Vrstan prijevod nenametljive a moćne poezije

„Svi smo se mi izlegli iz Dragojevićeve Kornjače“, mogli bi reći pjesnici i pjesnikinje jednog odvjetka suvremenoga hrvatskog pjesništva. Naime, proučavanje relativno zanemarenih motivskih i stilističkih obilježja Dragojevićeva pjesništva ukazuje na zanimljive paralele s djelima generacije stasale u desetima, desetljeću razvitka specifične poetike koja je u zenitu proslavila veći broj autorica i autora te omogućila rast zanimanja za pjesništvo u javnom prostoru.

Vrlo kratko i pojednostavnjeno, čini se da težnja konceptualnom strukturiranju zbirki s pomoću ciklusa i drugih sredstava te stilsko-motivska specifičnost koju možemo nazvati gustom metaforikom zemljanog i vegetativnog – riječ je o poetskim obilježjima prisutnim i u Dragojevićevoj prvoj zbirki Kornjača i drugi predjeli (1961) – u većoj ili manjoj mjeri međusobno povezuju zbirke kao što su Projekt Poljska (2014) Ivana Šamije, Na kraju taj vrt (2015) Gorana Čolakhodžića, Uzbrdo (2015) Ane Brnardić, Etika kruha i konja (2018) Marije Dejanović, Doba bršljana (2018) Davora Ivankovca, Početne koordinate (2018) Monike Herceg.

Ako se Dragojevićev opus uvjetno može smatrati svojevrsnom ishodišnom točkom te linije hrvatske suvremene poezije, važnu ulogu u njezinu razvoju imaju zbirke Postanak ptica (2009) i Uzbrdo (2015) pjesnikinje Ane Brnardić. Njezinim se djelima čak i u književnim krugovima posvećuje premalo pozornosti. Njihovu vrednovanju i povećanju recepcije trebala bi pomoći nova, dvadeseta po redu knjiga francuske izdavačke kuće L’Ollave unutar edicije Domaine croate / Poésie, posvećene objavljivanju prijevoda odabranih hrvatskih pjesnikinja i pjesnika 20. i 21. stoljeća. Pod naslovom Devant toi le jour (2021) okupljeno je 37 pjesama iz posljednjih dviju autoričinih zbirki u odličnom prijevodu Vande Mikšić i Brankice Radić. Urednički dio posla vrsno je odrađen – izabrane su pjesme reprezentativne kako za autoričin opus, tako i općenito za hrvatsko suvremeno pjesništvo. Izdvojimo u tom smislu obilje zemljanih i prirodnih motiva, ali i za autoričino pjesništvo specifične motive ptica, noći i glazbe. Na tematskoj razini važnu ulogu igraju ruralni motivi i obiteljski odnosi (pogotovo majčinstvo), koji se također uklapaju u suvremene pjesničke tendencije.

Probleme u prevođenju mogle su predstavljati pojave glagolskih deiktika ženskog roda lirskog subjekta i drugih likova koji se u francuskom općenito pojavljuju rjeđe nego u hrvatskom, kao i relativna dužina stihova izvornika odabranih iz knjige Uzbrdo, jer francuski redovito zauzima više prostora od hrvatskog. Prvi su problem na nekoliko mjesta prevoditeljice riješile minimalnim ubacivanjem elemenata koji ne mijenjaju značenje izvornika, a drugi povremenom preraspodjelom semantičkog materijala po stihovima, bez velikih odstupanja od stila i logike izvornika. U nekoliko je pjesama koje tematiziraju djetinjstvo prijevod perfekta pluskvamperfektom (koji je u francuskom uobičajeniji nego u hrvatskom), što autoričinim stihovima daje lijepu dodatnu patinu. Navedeni je primjer samo pozitivna iznimka jer je prijevod na francuski općenito vrlo vjeran izvorniku. Ukratko, poezija Ane Brnardić na francuskom zvuči uvjerljivo i neizvještačeno, kao stihovi koji su uistinu mogli izrasti u kontekstu francuske književnosti, pri čemu je zanimljivo spomenuti i specifičnosti izvornika kao što su neoglagoljeni stihovi koji izravno prevedeni na francuski gotovo da zvuče još prirodnije.

Naposljetku, iako je izbor posljednje dvije autoričine zbirke najsmisleniji s obzirom na stilsku i sadržajnu ujednačenost i reprezentativnost, bilo bi mi drago da je svoje mjesto u knjizi našlo i nekoliko pjesama iz zbirke Postanak ptica koju vidim kao jedan od važnijih tekstova u razvoju najnovijega hrvatskog pjesništva, odnosno kao najavu i preteču visoko razvijene dragojevićevske poetike koja je omogućila današnji preporod hrvatske poezije. Doduše, važnu ulogu u probijanju poezije u mainstream imaju i izvanknjiževni faktori – velik trud usmjeren ne samo na pisanje nego i na marketing i izgrađivanje javne slike, kao i, naposljetku, duh vremena. Ipak – izrazit ću se i ja ovog puta biljnom metaforikom – procvat interesa za poeziju ne bi se dogodio da u hrvatskom suvremenom pjesništvu nije bilo zrele poetike. U njezinu je razvoju – iako možda izvan fokusa šire javnosti – veliku ulogu odigrala skromna i nenametljiva, sublimna a moćna poezije Ane Brnardić, koja se sada u izvrsnom prijevodu ima priliku predstaviti i francuskoj publici.