LIKA JE LIK

-

Prema legendi, bile dvije sestre, dvije kneginje. Obadvjema je pripadala zemlja koja se zvala Lika i Krbava. Tu su zemlju dobile po očevoj smrti. Jedna sestra, Karolina, dobila je Krbavu i po njoj je prozvan taj kraj. Druga sestra dobila je današnju Liku. Ta je kneginja bila boležljiva pa je putovala svuda tražeći lijeka.

Ožedni i napije se vode kod Ribnika. Bolest okrene na bolje. Ona je vidjela da joj ta voda dobro čini, da je upravo liči (liječi). Ta je voda postala za nju lik (lijek) pa je zato prozva Lika, a od vode dobi cijeli kraj ime Lika. Napisao je tu legendu, u Danici 1992, Ante Rukavina.

Snimio IVAN ŠARDI / Hrvatska turistička zajednica

Legendu su, čini se, slijedili ljudi današnjice te ih je, osobito tijekom pandemije koronavirusa, put vodio upravo u Liku. Ondje su dobili ono što su tražili – osamu, čistu prirodu te zdravu vodu i hranu. I zdrava hrana se u Lici može pronaći u prirodi: medvjeđi luk i šumske jagode samo su dio „ponude“. A za to, naravno, treba krenuti u brdo, u šumu. Mi smo najprije krenuli na zanimljivo brdo Mrsinj kod Korenice (1268 m) s ostacima srednjovjekovne utvrde Mrsinj-grad, nekadašnjega doma knezova Frankopana, na sjevernom obronku. Osim obrambene svrhe, ta je utvrda imala i crkvenu namjenu. Bila je prvo upravno središte gdje su stolovali biskupi Krbavske biskupije (od 1185), a poslije se biskupsko središte preselilo na Udbinu. S vrha Mrsinja lijepi su vidici na Plješivički lanac i Koreničko polje. U to se, međutim, nismo mogli i osobno uvjeriti jer smo se popeli do utvrde poslije kiše, kada je čitav kraj ovila gusta magla i dala mu mističan ugođaj. Zbog toga smo morali vjerovati na riječ predsjednici Planinarskog društva Mrsinj Marijani Nahod, koja nam je bila pravi vodič, ali i „metla“, zadnja u koloni planinara i čuvarica onih na začelju – nas.

Korenica – Ličko astronomsko središte

Pogled prema zemlji, a i zvjezdanom nebu, stoga smo morali odgoditi za drugi put. Možda do trenutka dok u Korenici, koja postaje ličko astronomsko središte, ne bude izgrađena zvjezdarnica impresivno velike kupole promjera 10 metara, visine 17 metara te rotacije od 360 stupnjeva, s informatičkom sobom, knjižnicom te teleskopom. Posebnost je te lokacije čistoća neba, glavni preduvjet za istraživanje zviježđa.

Brzo smo se utješili – neki domaćom ličkom šljivovicom i sirom škripavcem, drugi ukusnim slatkišem – plitvičkom štrudlom. Vrijedne ruke gospođe Gordane Radaković naprave ih tristo u danu. Ona ima svoj OPG, a nije jedina. Dapače. U tom se području Like sve više razvija turizam i ekološka poljoprivreda zahvaljujući i udruženim snagama vrijednih turističkih radnika u općinama Plitvička jezera i Udbina te Gradu Gospiću koji zajednički promoviraju Liku i njezine blagodati pod sloganom „Lika je lik (lijek)“. Slogan su pustili u vrijeme kad je cijeli svijet tražio lijek protiv koronavirusa, objasnila je direktorica gospićke Turističke zajednice Maja Strilić.

Korona je promijenila trendove, ljudi se sve više okreću prirodi i Lika je sada idealna. Cijela općina Plitvička jezera koja broji 4000 stanovnika sada ima 5300 postelja – znači više nego stanovnika te oko 500 objekata za iznajmljivanje. Ima i 270 OPG-ova, a najveći je u županiji, kada je riječ o ovčarstvu, onaj Zdene Ramljaka, s više od tisuću ličkih pramenki. Ramljak je ‘90-ih, za vrijeme rata, „kao dijete u naramku“, došao s roditeljima iz Bosne i Hercegovine, iz Travnika, kraja nadaleko poznata po ovčarstvu koje mu je, odraslome, postalo i glavno zanimanje.

OPG Bariša Dejanović uzgaja ličku bušu, posebnu vrstu ličkoga goveda, u ekološkoj proizvodnji. Zalaže se da se Lika proglasi ekološkom regijom jer je, kaže, 65 posto županije zaštićeno i uvijek treba govoriti o onom što je autohtono.

Crkva hrvatskih mučenika

A ako niste znali (mi nismo), u Lici se mogu pronaći i polja lavande. Melanie Ajduković nakon desetljeća života u Rovinju vratila se na djedovinu i u podnožju brda zasadila tu biljku. Lavandu koju ubere s dva hektara zemlje prerađuje u mirisno ulje, hidrolat, sapun..., a svi su ti proizvodi nositelji oznake „Lika kvaliteta“.

No mi nismo odlučili ostati u podnožju, već smo se zaputili u osvajanje još dva podvelebitska brda u okviru manifestacije „Tri dana tri vrha“. Nakon Mrsinja čekali su nas Ozeblin i Oštra.

Ozeblin je iznad Udbine, a na tom se području nalazi Crkva hrvatskih mučenika i vidikovac iznad povijesnoga Krbavskog polja gdje je bila tragična bitka na Krbavi daleke 1493. između hrvatske plemićke vojske (uglavnom neobučenih seljaka) i Osmanlija (uglavnom obučenih strojeva za ubijanje – akindžija). Procjenjuje se da je bitka, koja je rezultirala potpunim porazom hrvatske vojske i smrću brojnih seljaka i plemića, ugasila živote deset do trinaest tisuća Hrvata i oko tisuću Osmanlija.

Načelnik općine Udbina Josip Seuček kaže da je na njihovu području vjerski turizam „najjači adut“, a o povijesti toga kraja s velikom strašću i erudicijom govorio nam je župnik Josip Šimatović, i sam Ličanin, Otočanin, odrastao uz rijeku Gacku.

Crkva hrvatskih mučenika na Udbini / Snimio Šime Zelić / PIXSELL

Kao pravi domaćin, počastio nas je ličkim specijalitetima, ali i znanjem o povijesti zavičaja potkraj 15. stoljeća, kada je na Krbavi, kako kaže, živjelo 40.000 ljudi, koliko ih je sada u cijeloj županiji, o Krbavskom križu, Limuškom raspelu...

A danas... posebno je ponosan na 40.000 hodočasnika koji godišnje dođu u Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini, a s Danom hrvatskih mučenika posjeti ih i do 50.000 ljudi godišnje. „Sve više ljudi prepoznaje Udbinu kao mjesto duhovnog i fizičkog odmora“, rekao je i dodao kako neki od njih naprave tek pauzu na putu do Međugorja, saniraju rane na nogama ili krpaju biciklističke gume. „Živo je ovdje, a najbolja je reklama zadovoljan hodočasnik. Pa i razgovor uz večeru ljudima promijeni život, dade nadu i smisao za životnu borbu. Lokalna zajednica od toga bi mogla imati koristi“, zaključio je.

Što će biti s Kosinjem?

Nakon duhovnog i fizičkog odmora bili smo spremni za nove izazove i – krenuli na brdo Oštra iznad Gospića. Oštra je vrh i kratka gorska kosa u blizini Gospića, četiri kilometra udaljena od središta grada. To je jedan od dijelova potopljene gorske velebitske kose u diluvijalne nanose Ličkoga polja koji su nekada bili krška jezera (danas Trnovačke bare, Zablata, polje oko Trnovačkoga Novosela, sve do bara u Divoselu). Tu se nalaze i ostaci staroga podvelebitskoga gorja, koje je s vremenom razoreno ili utopljeno u novije nabore koji danas čine Velebit. Lijep je pogled na siluetu Oštre kada prilazite Gospiću s istočne strane i tada se ona doima kao vulkanski stožac. U južnom podnožju prolazi uza sam brijeg cesta koja povezuje Gospić i Karlobag – stara Terezijana – nekoliko puta rekonstruirana i na pojedinim dionicama izmještena radi potreba modernoga prometa.

Znanstvenik svjetskog značenja Nikola Tesla čovjek je bez čijeg spomena ne može proći priča o Lici. U njegovu rodnom Smiljanu možete posjetiti kuću u kojoj je rođen, šetati stazama po kojima se mali Nikola igrao i trčao. I posjetiti Memorijalni centar Nikola Tesla. Da je danas s nama, možda bi imao rješenje za Kosinj, čiji stanovnici strepe od potapanja zbog HEP-ova projekta hidroelektrane.

Pero Jurčević, župnik crkve sv. Antuna Padovanskog u Kosinju, najvećem selu u bivšoj državi Jugoslaviji, koje zauzima prostor od 192 kilometra četvorna, kaže da je Kosinj ucrtan na stotinjak karata u različitim povijesnim razdobljima. Najnovija i nama najpoznatija jest „Gutenbergova“ (Kosinj 1483. godine – prva tiskana knjiga na Balkanu).

„Najvažnije od svega jest što se u Kosinju vrlo vjerojatno, prema kartama i drugim istraživanjima, nalazi lokalitet prve tiskare u Hrvata, gdje je tiskana prva knjiga Misal po zakonu rimskoga dvora, 1483, a i druga, Rimski brevijar, 1492, što ulazi ne samo u hrvatsku nego i u europsku kulturu“, ističe župnik Jurčević.

Kosinjska tiskara, prema nekim istraživačima, prva je hrvatska, ali i prva tiskara na slavenskom jugu, u kojoj je vjerojatno 1491. tiskan glagoljski Brevijar po zakonu rimskog dvora (faksimil 1991), čiji se jedini primjerak, kojemu nedostaje posljednji list s kolofonom, čuva u knjižnici Marciani u Veneciji. Prema osporavanom Kulundžićevu stajalištu, u njoj je već 1483. bio tiskan Misal po zakonu rimskoga dvora (pretisak 1983), prva knjiga na hrvatskom jeziku, tiskana dvobojno, crveno i crno, iznimno lijepim slovima uglate glagoljice. Stajalište o postojanju tiskare na današnjem arheološkom lokalitetu u Kosinju, u Lici, temelji se na spisu iz 1696. U sažetom opisu Like i Krbave, dviju županija Kraljevine Hrvatske (Brevis et compendiosa duorum Comitatuum Regni Croatiae Licae et Corbaviae descriptio), koji se pripisuje biskupu Sebastijanu Glaviniću, navodi se da je u Kosinju u 15. stoljeću djelovala znamenita tiskara u kojoj su tiskani glagoljski brevijari i misali.

Župnik Jurčević ističe da je na području Kosinja, po podacima Ministarstva kulture – 66 što sakralnih, što nesakralnih spomenika kulture.

Sedamnaest je arheoloških nalazišta, 27 špilja, 24 jame i 41 izvor. Dva posto pitke vode od ukupne količine Republike Hrvatske nalazi se u Kosinju. Svi lokaliteti ucrtani su u Hrvatskoj osnovnoj karti (HOK-u), a sve to već sedamnaest godina proučava Ivan Mance.

„Važno je napomenuti da se na području Kosinja nalazi i najstariji vodno-gospodarski spomenik, tzv. Pisani kamen (ugovor o korištenju vode između dvaju plemena: Parentina koji u živjeli na području Kosinja i Ortoplina) iz 1. stoljeća te najveća jela u Europi – Jela car, kojoj je obujam 5,9 metra, a visina 42,5 metra“, istaknuo je župnik Jurčević. Napominje i kako se u probnim arheološkim iskapanjima oko crkve sv. Antuna Padovanskog naišlo na zid ispod crkve, u njezinu produžetku, i konstatiralo da je prije na tim temeljima bila veća crkva sv. Jeronima, a u cijeloj Lici nema crkve sv. Jeronima.

No, kaže župnik Jurčević, svem tom blagu, i crkvi i kućama, prijeti potapanje, a stanovništvu raseljavanje zbog HEP-ova projekta hidroelektrane vrijedne 3,4 milijarde kuna, koji je Vlada proglasila strateškim interesom. U lijepoj Kosinjskoj dolini uz rijeku Liku, na mjestu sada naseljenih Gornjega Kosinja i Mlakve, planirana je izgradnja akumulacijskog jezera.

Stanovnici Kosinja oštro se tome protive i vjeruju da Vlada to neće realizirati jer bi pod vodom završilo i hrvatsko nacionalno blago, kulturna baština – crkva sv. Antuna Padovanskog iz 1692, kapela sv. Ane, župni ured iz 1772. i nekoliko groblja, kaže župnik Jurčević. I u selu Mlakve, dodao je, namjeravaju potopiti pravoslavnu crkvu i groblja.

Za miran život na djedovini

Apel Vladi da odustane od tog projekata uputili su i svećenici Gospićko-senjske biskupije.

Sve ih je jako pogodilo, kaže župnik Jurčević, što se u sklopu pripremnih radova prvo počelo prekopavati 300 godina staro groblje Mance Draga, koje je u trenutku vršenja ekshumacije i prenošenja posmrtnih ostataka bilo u posjedu župe, a poslije je jako brzo prepisano na općinu Perušić. „Ljudi su bili zgroženi kada su nakon ekshumacije vidjeli kosti kako strše iz zemlje. To se može nazvati sve samo ne ekshumacija“, kaže župnik Jurčević.

Zajedno sa Zelenom akcijom, koja već dulje vrijeme upozorava i na ekološku štetnost tog projekta, stanovnici su sa župnikom prosvjedovali ispred Ministarstva uprave i pravosuđa, tražeći od Vlade da od tog projekta odustane. U Zelenoj akciji upozoravaju da je projekt ekološki neprihvatljiv zbog velike štete koju će imati na bioraznolikost te se nadaju da ga Vlada neće realizirati. Podsjećaju i da je u prostornim planovima već više od pedeset godina, te je od tada Kosinjanima nametnuta zabrana bilo kakva razvoja, a sada im se za njihove nekretnine, koje su pedeset godina propadale, nudi tržišna cijena. Stanovnici su očajni, oduzeta su im ljudska prava i dostojanstvo, a samo žele miran život na svojoj djedovini i razvoj.

„Bogata je povijest i kultura Kosinja“, zaključuje župnik Pero Jurčević te apelira da se očuva.

U obližnjem je Perušiću i Pećinski park Grabovača, gdje je neprocjenjivo bogatstvo podzemnih krških oblika, što čini četvrtinu ukupnog broja zaštićenih speleoloških objekata u Hrvatskoj.