Susret dobrih ljudi i dobre poezije

Trećega lipnja održani su 14. Kostajnički pjesnički susreti Milivoj Cvetnić, koji svake godine otvore vrata nekom mladom pjesniku. Povjerenstvo u sastavu: Enes Kišević, predsjednik, Denis Derk, Ines Konjevod i Marija Krupić, članovi, ponajboljom zbirkom proglasiše Dlanove Brune Vučkovića. Bruno Vučković dobitnik je plakete Milivoj Cvetnić za 2022, koja mu je osigurala izdavanje zbirke Dlanovi.

Susreti su i ovaj put započeli podsjećanjem na Milivoja Cvetnića, Kostajničanca, čiji nevelik opus čine Lirika, zbirka od pedesetak pjesama i Zaljubljena Madona, zbirka od svega sedam pripovijedaka. Sjajan glazbeni uvod napravio je Krunoslav Dubravac, kostajnički kantautor koji je uglazbio Cvetnićevu pjesmu I nikad ne znaš slavu. Cvetnićeve stihove nadahnuto je interpretirao Enes Kišević, koji je još jednom pokazao koliko je Cvetnićeva poezija živa, inspirativna te ostavlja otvoreno pitanje – njegove pjesničke evolucije? Jer Cvetnićeva stvaralačka evolucija bila je „kratka, dramatična i tragična“, kako je napisao Josip Užarević u pogovoru Lirici Milivoja Cvetnića pod naslovom Vječna voda. A istoimena pjesma, nastala u siječnju 1943, jest „ona lirsko-filozofska punina do koje je pri kraju svojega prerano okončanoga životnoga i stvaralačkoga puta stigao Milivoj Cvetnić“ (Josip Užarević). 

Bruno Vučković, dobitnik Plakete Milivoj Cvetnić, čiju zbirku Denis Derk ubraja u „svjedoke vremena”

U drugom dijelu programa slijedilo je podsjećanje na pripovjedački rad Milivoja Cvetnića i neveliku zbirku izdanu pod naslovom Zaljubljena Madona (Dora Krupićeva, Zagreb, 2010). O pripovjedačkom opusu Milivoja Cvetnića govorila je Ines Konjevod. Istaknula je Branimira Donata kao urednika, do sada, jedinog izdanja te zbirke, koji je napisao: „Pripovjedačev naivni glas je modus narativne metafore, karakterističan za Cvetnićevo kazivanje koje nije za ono doba uopće konvencionalno, a ni potrošeno…“ Stoga teme o kojima Cvetnić progovara nisu potrošene: lažna socijalna filantropija u priči Zimska pomoć; nemogućnost izlaza iz stvarne, ali i psihološke situacije (Naš junak u Zavojnici); iracionalne teme koje ga svrstavaju u red hrvatske fantastične proze (Satovi srca i vojničke čizme, Aprilska pričica, Poznati neznanac, Zaljubljena Madona). Zaključujući svoje izlaganje, Ines Konjevod citirala je Branimira Donata: „…u novoj nevelikoj knjižici koja nosi naslov po istoimenoj priči pojavljuje se jedan još nepoznatiji dio kreativnih interesa Milivoja Cvetnića koji samo potvrđuju i produbljuju naše uvjerenje o njegovoj darovitosti i sada ga u ovoj knjizi predstavljaju kao darovitog, pa čak i osebujnog pripovjedača.“

Završni dio programa, koji je uspješno moderirao Damir Ducić, bio je posvećen mladom pjesniku Bruni Vučkoviću, dobitniku plakete Milivoj Cvetnić za 2022. Enes Kišević, predsjednik prosudbenog povjerenstva, u proslovu je napisao: „Vučković ne piše popularnu i sretnu poeziju. Takve knjige slatkih slova mogu svi pisati. Njegovi stihovi ne pripadaju ni svitanju, ni smiraju, već jakom svjetlu koje bode oči i budi savjest onima kojima je još uvijek stalo do ljudi i do svijeta. Njegovi su stihovi ona Kafkina sjekira koja razbija zamrznuto more u nama. Vučkovićevi su Dlanovi otvoreni – ispruženi i poeziji i vremenu.“

Bruno Vučković rođen je u Zagrebu 1997, student je zadnje godine Učiteljskog fakulteta, Odsjeka u Petrinji, a zbirku pjesama Dlanovi podijelio je u dva dijela: prvi je dio pisan u klasičnoj formi stiha, a drugi bismo mogli nazvati pjesmama u prozi.

U recenziji Vučkovićevih pjesama Denis Derk, član prosudbenog povjerenstva, istaknuo je: „Pjesme Brune Vučkovića problem komunikacije nemaju, jer je tu riječ o autoru koji je i duhovit i vispren, a po potrebi i neočekivano oštar. Rečenice su mu i više nego prirodne. Ne pretjeruje u kontemplativnosti, ali nije plitak. Dapače. Misaonost mu je izuzetno bitna, integrirana u gotovo svaki stih te povremeno doseže biblijsku snagu i ritam, kao u amblematskoj pjesmi Prošlost, sadašnjost i budućnost disanja, koja završava stihovima ‘blago onom tko je za čuđenjem pohlepan, taj se ne čudi strahu, već umiva umjetnost’. Na kraju Derk zaključuje: „Dlanovi Brune Vučkovića su rukopis vrijedan tiskanja, čitanja i propitivanja. Zbirka je to koju možemo slobodno ubrojiti u svjedoke vremena, ali i u knjige koje su dosegle razinu univerzalnosti.“ Stihove iz zbirke čitali su Asja i Enes Kišević, a susret je završio obraćanjem pjesnika Brune Vučkovića, koji je zahvalio Društvu prijatelja knjige Milivoj Cvetnić, roditeljima, profesorima i svima koji su mu pomogli na njegovu pjesničkom putu. Plaketu pobjednika dodijelila mu je Stela Cvetnić-Radić, predsjednica Društva, a među čestitarima se, u prepunoj dvoranu hotela, našao i Dalibor Bišćan, kostajnički gradonačelnik. 

Kostajnički pjesnički susreti nastavljeni su druženjem, a uz tradicionalnu kostajničku gostoljubivost, postaju i ostaju susreti dobrih ljudi i dobre poezije.