Glazbeni život Dubrovnika želi izvrsnost

Sagledavajući kulturni život Dubrovnika na osnovi raznih ljetnih i jesenjih glazbena događanja, nameće se usporedba pojedinih glazbenih festivala kroz prizmu dorađenosti i nedorađenosti ideja, površnosti i / ili temeljitosti pristupa, koncepcije kao i njihovih izvedbi. Dubrovačke ljetne igre, Dubrovnik u pozno ljeto te Stradun classic obuhvaćaju razdoblje od nekoliko mjeseci, a ove godine s velikom razlikom u kvaliteti. Na vagi na kojoj je s jedne strane glazbeni dio Dubrovačkih ljetnih igara, a na drugoj ostala dva spomenuta festivala u organizaciji Dubrovačkog simfonijskog orkestra jezičac pokazuje prema, s obzirom na integralnost, mlađim i pozitivno skromnijim festivalima.

Dubrovnik u pozno ljeto ove je godine ugostio niz mlađih solista i dirigenata u usponu / Izvor DSO

Dubrovačke ljetne igre ove godine ponudile su u glazbenom programu trinaest koncerata, uz dodatak onog gala, završnog, koji se ne uvrštava u službeni dio programa. Lakonski pristup u slaganju programske koncepcije učinio je glazbu na Igrama bez festivalskog karaktera. Prošlih godina kada su javno mnijenje i struka zanovijetali o nezanimljivosti i nedostatku festivalske programske kvalitete, a to podrazumijeva da se u nekim parametrima ona mora razlikovati od uobičajene koncertne sezone, ufalo se u rast kvalitete sa svakom sljedećom godinom. No i ovogodišnje Ljetne igre pokazale su svu svoju nemoć da se nametnu u kulturnom kalendaru, pa je prostor atrija Kneževa dvora uglavnom bio nepopunjen. Iako su pojedini koncerti pokazali solidnu ili vrhunsku izvedbu, ostali su u sjeni zapetljanih ingropanih i nejasnih ciljeva te nedovoljno artikulirani u javnom kulturnom prostoru. Za ilustraciju – na programu se našao samo jedan koncert komorne glazbe, onaj Zagrebačkog kvarteta, na kojem nismo čuli nijedan gudački kvartet, već je ansambl, pomlađen vrlo solidnim mladim snagama, bio dio različitih kombinacija s drugim instrumentima. Čak tri klavirska recitala i dva violinistička našla su se na programu, a neki od njih imali su više muzikološki i stručni karakter nego ljetno-festivalski. Da bismo ipak donijeli malo svjetla u ovu oštru kritiku koja vapi da se stvari dinamiziraju, više idejno osmisle i menadžerski učine bitnim i strastvenim, istaknut ćemo događanja koja bi mogla biti segment usmjerenja ka višim festivalskim kvalitetama – koncert sjajne pjevačice Nurie Rial i Accademie del piacere, praizvedba opere za djecu Čudesna šuma skladatelja Frana Đurovića i spisateljice Sunčane Škrinjarić, te autentični projekt Dubrovačkih ljetnih igara Dubrovnik na glazbenoj hridi. Posljednji je istaknut jer uključuje lokalne glazbenike i omogućava im da sudjeluju na višoj izvedbenoj ljestvici, a važnost uključivanja domicilnih glazbenih snaga daje onu kvalitetu koja opravdava zašto se uopće Igre događaju u Gradu. Čini se da se programska koncepcija glazbenog dijela Igara slaže nasumičnim idejama, probija kroz filtre bez svojstava i dovoljna razloga, između drugih, važnijih obaveza i s lakoćom nekoga i nečega što će uvijek imati neupitnu financijsku potporu i kulturološku opravdanost. Potpuna posvećenost, barem u dijelu pripreme programa i njegove promidžbe, bila bi itekako poželjna.

Dva festivala u organizaciji Dubrovačkoga simfonijskog orkestra, Dubrovnik u pozno ljeto i Stradun classic, s druge strane, kompenziraju programske nedostatke Igara, a domaća ih publika rado posjećuje, jer su se Igre na određen način odmetnule od Grada. Dubrovnik u pozno ljeto ove je godine ugostio niz mlađih solista i dirigenata u usponu, dobitnika međunarodnih nagrada, što se pokazalo kao odlična ideja, jer su publici podarene punokrvne i angažirane izvedbe. Ipak, treba biti na oprezu pri slaganju budućih programskih koncepcija kako festival ne bi postao poligon za prosviravanje i praksu mladim glazbenicima. Da bi se postigao vrhunski i sveobuhvatni učinak, trebalo bi uvrstiti i nekoliko eminentnih, etabliranih međunarodnih solista i dirigenata te „pročistiti“ prostor i od minimalne natruhe provincijalizma. Sam Dubrovački simfonijski orkestar, osobito dionice gudača, obnovljen mladim snagama, pokazao je profesionalni odnos, ponekad i iznimnu kvalitetu, kako u pratnjama solističkih koncerata, tako i u simfonijskim djelima.

Stradun classic međunarodni je festival komorne glazbe, događa se već nekoliko godina, a inicirala ga je i umjetnička mu ravnateljica dubrovačka klarinetistica sa stranom adresom Marija Pavlović. Okuplja dubrovačke i strane glazbenike, a po programskoj koncepciji i izvedbi može se usporediti s najboljim komornim festivalima. Razlika je jedino u tome što na ovom nastupaju većinom glazbenici kojima karijera zahvaća međunarodnu scenu, ali je lišena zvjezdane razvikanosti. S velikom pažnjom i promišljenošću slagani su programi koncerata, pa smo imali priliku čuti i neka djela koja se rjeđe ili nikako ne izvode na dubrovačkoj pozornici. Temeljni i najvažniji potencijal festivala je osiguran – odlični glazbenici i osmišljeni programi – kako bi festival postao još vidljiviji i prepoznatljiv publici.

Glazbenom scenom provlače se, pomalo u sjeni, i niti nedovoljno eksponiranih projekata čineći, uz spomenute opsežnije, cjelogodišnju mrežu žive aktivnosti: proljetni i jesenji ciklusi koncerata Orkestra, ciklus klavirskih recitala Glazbene radionice Sorgo Pianaforat, glazbenoscenski projekti Teatra Marin Držić i Umjetničke škole Luke Sorkočevića, notna izdavačka djelatnost i sl. Propuste i nedostatke koji umanjuju važnost, opravdanost i poziciju glazbene djelatnosti u Gradu treba ispraviti i dopuniti, ne zadovoljavajući se dobrim rezultatima, nego izvrsnim.