Sanjariti uz rub vode obgrljen poezijom

Hrvatski pjesnici i ljubitelji poezije okupili su se 26. put od 10. do 12. lipnja u Sisku na Kvirinovim poetskim susretima. Susreti, imenom posvećeni zaštitniku grada Siska sv. Kvirinu, koji se slavi 4. lipnja, ove godine zbog organizacijskih poteškoća i pomanjkanja prostornih kapaciteta prouzročenih razornim potresom održani su uoči Dana Sisačko-moslavačke županije, 11. lipnja, i dana rođenja Antuna i Stjepana Radića.

Svečano otvaranje održano je 10. lipnja na Privezištu / brodu Biokovo, na rijeci Kupi, kojom se razlio glas Siščanke Lele Kaplo­witz, cijenjene hrvatske jazz-vokalistice, koja je, uz klavirsku pratnju Joea Kaplo­witza, izvela pjesmu Sisačka luka, za koju je Miljenko Žamarija napisao stihove i glazbu. Prisutne je pozdravio predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Sisku Tomislav Škrbić, a među gostima bili su: predstavnik ministrice kulture i medija RH Nine Obuljen Koržinek Vlatko Čakširan, u ime predsjednika Matice hrvatske Mire Gavrana glavni urednik Vijenca Goran Galić, predstavnici Županijske skupštine, izaslanici župana Ivana Celjaka, vijećnici Tomislav Kralj i Mario Markić te predsjednica županijske Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Ivanka Roksandić.

Otvaranje 26. Kvirinovih poetskih susreta u Sisku

Nagrade Milku Valentu
i Denisu Ćosiću

Nagradu za ukupan prinos hrvatskom pjesništvu žiri u sastavu: akademik Krešimir Bagić, Miroslav Mićanović (predsjednik) i Đurđica Vuković (urednica Susreta), dodijelio je Milku Valentu.

U obrazloženju nagrade Mićanović je istaknuo: „Riječ je o pjesniku koji je iz knjige u knjigu, uporno i postupno, mijenjao pjesničku strategiju i odnos prema tekstu, ali drskost i provokacija njegova su stalna prateća tema i namjera: steći i zateći čitatelja, stvoriti i sačuvati prostor, promjenom tematskog ili strateškog registra odgovoriti na izazov novih praksi.

Valent je autor brojnih proznih i publicističkih knjiga, drama i radiodrame, a objavio je zbirke pjesama: Leptiri arhetipa (1980); Zadimljena lopta (1981); Koan (1984); Slatki automati (1990); Erektikon (1990); Rupa nad rupama (1995); Plava krv (1997);  Jazz, afrička vuna (2001);  Neuro-Neuro (2001); Demonstracije u jezgri (2004); Tihi alati (2008); Pustinja (2015); Otvorena rosa (2017).

U Valentovoj poetičkoj nestalnosti stalna je strategija, gesta, istraživanje tekstualnosti. Pjesnikova je namjera autorski intervenirati, umiješati se, biti bez autocenzure, pisati i misliti proturječno, provokativno, meandrirajući i polemizirajući, služeći se citatom, parafrazom, ironijom i ponekom samoironijom u vlastitoj i o vlastitoj pjesničkoj radionici. Opsjednutost opscenošću, seksualnošću i njezinim figurama upisuje se i čita iz perspektive onoga Drugog, onoga koga se može (i treba, misli pjesnik) sablazniti i uznemiriti. Vibrantnost Valentovih urbanih elegija živi od opasne potrošivosti koja se nadoknađuje novim i novim artiklima, koja se obznanjuje i tematizira, čineći autora, pjesnika glavnim likom, protagonistom propasti svijeta. Ili ga pretvara u kroničara, dokumentarista urbanoga koje nestaje, kao što nestaje svijet pred našim očima – u fragmentu, u znaku, u označivanju. Možda baš zato, koliko god htjela biti provokativna, opscena ili šokantna, Valentova se poezija umiče melankoliji, interludiju, danima i noćima, približava se pomirljivu rječniku ljubavi. Riječi koje je već (odavna) usisao, potrošio, ta poezija ponavlja, doziva, izgovara i uzvikuje „glasom sentimentalnog proroka“.

Denisu Ćosiću dodijeljena je nagrada tzv. Mali Kvirin za najbolju knjigu poezije, autoru do 35 godina, objavljenu između dva Susreta naslova Košute su plakale bez rogova. O tome je odlučio žiri u sastavu Darija Žilić, Tin Lemac i Đurđica Vuković.

„Mladi pjesnik Denis Ćosić (1996) započeo je svoj pjesnički put zbirkom Neonski bog mržnje, za koju je dobio nagradu na Pjesničkim susretima u Drenovcima. Tu zbirku možemo odvojiti od ostalih dviju s obzirom na različitost poetike i stila. U njoj je jasan semkonkretistički utjecaj i razvijanje poetike na liniji manirizacije i hipermanirizacije poetskoga gradiva. Druga zbirka, Crveno prije sutona, nagrađena prestižnim Goranom za mlade pjesnike razvija mitološko-simbolički modus kao dominantni poetski konstituens kroz raznovrsne lirske situacije, pojmovne veze, simbolički konotirane metafore. U zbirci Košute su plakale bez rogova nalazimo pedeset nenaslovljenih pjesama koje su postavljene u okvir koncepcije imaginarne patrijarhalne zajednice, a upečatljiv je i snažan glas lirske junakinje koja o svemu tome kazuje, o svim tim mitemima, praznovjerjima, izmišljenim kozmogonijama, nepravdama prema ženama“ – kazala je Darija Žilić obrazlažući nagradu.

Nakon dodjele nagrada Zrinka Posavec izvela je pjesmu Stade se cvijeće rosom kititi. Imali su matičari sve – ljubav i duhovnost na tom privezanom Biokovu za obalu Kupe. Čitala se poezija do dugo u noć. Imaju sve, jer imaju potporu hrvatskih pjesnika, koji su ove godine poklonili Siščanima vrhunske i nezaboravne stihove.

O Stjepanu Radiću
u Trebarjevu Desnom

Kvirinovi poetski susreti nastavljeni su u subotu, 11. lipnja, stručnim skupom o Stjepanu Radiću u Trebarjevu Desnom u organizaciji Središnjice Matice hrvatske i Kulturnog centra Braća Radić te suorganizaciji ogranaka Matice hrvatske iz Siska i Petrinje. Na Skupu su predavanja o životu i djelu Stjepana Radića održali Darija Alujević (Prvi spomenik Stjepanu Radiću – spomenik kiparice Mile Wod za Petrinju 1929. godine), Tihomir Cipek (Teorija republikanizma Stjepana Radića), Željko Holjevac (Djela Stjepana Radića), Suzana Leček (Prolazio je kao kralj – Stjepan Radić u dnevniku Karla Dieneša), Božidar Petrač (Književna djela Stjepana Radića), Hrvoje Petrić (Prvi izbor Stjepana Radića za zastupnika u Hrvatskom saboru 1908. godine) i Ivica Šute (Svi Radićevi svjetovi: O Stjepanu Radiću i njegovim putovanjima).

Šetnja kroz sisačke Riječi

U vrtu sisačkoga restorana Bijela lađa predstavljen je dvobroj Riječi, časopisa za književnost, kulturu i znanost koji su promovirali urednici Đurđica Vuković, Tomislav Škrbić i Darija Žilić.

Kroz stalne rubrike Uskličnik, Poezija, Proza, Esejistika, Likovnost, Kritika, Ogledi i Ex Pannonia na 230 stranica časopis donosi niz zanimljivih prinosa.

Časopis otvara tekst koji govori o nastanku književnog standardnog jezika u 19. stoljeću, u kojem je važnu ulogu imala dubrovačka književnost. O tome svjedoče podaci i zapisi o starim dubrovačkim pjesnicima. Posebne zasluge pripadaju dominikancu Serafinu (Sari) Mariji Crijeviću (1686–1759), pripadniku ugledne dubrovačke vlastelinske obitelji, koji je život posvetio historiografskom radu, skupljajući podatke o povijesti dubrovačke Crkve i dubrovačkim piscima. Tu aktualnu temu uz Lahorku Plejić Poje pripremile su i s latinskoga prevele Ivana Kalaica i Zrinka Blažević.

Rubriku Poezija otvaraju pjesme Mojce Rapo, zatim slijedi poezija Mirjane Mrkela, Ane Narandžić, Nine Bajsić, Nevenke Lang, Velentine Badanjak Pintarić, Ive Dužić, Asje Bužimkić i Senke Slivar. Poeziju Miljane Cunta Svjetlost izvana sa slovenskog je preveo Božidar Brezinščak Bagola, a pjesme Mirjane Stojanovske Razotkrivanje tajne s makedonskog prevela je Darija Žilić. Tu su još i prepjevi s engleskog jezika Williama Shakespearea, Roberta Herricka iz pera Krunoslava Mrkocija, zatim pjesme Herberta Reada u prepjevu s engleskoga Jana Defrančeskija. Kristian Županić pak prevodi s latinskog jezika tekst Cezarovi razlozi za početka rata u Galiji. Tomica Bajsić, Vanesa Begić, Krunoslav Mrkoci, Andreja Malta, Katarina Solomun, Tena Lončarević, Petra Sigur, Tihana Petrac Matijević, Slavka Jurić i Marijan Grakalić objavljuju prozu raznovrsne tematike.
Dva eseja iz likovnosti posvećena su slikaru Slavku Kopaću – Sirova ljepota pjesnika Kopača Anite Ruso Brečić i Poznakovljenje svijeta – misli uz umjetnost Slavka Kopača Željka Marciuša otkrivaju značenje tog likovnog umjetnika čije slike krase ovaj broj Riječi i naslovnicu. Slijede dva zanimljiva eseja Žarka Paića Znakovi iskona i Artaud u zemlji Tarahumara, u kojima govori o Artaudovim duhovnim putovanjima.

Berislav Persoglia spominje se vremena razornog potresa u eseju 29. prosinca 2020. – dan kada je umro Sisak. Njegov je esej je svojevrsna šetnja, spomen, na Sisak kakav je bio prije potresa.

Rubrika Prikaz/Kritika/Ogled u Kritičarevu obzoru Damira Radića donosi tekstove o knjigama: Antonia Scuratia, M – dijete svoga vremena; Miep Gies s Alison Leslie Gold: Sjećanje na Anne Frank; Damir Karakaš, Okretište i Marija Andrijašević, Zemlja bez sutona.

Tu su i dvije kritike Elizabete Hristić o Okretištu Damira Karakaša i knjizi Magdalene Blažević U kasno ljeto. Slijede kritike Tina Lemca o knjizi poezije Ante Žužula Čuvati na tamnom mjestu, Tanje Vadle koja piše o knjizi priča Petre Sigur Panova katedrala te kritike Nere Karoline Barbarić, Vesne Solar, Tomislava Škrbića i Domagoja Vukovića.

Rubrika Ex Pannonia donosi tekst Vlatka Čakširana koji je nastao kao refleksija na ratne strahote u Ukrajini i na dolazak izbjeglica iz tih krajeva u naše prostore.

Banijsku književnu antologiju autora Miroslava Kirina i Borisa Vrge predstavila je Biserka Goleš Glasnović. Knjiga je to koja je nastala nakon razornog potresa na Banovini i Sisku, u kojoj su autori kroz okupljanje oko književnosti nastojali sačuvati destruirane gradove i sela, gubitke domova i osobne gubitke. U Antologiji je predstavljeno 26 pjesnika i dvanaest proznih autora u razdoblju od sto godina. Jedna je od zadaća knjige i da popuni „nedostatnost znanja o Baniji“ i njezinu kulturnom prostoru. Dugogodišnja nebriga o tom prostoru i katastrofa koja ga je zadesila i u ovoj knjizi širi vapaj za hitne intervencije njegova očuvanja kako materijalnog tako i duhovnog.

Sinergija poezije
i mirisa lipe

Gosti, pjesnici koje je predstavila Petra Sigur u lijepom ambijentu Bijele lađe govorili su stihove uz opojne mirise rascvjetane lipe, koji se širio dvorištem. Pridružila se i Zrinka Posavec, zazivajući nerastanak pjesmom Hladan vjetar poljem piri. Susreti su nastavljeni tonući u noć nošeni dubokim glasom Ivana Novaka, koji je taknuo i najdublje tonove našega srca dosegnuvši basom i mračne rimske sarkofage iz 2. i 3. stoljeća, uzidane u temelje Bijele lađe. Ne zna se tko se probudio u njima, Poncije Lupa ili Marko Mulvijo Narcis, ali obistinile su se riječi ovogodišnjeg laureata Milka Valenta:

stvarnost je napokon slomljena.

Narcis je priredio najveći tulum

u povijesti nestajanja.  

I nestali smo u sisačku noć, prepušteni vlastitosti. Nedjelja je bila obilježena kao susret dvaju predsjedništava Ogranka MH u Sisku i Ogranka MH u Petrinji. Razgovor o budućoj suradnji uz kratko predstavljanje Riječi dogodio se u korablji, iži, hiži u Taborištu pokraj Petrinje.