stvarnosnim kombinacijama koje su kontrapostirane polemičko-memoarskim promišljanjima u središtu kojih je čovjek i svijet. Znak raspoznavanja jest vrijeme današnje s naglašenim globalističkim dionicama. Koristeći se sadašnjim vremenom kao poveznicom autor promišlja autonomnost budućnosti usprkos problematičnoj stvarnosti.

Izd. Gradska knjižnica Crikvenica i Naklada Kvarner, Novi Vinodolski – Crikvenica, 2022.

Autorova potraga za istinom i ljubavlju kao etičkom vertikalom problematizira fenomen etičkog pročišćenja koji dovodi do duhovne ravnoteže. Naracija koju slijedimo odlikuje se prirodnom dobrotom i jednostavnošću. Da bi se obnovila pripadnost svijetu, ne treba uljepšavati stvarnost i zato autor ne odustaje od kritičkih kontemplacija koje otkrivaju stvarnost ljudskih tjeskoba. Njegova nadahnuta narativnost zapisuje kreativnu stvarnost ponavljanja. Autor je dosljedan sebi i tako se čini da piše jednu te istu knjigu: „Jesi li sretan – pitaju me, s vremena na vrijeme?! Pa, učinio si – kažu – ponešto što mnogi nisu. Uspio si, govore. Vjerojatno si sretan čovjek – kažu mi. Trebao bi to biti, ponavljaju, nakon što ne dobiju očekivani ili ne dobiju nikakav odgovor. Zaista, možda bih trebao biti sretan, ili bi to zasigurno bio netko drugi da je na mojem mjestu?! Čovjek je nezahvalno stvorenje.“ (Tiha sreća).

Naglašene stvaralačke komponente koje drže na okupu imaginativno mobilno promicanje priče, nalazimo i u najnovijoj prozi Ponovno rođen i druge pripovijesti. To su memoarsko- autobiografske reminiscencije uz nenametljiv ironijski odmak. Dinamizirani dijalog i fenomen prepoznatljivosti osmišljen je u atmosferi vlastitih snoviđenja: „U rizičnoj sam skupini, pa sam bespogovorno prihvatio onu poruku, to jest preventivnu epidemiološku mjeru Stožera: Budite odgovorni! Ostanite doma!

Dobro mi je došla i ona preporuka, premda nepoznatog, Facebook-prijatelja koji je obznanio najprimjereniji raspored u svojem danu i u njegovu dnevnom programu prihvaćajući spomenute mjere... Danima – što danima?, tjednima, pa sada već i mjesecima držim se toga. A taj raspored izgleda ovako: kada mi se jede – jedem; kada mi se pije – pijem; kada mi se leži – legnem! A kada mi se izlazi iz kuće – jedem, pijem i legnem! (Seniorska snatrenja).

Pripovijesti u knjizi Ponovno rođen osamnaest su kazivanja u kojima autor tematizira jednostavnost bivstvovanja, efemernosti i banalnosti svakidašnjice, zov identiteta, emocionalne digresije, duh strpljenja, stvarnost neminovnog ponavljanja i destrukciju samoće: „nesretna na zemaljski način“: „Živimo u neobičnim vremenima!? Netko će reći – u čudnim vremenima, ali moglo bi se prije reći kako je život čudesan, pa počesto i čudan, ali – ipak! da su ova vremena ipak neobična. Eto, pitanje, što bi upravo to moglo ilustrirati, glasi: koje je društvo zdravije? Ono u kojem su na vrhu društvene ljestvice popularnosti političari, ili ono u kojemu su na vrhu društvene ljestvice popularnosti pjesnici, pisci, književnici?

Odgovor bi trebao biti lak, jasan i posve razumljiv, zapravo, retorički, a glasio bi: ovi drugi! Ovi drugi – pjesnici, pisci, književnici – nek’ budu na vrhu i sve će biti na svom mjestu.“ (Neobična vremena).