KRALJEVSKA IKONA NAŠEG DOBA

Kraljica Elizabeta II. umrla je 8. rujna u dobi od 96 godina. Preminula je okružena svojom obitelji u Balmoralu, svom golemom seoskom imanju u Škotskoj. Prije samo tri mjeseca proslavila je platinasti jubilej. Smrt Elizabete II nije iznenađenje, ali će svejedno uznemiriti britansku naciju. Sve se to poklopilo s dolaskom nove premijerke usred nove ekonomske krize. Bilo je nečeg užasno dirljivog u njezinom inzistiranju, čak i u danima za koje sada znamo da su bili na samrti, da osobno uvede novu i njenu 15. premijerku Liz Truss u njezin ured. Kraljica je bila stalna prisutnost u pozadini milijuna ljudi već 70 godina, umirujući glas u teškim vremenima. Ali to je dubina znanja nakupljena desetljećima koja se možda tek sada može u potpunosti cijeniti, ali i prosuđivati što za Europljane znači monarhija.

Kraj jedne ere za europske monarhije

Nema sumnje da Windsori sjede na najmoćnijem tronu Europe, no postoje znatne razlike u ustavnim položajima monarha na kontinentu. Kraljevi Belgije, Nizozemske i Španjolske polažu zakletvu pred parlamentom i nemaju sakrosanktni položaj kakav krasi kraljeve Danske, Norveške, Švedske i Velike Britanije. Naime, u tim zemljama je monarh ujedno poglavar crkve, odnosno danskih, norveških i švedskih luteranskih crkava. Elizabeta II. je bila poglavar Anglikanske crkve i zaštitnica autonomnog prava Škotske prezbiterijanske (protestantske) crkve. Poradi toga smo mogli vidjeti da su kraljica Beatrix u Nizozemskoj i kralj Juan Carlos u Španjolskoj napustili svoje položaje i otišli u mirovinu, dok je u drugim monarhijama to, zasad, nemoguće.

Pokojna kraljica Elizabeta II. i novi britanski kralj Charles III. / Izvor Royal.uk

Kraj jedne ere postat će refren dok komentatori ocjenjuju rekordnu vladavinu kraljice Elizabete II. Kao i svi monarsi, bila je i pojedinac i institucija. Imala je drugačiji rođendan za svaku ulogu - stvarnu godišnjicu rođenja u travnju, a službenu u lipnju - i, iako je zadržala svoje osobno ime monarha, nosila je različite titule ovisno o tome gdje se nalazila u svojim domenama. Bila je lišena mišljenja i emocija u javnosti. O njezinu unutarnjem životu naučili smo malo osim njezine ljubavi prema konjima i psima, a naročito prema voljenom Balmoralu. Kraljica je utjelovila duboku, iskrenu predanost svojim dužnostima i zbog njezinog nepokolebljivog obavljanja dužnosti bit će s pravom oplakana.

Ostavština kolonijalizma

Elizabeta je sve vidjela - i gotovo o svemu je izbjegavala donijeti sud. Pridržavala se protokola koji je sama sebi nametnula od svoje krunidbe: šutjeti. A o mnogim je temama šutjela – previše – ili možda samo šaputala svojim premijerima. Mnogo puta, previše, zažmirila je na nedjela zemlje koja se teško odricala kolonijalizma koji je kartu svijeta uljepšao ružičastim krunskim kolonijama: od Indije, do Sueza i Bliskog istoka – gdje su se granice Sirije, Libanona, Jordana, Iraka i Palestine nemilosrdno ucrtavale olovkom i ravnalom britanskih dužnosnika. Nakon osamostaljenja kolonija, mnoge su ostale duboko povezane s britanskom krunom kroz Commonwealth (zajedničko dobro). Mnogi ne znaju da su zemlje poput Kanade ili Australije zapravo i dalje pod vlašću londonskoga monarha, koji je prisutan kroz kraljevskoga guvernera u svih 56 zemalja na gotovo svim kontinentima. Mnoge te države propituju hoće li i dalje ostati povezani s britanskim monarhom.

U vrijeme odrastanja Elizabete II., Velika Britanija je još uvijek vladala velikim dijelom planeta, uključujući Indiju i pola Afrike. Elizabeta II. je također bila svjetski simbol monarha i za stotine milijuna ljudi diljem planeta koji nikad nisu bili njezini podanici. Ipak, gledali su u nju kao primjer onoga što monarhija može donijeti modernom dobu i što može učiniti za društvo kada je netko poput Elizabete II kraljica. Kraljica koja je svoj ured i svoju misiju uvijek stavljala na prvo mjesto. Princ Philip bio joj je velika podrška. S Elizabetom II., najdugovječnijom vladaricom na britanskom prijestolju, završava britansko dugo dvadeseto stoljeće. Stoljeće tijekom kojeg je Britanija prestala biti kolonijalna sila i postala dijelom Europske unije, da bi izašla iz EU pomalo nesretno nakon pola stoljeća, također zbog nostalgije za velikom imperijalnom prošlošću.

Među mnogim stvarima koje je preživjela, možda se najviše osjeti njezina želja za mirom u Sjevernoj Irskoj i skladne veze s Republikom Irskom. Iako snažno republikanska, Irska ipak ima određenu romansu s britanskom kraljicom. Njezin posjet Irskoj 2011. bio je prekretnica u anglo-irskim odnosima. Bila je prvi britanski monarh koji je probio led od stotinu godina napetih odnosa. Govori u kojima je priznavala pogreške i tužnu i žalosnu povijest bili su suosjećajni i iskreni. Njezino otvoreno izražavanje želje da su stvari učinjene drugačije ili da se uopće ne rade bila je poruka iscjeljenja i nade. Iz tih razloga, Irci će je i dalje poštovati, ali taj odnos može biti pod upitnikom s dolaskom novih naraštaja.

Muke po nasljedniku

Elizabetinim nasljednicima na prijestolju neće biti lako, jer je kraljica postavila vrlo visoko letvicu. Ali mogu pokušati nešto slično onome što je uspjela Elizabeta II., uspješno transformirajući odnos s bivšim kolonijama u funkcionalnu zajednicu. Dva dana nakon smrti kraljice, sastalo se vijeće najuglednijih institucija zemlje i prihvatilo Charlesa III., njezinog dotadašnjeg prijestolonasljednika i najstarijeg sina, za kralja. Biti će on sasvim drugačiji monarh. Princ od Walesa je od malih nogu pokazivao veliko zanimanje za ekologiju. Kao pozoran promatrač gigantskih civilizacijskih promjena koje su se događale tijekom njegova života, već godinama otvoreno govori o izazovima s kojima se suočavaju sadašnje i buduće generacije. Inspirira ljude na zeleniji način života. Njegov Aston Martin radi na biogorivo, a prinčeva kuća, Clarence House u Londonu, radi na obnovljivu energiju. Sam Charles godinama nosi istu odjeću i obuću koju s vremena na vrijeme mora popravljati. U 2020. godini lansirana je i kolekcija luksuzne ekološke muške odjeće izrađene od materijala poput organskog pamuka, kašmira i vune. Kolekcija je nastala u sklopu suradnje prinčeve zaklade The Prince’s Foundation s talijanskom prodajnom platformom Yoox Net-a-Porter. Ova predanost, koja se očituje i u privatnom biznisu proizvodnje organske hrane, bila je sastavni dio prinčeva imidža, ali on sada više nije princ. Od njega će se očekivati da nema snažnih stavova o bilo čemu, baš kakva je bila njegova majka. To je teško ostvarivo.

Iako je britanska monarhija prije svega poznata po mnogobrojnim skandalima kraljevske obitelji, vječite polarizirajuće ostavštine princeze Diane, ljubavima i razvodima, Elizabeta II. je bila iznad svega toga. Zbog toga nije ni potrebno ukazivati na tu sastavnicu njezinog obiteljskog života. U Hrvatskoj je bila samo jednom, u listopadu 1972. godine. Posjetila je Zagreb, Dubrovnik, Đakovo, Pulu i Brijune, gdje je bila gost diktatora Josipa Broza Tita. Nije to ništa neobično, jer je u skladu s britanskim protokolima Elizabeta II. upoznala mnogobrojne autokratske vlastodršce diljem svijeta. Poznata je i priča o njezinom pradjedu Frani/Francisu, vojvodi od Tecka, ocu kraljice Marije koja je bila Elizabetina baka. On je rođen 1837. godine u Osijeku. Hrvatska je u danima svoga osnivanja imala slabu priliku postati ponovno kraljevinom, što je tadašnja vlast brzo odbila. Hrvatska politička misao je ipak prije svega narodnjačka, pravaška i seljačka, što znači republikanska i vezana za pravice hrvatskog građanina i seljaka. Rasprave o budućnosti europskih monarhija su u Hrvatskoj gotovo jedinstveno otklanjane, za razliku od, primjerice, Mađarske, Srbije, Bugarske, Rumunjske. Ono što se od Elizabete II. može naučiti u našoj zemlji jest smisao za državništvo, kojega kronično nedostaje.