Kraj ili novi početak Filozofskog teatra?

Kao što je u uvodu posljednjeg ovosezonskog Filozofskog teatra, ujedno i posljednjeg uopće, barem na pozornici zagrebačkog HNK-a, istaknula intendantica na odlasku Dubravka Vrgoč, ta je manifestacija u vrijeme pokretanja prije osam godina zamišljena kao prostor dijaloga i kritičkog mišljenja na najvažnijim nacionalnim „daskama koje život znače“. Zamišljena je kao redoviti repertoarni program koji će publici ponuditi nove i atraktivne sadržaje te koji će u Fellnerovo i Helmerovo zdanje privući nove, poželjno i mlađe posjetiteljice i posjetitelje, one koji u hram kulture zalaze rijetko, a sad bi ih trebala primamiti zvučna imena gostujućih filozofa, znanstvenika i umjetnika raznorodnih profila sa svih meridijana i paralela. Teatar je zamišljen i kao poligon za razmjenu i sučeljavanje kritičkih misli i ideja, baš kao i konstruktivnih prijedloga i promišljanja, odnosno općenito angažmana, ali i kao duhoviti talk-show kojem nisu strane ni subverzija ni provokativnost. Naprotiv, bilo je poželjno dovođenje gostiju koji su javnim djelovanjima pa i habitusima jamčili notu subverzivnosti i provokativnosti, podjednako na poljima filozofije, umjetnosti i znanosti, a samim tim i na polju politike, jer je politika neizbježna sastavnica svega toga i u svemu se odražava. Za kakvoću Filozofskog teatra, koja je oscilirala ovisno o izboru gostiju te motiviranosti i raspoloženosti domaćina, najzaslužniji je bio upravo domaćin Srećko Horvat.

Meksički glumac Gael Garcia Bernalna gostovanju u HNK u Zagrebu / Snimio Jovica Drobnjak / HNK  ZG

Filozof i „intelektualac opće prakse“, elokventan erudit i duhovit sugovornik, u Teatru je razgovarao sa slavnima različitih profila lijevog ideološkog predznaka. Na pozornici kuće na Trgu Republike Hrvatske u fotelju preko puta Horvata sjeli su filozofi Slavoj Žižek, Julia Kristeva, Tariq Ali i Franco Berardi Bifo, književnici i javni intelektualci Niccola Ammaniti, Ece Temelkuran i Norman Ohler, glumica Vanessa Redgrave i njezin kolega Gael García Bernal, ekonomisti Thomas Pikkety i Yanis Varoufakis te redateljica Margarethe von Trotta i časna sestra Teresa Forcades, koja se nakratko bila prometnula u ikonu gorljive ljevice. Kakvoća i intrigantnost Filozofskog teatra ovisila je ponajprije o raspoloženosti i elokventnosti Horvatovih sugovornika, baš kao i o njihovim temperamentima i spremnosti na izlaganje javnosti. Neki su znatno oscilirati, no kad se podvuče crta, kao najzanimljiviji i najuspjeliji izdvojili su se razgovori s očekivano filozofskim superstarom Slavojem Žižekom (više puta) te s Vanessom Redgrave i Yanisom Varoufakisom. Neki od razgovora dostupni su na YouTubeu, pa se i s odgodom  može upoznati s razmišljanjima i stavovima izabranih sudionika te kakvoćom „govornih zabava“.

Jedan od problema Filozofskog teatra jest što je ponajprije bio „govorna zabava“, talk-show, što već na konceptualnoj razini ima izraženu populističku notu, i u smislu popularizacije filozofskih promišljanja u dijelu kulturne i šire javnosti, te što je upravo zbog toga, opet u ovisnosti o sugovornicima i o načinima iznošenja njihovih razmišljanja i stavova, ponekad znao zabrazditi u općenitost, površnost i banalnost. Takav je slučaj nažalost bio s posljednjim Teatrom, u kojem je gostovao cijenjeni i nagrađivani meksički odnosno hispanoamerički glumac Gael García Bernal, za kojeg se ispostavilo ili da nema bogzna što pametno i zanimljivo reći, ili pak da je nevješt u takvu tipu razgovora. Možda je svemu kumovala i sparna ljetna večer, možda i to što je glumac tog dana s Horvatom doputovao s Visa, gdje su uživali u moru i suncu, no kako god bilo, Bernal se pokazao kao dobrodušan, susretljiv i simpatičan momak koji ipak nije „kalibar“ za Filozofski teatar. Makar je Horvat pitanjima o njegovim ideološkim i filozofskim preferencijama, od zalaganja za prava izbjeglica i bliskosti sa zapatistima, za čija je prava također prosvjedovao, do prihvaćanja angažmanom obilježenih glumačkih zadataka (Dnevnik s motocikla, Ne, Neruda...) i angažmana u redateljskom poslu (nedavno je u sklopu TV-serije El Tema snimio dokumentarac o posljedicama klimatskih promjena u Meksiku), razgovor učestalo pokušavao usmjeriti na ozbiljnije teme, Bernal se neprestano vraćao na uspomene i anegdote iz svog djetinjstva i mladosti. Premda se tako pokazalo da protagonist hvaljenih i nagrađivanih filmova kakvi su Cuarónov I tvoju mamu također, Almodóvarov Loš odgoj, Iñárrituovi Pasja ljubav i Babel te ini, kao sugovornik nije osobito poticajan, bilo bi dobro da Filozofski teatar zbog zanimljivosti koncepta, atraktivnosti gostiju i nerijetko vrlo zanimljivih i intrigantnih razgovora nastavi postojati na nekoj drugoj pozornici. Uostalom, takvu su želju na kraju izrazili i Dubravka Vrgoč i Srećko Horvat.