Boka u umjetničinu govoru duše

Likovna monografija Vesne Šojat, akademske slikarice bokeljskih korijena, prethodno predstavljena u palači Matice hrvatske u Zagrebu, imala je kotorsku promociju 8. kolovoza u Galeriji solidarnosti (Palača Pima) u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Boki kotorskoj.

Autor monografije je povjesničar umjetnosti, pokojni Nikola Albaneže, a urednik Željko Brguljan. Recenzenti su Feđa Gavrilović i pokojni akademik Tonko Maroević, a izdavači knjige Skaner studio i Nacionalni muzej moderne umjetnosti iz Zagreba.

Posjetitelje promocije, među kojima je bila i generalna konzulica Republike Hrvatske u Crnoj Gori Jasminka Lončarević, pozdravila je Marija Mihaliček, predsjednica OMH u Boki kotorskoj, koja se u uvodnom izlaganju zadržala na fenomenu slikarske obitelji Šojat riječima:

“Nemoguće je započeti priču o slikarstvu Vesne Šojat bez spomena fenomena likovne obitelji kojoj pripada. Svakako, ne bježeći od činjenice koliko malo poznajemo Antona Šojata, Melitu Bošnjak i Vesnu Šojat, koliko su oni nezasluženo zaboravljeni i u mjeri koju bi čak elementarna kultura sjećanja podrazumijevala.

Poznato je da su kulturne pojave i njihovi nositelji ono što je važan segment zavičajnog kulturnog habitusa. Ako ih se ne sjećamo, ne propitujemo vrijednosti i ističemo kao kulturnu baštinu, padaju u zaborav. Na primjeru obitelji Šojat to se vidi, ali ne i samo njih. Dosta bismo primjera mogli navesti, gdje smo dopustili da prođe vrijeme bez zanimanja za ljude, za stvaraoce-umjetnike koji su zavičajnu Boku mnogostruko zadužili, jer su je umjetnošću ovjekovječili na najplemenitiji način. Kao što posljednjih desetljeća otkrivamo zapretane vrijednosti najljepših stihova i eseja o Boki oživljenim sjećanjima na Alfirevića i Viktora Vidu. Nadam se da neću zvučati pretenciozno ako kažem da je ova večerašnja promocija vrijedne likovne monografije, koja u svim segmentima pokazuje najveći domet koji su postigli svi, od pisca, od urednika, recenzenata, izdavača, još više od toga, ona simbolizira potrebu propitivanja našeg odnosa prema vlastitom nasljeđu. Boka je prirodom i baštinom okupirala mnoge majstore kičice, ali Antun Šojat, Melita Bošnjak i Vesna Šojat s pravom se mogu nazvati najdosljednijim i najpotpunijim slikarima Boke. Njihovo stvaralaštvo pripada korpusu hrvatske moderne umjetnosti, no njihova veza s Crnom Gorom nije samo zbog činjenice da su živjeli u Zagrebu i na Prčanju (kako piše u njihovim biografijama), već i ta što je njihovo slikarstvo istinski obilježilo likovno stvaralaštvo i crnogorsku kulturu i druge polovice 20. i prve polovice 21. stoljeća.“

Urednik monografije Željko Brguljan uručuje sliku Vesne Šojat predsjednici Ogranka MH u Boki kotorskoj Mariji Mihaliček / Snimio Anton Gula Marković

Likovnu monografiju Vesne Šojat predstavila je poznata crnogorska povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Ljiljana Zeković, koja je u izlaganju istaknula da su u monografiji „definirane suštinske karakteristike njenog djela promatranog kroz intelektualne, duhovne, filozofske i likovno-estetske vrijednosti koje nam pružaju cjelovit uvid u njezino stvaralaštvo“. Ljiljana Zeković povukla je paralelu između slikarskog opusa hrvatske slikarice Vesne Šojat s umjetnicima crnogorskih kamenih pejzaža, slikarima genius loci, Nikolom Vujoševićem i Vukom Radovićem, riječima: „Zapravo, riječ je o osobnim slobodama umjetnika, njihovom likovnom senzibilitetu kojim viđeno kao polazište transformiraju u novu slikarsku stvarnost. Dok je Vesna Šojat inspirirana primorskim ambijentom, Vujošević i Radović slikaju kanjonske vrleti Kanjona Platija. Vesna Šojat priklanja se izrazu lirskog, neoromantičarskog i nadrealnog nadahnuća, a slikari surovih kamenih litica grandioznom i monumentalno. Međutim, ono što fascinira jest uzvišenost i samosvojnost slikarskog izraza umjetnikâ koji su kamen, kao „govor duše“, izrazili u suglasju sa svojim stvaralačkim temperamentom. Vujošević i Radović slikari su koji prirodne fenomene uređuju po zakonima reda, preglednosti, kompozicijske i kolorističke promišljenosti, dok Vesna Šojat gotovo eruptivnom snagom formira kozmos u malom u kojem se sudaraju plastičke strukture koje grade, nadograđuju arhitektoniku kompozicije. No ono sto ih, na neki način, povezuje su harmonije, složeni ritmovi, tonske boje, enformelistička materijalizacija-pastuoznost, mediteranska svjetlost promatrana kroz mijene prirodnih fenomena, i dominacija kamena, koji se transponiraju od realnog preko asocijativnog do apstraktnog znaka. Ovdje sam navela samo neke paralele u likovnom izrazu umjetnika koji svoj likovni rukopis zasnivaju na vlastitim poetskim referencijalnostima i samosvojnom izrazu, bez obzira na zajedničko inspirativno polazište – kamene pejzaže Crne Gore, koje zauzima dostojno mjesto u hrvatskoj povijesti umjetnosti 20. i 21. stoljeća, a koja porijeklom i djelom pripada i crnogorskom kulturnom korpusu. Porijeklom Bokeljka, rođena Zagrepčanka, slikarica Vesna Šojat, jedno je od reprezentativnih imena suvremene hrvatske povijesti umjetnosti, nažalost nedovoljno je valorizirana u sredini iz koje je potekla i kojoj je motivski posvetila svoj impozantan i vrijedan likovni opus. Njezina jedina samostalna izložba u Crnoj Gori, održana u galeriji Centra za kulturu u Kotoru 1988, ostala je u pamćenju kulturnoj javnosti u bokokotorskim okvirima, a njene slike u Crnoj Gori nalaze se u: fondu Narodnog muzeja Crne Gore, u fundusu Galerije umjetnosti Jugoslavije Njegoš, zatim u Prčanju, rodnom mjestu njezina oca akademskog slikara Antuna Šojata i u zbirci moderne i suvremene umjetnosti Gospe od Škrpjela u Perastu.“

Urednik knjige Željko Brguljan i inicijator njezina nastanka pozdravio je publiku osobno i u ime Vesne Šojat, koja nije u mogućnosti prisustvovati predstavljanju monografije. On se s ponosom i žaljenjem zbog prerana odlaska prisjetio autora monografije, pokojnog profesora Nikole Albanežea i povjesničara umjetnosti i recenzenta akademika Tonka Maroevića. O motivima u slikarstvu Vesne Šojat kazao je: „Dominantni je motiv u opusu pejzaž Boke kotorske, u užem smislu kameni pejzaž: stjenovite vrleti nad Zalivom i detalji građevina staroga Kotora. Promatrajući desetljećima masive kotorskog zaljeva, njegove mijene od rane zore do prvog sumraka, fiksirala je svojim kistom tisuće lica zaljevskog pejzaža. I premda rođenjem i odrastanjem pripada Zagrebu, Boka je za Vesnu bila onaj pravi, duboko doživljen zavičaj.“ Brguljan je poželio da „monografija bude poticaj likovnoj struci da se Vesnino djelo, duboko posvećeno bokeljskom pejzažu, dostojno uvrsti u likovne tokove, kako hrvatske tako i crnogorske umjetnosti. Kao što je inicirao izlaženje reprezentativne monografije, njezin urednik je istaknuo nužnost „cjelovitije izložbe i ovdje, u kulturnom središtu Zaliva kojemu svojim umom, talentom i posvećenim radom slikarica pridonosi već pola stoljeća.“

Vlasnik Skaner studija Dragi Savićević govorio je o nastajanju reprezentativnog izdanja i o lijepom iskustvu u suradnji s Vesnom Šojat i drugim umjetnicima iz Hrvatske i iz Crne Gore.

Na kraju promocije, u ime umjetnice Vesne Šojat, urednik monografije Željko Brguljan uručio je sliku Zidine Kotora, dar Ogranku MH u Boki kotorskoj.