Kamenčić u mozaiku lustracije

-

Dana 17. rujna 1975. Paromlinskom ulicom u Zagrebu ispred Kreditne banke odjeknula je eksplozija. Nije bilo ni očevidaca ni žrtava, materijalna šteta bila je mala, ali je Udba odmah započela veliku hajku jer je dan prije u blizini tog mjesta boravio Josip Broz Tito, koji je tada bio u posjetu Zagrebu. U istrazi nazvanoj Operacija Paromlin Udba je privela oko tisuću osoba, a među njima i Vinka Markovića iz Vinkovaca, koji s tom eksplozijom nije imao ama baš nikakve veze, ali je u montiranom sudskom postupku među trinaestoricom optuženih najprije osuđen na smrt, a u preinačenoj presudi na osam godina robije. Iz zatvora Stara Gradiška pušten je 26. kolovoza 1983.

Tim događajem i sudbinom osuđenih u novoj knjizi pod naslovom Kako je operirala UDBA: operacija „Paromlin“ i sudbina Vinka Markovića bavi se povjesničar Josip Mihaljević. Predstavljena je 13. lipnja u Hrvatskom institutu za povijest (HIP), a prisustvovao joj je i Đuro Perica, jedan od trinaestorice osuđenih, koji je na robiji proveo četrnaest godina i tjedan dana, sve do 1. listopada 1989. Ta trinaestorica, od kojih su četvorica bili inženjeri agronomije, uz ostalo su optuženi da su iz Slavonije dobavili protugradne rakete kao eksploziv i da su imali veze s hrvatskom emigracijom.

Dvije priče

Knjigu su uz autora predstavili ravnatelj HIP-a Gordan Ravančić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske iz Vinkovaca Dražen Švagelj, recenzent Nikica Barić i već spomenut, višegodišnji hrvatski politički zatvorenik, Đuro Perica.

Oko eksplozije u Paromlinskoj kružile su dvije priče, ona Udbina, koja ju je tumačila kao atentat na Tita, te ona da su eksploziju „namjestili“ upravo pripadnici SDS-a (Služba državne sigurnosti), sljednice Udbe, i to one koja je nosila srpski predznak.

Izd. Hrvatski institut za povijest i OMH u Vinkovcima, 2022. Predstavljanje knjige na poveznici.

Mihaljević je knjigu napisao na temelju nedavno deklasificiranih dokumenata Udbe, privatnog arhiva Vinka Markovića, razgovora s njegovom obitelji i razgovora s osobama upletenim u slučaj Paromlin. Ispričao je da je ugledni patolog i predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima Dražen Švagelj od Markovićeve obitelji dobio dokumentaciju, Vinkova pisma koja je kao zatvorenik slao na adrese raznih državnih i sudskih tijela ukazujući na grozote koje je prošao kao objekt obrade SDS-a, smatrajući da je riječ o zanimljivu materijalu koji bi valjalo objaviti. „Sadržaj koji sam pročitao duboko me potresao, odlučio sam ga objaviti, no radi što kvalitetnijeg prikaza konteksta odlučio sam dodatne podatke potražiti i u Hrvatskom državnom arhivu gdje se čuva Udbin dosje o Markoviću“, rekao je Mihaljević.

Običan čovjek na udaru totalitarizma

Švagelj je istaknuo da je obitelj pokojnog Markovića ustupila dokumentaciju koju je on iza sebe ostavio kako bi se moglo rasvijetliti djelovanje totalitarističkoga režima komunističke Jugoslavije putem zloglasne Udbe, a na primjeru običnoga čovjeka. „Mihaljević je svojim istraživanjem ostvario Markovićevu želju da zločin i nepravda počinjeni nad njim i mnogima koji su prošli slične patnje i torture, a neki bili i ubijeni, ne padne u zaborav, nego kao pouka posluži naraštajima koji dolaze iza njih kako bi se zlo iskorijenilo i u budućnosti ne bi ponovilo. Ova je knjiga kamenčić u mozaiku lustracije“, zaključio je Švagelj.

Mihaljević je istražujući za knjigu prošao oko dvadeset tisuća stranica arhivskoga gradiva, rekao je recenzent Barić, dodavši da je bitno što su naše državne ustanove prenijele arhivsko gradivo Udbe u Državni arhiv u Zagrebu pa je ono dostupno istraživačima, što još nije slučaj u Srbiji.

„Mi Hrvati imamo nesreću da nam povijest pišu neki drugi, koalicijski partneri koje ne zanimaju argumenti ni činjenice“, rekao je Đuro Perica istaknuvši kako je upravo zato ta knjiga dobrodošla u slobodnoj Hrvatskoj. „Ona govori o ljudima, među kojima su petorica prvookrivljenih osuđeni na smrt, čija je kazna poslije preinačena u dvadeset godina robije. Uz političke zatvorenike stradale su i njihove obitelji, a danas te hrvatske političke zatvorenike koji su za državu dali svoj doprinos, koji su istinski domobrani, nitko nigdje pa čak ni za državne blagdane ne spominje“, rekao je Perica. Također je napomenuo da su mnogi nakon odsluženja robije otišli u inozemstvo i nakon godina tamo provedenih teškom mukom dobili državljanstvo tih država jer im je u dosjeima pisalo da su teroristi. Hrvatska država trebala im je pomoći da se to izbriše, ali, nažalost, nikada ih nisu službeno rehabilitirale institucije RH, zaključio je Perica.

Novo odijelo

U kontekstu takvih priča, a da paradoks bude veći, mnogi od onih koji su sudjelovali u Udbinim rabotama, od sudaca, istražitelja i batinaša u zatvorima, nakon demokratskih izbora postali su raznorazni stručnjaci za sigurnost, nastavili raditi u javnim službama, a jedan od sudaca iz procesa Paromlin kandidirao se i za suca Vrhovnog suda, no nije uspio. Drugi je pak počinio samoubojstvo.

Mihaljević je ocijenio da se knjiga bavi temom koja i dalje opterećuje društvo. Ta tema često služi za dnevnopolitička prepucavanja, a to iz perspektive povjesničara nije dobro. „Knjigu nisam pisao s namjerom da bilo koga denunciram, prozivam ili otkrivam, već mi je motiv bio dati historiografski pogled na slučaj koji dobro pokazuje što je bila Udba, kakve su bile njezine metode i što je ona značila u tadašnjem društvu“, zaključio je Mihaljević.

Knjiga je podijeljena u četiri poglavlja – Istraga, Sud, Robija i Zaključna razmatranja. Objavili su je Hrvatski institut za povijest iz Zagreba i vinkovački ogranak Matice hrvatske, a iz mnoštva objavljenih faksimila čitatelj na ukupno 432 stranice saznaje o Udbinu modus operandi. Moguće je pročitati imena onih koji su sudjelovali u istragama i dobivanju priznanja od optuženih i osuđenih, dakle, sudaca i drugih, djelatnika i suradnika Udbe, od kojih su neki još živi i za svoja nedjela nikomu nisu odgovarali ni na moralnoj, a kamoli na zakonskoj i sudskoj razini.