Zabavljački pogled na noir

Osnovni konstrukcijski postav kriminalističke komedije Zločin u Hollywoodu (Last Looks / Waldo, 2021) poprilično je sličan onomu u nekoliko mjeseci prije premijerno prikazanoj drami trilerskoga ozračja, Svinji (Pig, 2021) Michaela Sarnoskog na koju smo se na ovim stranicama tada i osvrnuli. U obama filmovima središnje likove zatječemo kao osamljenike što su se po uspješnoj velegradskoj karijeri, ni blizu umirovljeničkoj dobi, razočarani u funkcioniranje društva i međuljudske odnose, izmaknuli iz civilizacijskih epicentara i odlučili za skroman život u prirodi. Rob Feld (Nicolas Cage) u Svinji bavi se lovom na tartufe u planinama Oregona, a u gradsku vrevu Portlanda neželjeno ga vraća krađa njegove svinje tartufarke. Charlie Waldo (Charlie Hunnam) u Zločinu u Hollywoodu, na kalifornijskim se obroncima ne bavi ničim, dokono planduje, a u mrski mu Los Angeles natjera ga bivša djevojka (Morena Baccarin), privatna istražiteljica koja želi da joj pomogne u odgonetanju zagonetke ubojstva žene televizijske glumačke zvijezde Alastaira Pincha (Mel Gibson). 

Mel Gibson u ulozi televizijske glumačke zvijezde Alastaira Pincha

Još razmjerno mlad, ne može mu biti više od četrdeset, Waldo je svojedobno bio cijenjen i ugledan losanđeleski policajac, a vrhunac je dosegnuo riješivši kompliciran slučaj koji ga je, kad se raspleo do kraja te se pokazalo da je Waldo bio u krivu, osramotio i duboko povrijedio, uništio mu vjeru u smisao tradicionalnog društvenog djelovanja. Ponovno u Los Angelesu, Hollywoodu, sada kao privatni istražitelj koji uporno tvrdi da ne želi raditi to što radi, Waldo ne iskazuje tvrdokuhane vrline promućurna i okretna bivšeg policajca na glasu. Nespretan je, nespreman na neočekivano, u tučnjavi uvijek izvuče deblji kraj, verbalnim okršajima nije osobito vičan, njegovo traganje za dokazima i logičko zaključivanje čine se stihijski nemuštim. Rob Feld u Svinji bio je neusporedivo usmjereniji i djelotvorniji razmrsitelj nepoznanica iako je nekoć bio – vrhunski kuhar. 

Smješten u sadašnjost, temeljen na istoimenu (Last Looks, 2018) romanu američkog pisca Howarda Michaela Goulda, također scenarista filma, Zločin u Hollywoodu ponajprije je svojevrsno parodijsko-zabavljačko poigravanje s ikonografijom film noira. Klupko kriminalističke priče motiva, razloga, posljedica i sudionika zločina čini se neproničnim i posve nestabilnim, sad se zrcali ovako, sad onako; žene, jedna crnka, druga plavuša, zavodljive su i tajanstvene, govore jedno, misle drugo, a čine treće; i muškarci se, doduše, ponašaju jednako, samo što na protagonista-istražitelja ne mogu utjecati erotskim čarima. Noarovski stropni ventilatori, rolete-venecijaneri, duboke sjene, igre svjetlom i mrklinom, bit će, dakako uklopljeni u cjelinu, baš kao i više ili manje uočljiva pozivanja na neke klasike smjera. Waldo će, primjerice, upravo poput istražitelja J. J. Gittesa (Jack Nicholson) u Kineskoj četvrti (Chinatown, 1974) Romana Polanskoga, list iz dnevnika-registratora istrgnuti uz hinjeni kašalj kojim prikriva zvuk paranja papira. Brz na jeziku, prijetvoran, zlatoust, umilno odrješit filmski producent Wilson Sikorsky (Rupert Friend) nastupom, besprijekornim plastificiranim izgledom, frizurom, četvrtastim naočalama debelih, (pre)velikih okvira i osmijehom blistavo bijelih (umjetnih?) zubi nemalo podsjeća na glasovitog, flamboajantnog, zbiljskog filmskog producenta Roberta Evansa (1930–2019), proslavljena u doba tzv. novog Hollywooda, ponajprije baš Kineskom četvrti, čiji bi životopis mogao biti predloškom za više noarovskih filmova. 

Najzabavniji je, možda je i red, Mel Gibson, s pravom mjerom pretjerivanja predan ulozi britanske glumačke umišljene veličine uronjene u ralje holivudske televizijske konfekcije. Nekoć, dugo, među prvim zvijezdama Hollywooda, već odulje ondje klimava opstanka, zbog nemilosti izazvane činima i izjavama iz privatnoga života što su dospjeli do medija i javnosti, Gibson glumački i dalje vješto plijeni sljubljivanjem pouzdanosti autoriteta i nepredvidljive šašavosti te plavookim pogledom koji ovdje zrači psećom odanošću, ondje ludilom neukrotivosti. 

Što je komu i koliko smiješno, ovisi, dakako, o pojedinčevu smislu za humor. Kako pokazuju dosadašnji rezultati, zarada filma je skromna, što će reći da mu zabavljački odjek nije osobit. Zamišljen kao početak moguće franšize o zgodama i nezgodama Charlieja Walda, Zločin u Hollywoodu u tom smislu zasad ne obećava.