Zahvala za duboke tragove u umjetnosti

U Jelsi na otoku Hvaru 11. rujna postavljena je spomen-ploča Slavomiru Drinkoviću, akademskom kiparu rođenu u Jelsi 1951, a preminulu u Zagrebu 2016, i to na njegovoj rodnoj kući u kojoj je proveo djetinjstvo i ranu mladost.

Postavljanje ploče organizirao je Ogranak Matice hrvatske u Jelsi, a posvećena je „dragom prijatelju, susjedu, vrhunskom umjetniku i nadasve dobru čovjeku“. Prigodni uvodni govor održao je Fabijan Peronja, predsjednik OMH u Jelsi, podsjetivši velebni skup na sretno djetinjstvo koje se proživljavalo na trgu Šantić put, ispred Drinkovićeve rodne kuće. O životu i radu Slavomira Drinkovića govorila je Jelšanka Jasenka Splivalo, obiteljska i generacijska prijateljica, dok je završnu riječ održao Nikša Peronja, načelnik Općine Jelsa. Ploču su otkrili Gordana, Slavomirova supruga, i njihov sin Vitar, akademski kipar, koji su i zahvalili organizatorima na gesti koja ih je duboko dirnula.

Slavomir Drinković diplomirao je 1977. u klasi Valerija Michielija, radeći u majstorskoj radionici Antuna Augustinčića, te Ivana Sabolića. Time je proširio svoj dom mislima velegrada i počinje stvarati veliki Groš dobrih misli i djela. Njegov patriotizam nije ograničen samo na naš otok, već je tijekom godina naših ondašnjih nesreća podario djela mnogim ranjenim krajevima naše Hrvatske.

Umjetnički rad Slavomira Drinkovića u brojkama je impozantan, pedagoški rad obilježen je mnogobrojnim domaćim i međunarodnim radionicama sa studentima, a organizatorske sposobnosti rezultirale su dvostrukim mandatom dekana zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti. Dobitnik je 22 nagrade i ovjenčan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a radovi su mu u mnogim muzejima i zbirkama. Uz rad na dizajnu, arhitekturi i scenografiji, njegovo stvaranje prati opširna bibliografija priznatih povjesničara umjetnosti.

Slavomirov nemir podario nam je vrijedne, svevremenske okamine. Zapisao je on u bjelini kamena mnoge misli, ali i našu ranjenu golubicu u crnom granitu Ovčare... za koju je vrsni znalac, povjesničar umjetnosti Šimat Banov, izrekao veliku istinu: „Spomenik kojemu je rana cjelovitost, a praznina punina.“