Tom ponovo jaše

Prikazivanje filma Top Gun: Maverick odgađano je zbog pandemije COVID-19, dok je distribucija dugo očekivana ostvarenja i u svijetu kao i u nas vrlo brižljivo i pravovremeno tempirana. Nastavak popularnog filma Top Gun (1986) redatelja Tonyja Scotta, naime, od početka prikazivanja žanje tržišne uspjehe, ali i kritičarske pohvale. Iako je od prvijenca prošlo 36 godina, jasne su poveznice dvaju filmova. No prije svega treba se prisjetiti da je upravo Top Gun djelo koje je mladoga Toma Cruisea izbacilo u orbitu filmskih zvijezda. Novi film osvježit će i potvrditi njegov glumački status, učiniti ga iznova relevantnim u filmskome svijetu. Ujedno, već je od početnih scena jasno da je Top Gun: Maverick ne samo nastavak nego i posveta prvijencu. Izravno se – iako s tridesetogodišnjim odmakom – odnosi na podatak da je kolega i prijatelj središnjega lika, mornaričkoga pilota Petea Mavericka Mitchella, stradao u pogibeljnoj akciji. Iako nije bio optužen, junak se ne može osloboditi krivnje i to je između ostaloga razlog što je još tek kapetan, dok su njegovi vršnjaci i prijatelji viših činova, čak i admirali poput Icemana (Val Kilmer), stalnoga zaštitnika junakova neprilagođena djelovanja.

I kada Mavericka nadređeni pozovu da educira skupinu mladih vrhunskih pilota s ciljem izvršenja opasne misije uništenja nuklearnoga materijala neimenovanih neprijatelja, među pilotima je i Rooster (Miles Teller), sin stradaloga prijatelja. Scenarij Ehrena Krugera, Erica Warrena Singera i Christophera McQuarrieja naizgled je arhetipski – predstavlja junaka individualca, njegovu odvažnost, ali i neprilagođenost vojnom kolektivu, pripremu za opasan zadatak, naposljetku i izvršenje koje uključuje niz opasnosti. Ipak, scenaristi su, uz djelatni udjel redatelja Kosinskog – navodno je napisao sasvim novu verziju – uspjeli predložak učiniti slojevitim. Karakterizacija je središnjih likova profilirana, a uključuje i Penny (Jennifer Connelly), s kojom je Maverick bio u vezi u razdoblju nakon prvijenca. Ako pak kod središnjega para opažamo i hrabrost i ranjivost, mladi su piloti većinom razrađeniji žanrovski arhetipovi, iako neki od njih postaju i složeniji, a odraz žanrovskog su i junaku neskloni viši časnici. 

Navedeno je već da je riječ o nastavku, ali i posveti. No ta se posveta ne tiče samo Top Guna – premda je najizravnija – od vrsno inkorporirana flešbeka, preuzetih scena ili završne pojave zrakoplova F-14. Čitava ekspozicija zapravo je izravna posveta sjajnome filmu Put u svemir (1983), pogotovo njegovu prvom dijelu, redatelja Philipa Kaufmana, a opažamo je i u sudjelovanju glumca iz toga filma Eda Harrisa kao admirala Caina. Posrijedi je ujedno posveta tradicionalnom obliku zrakoplovstva, odvažnosti pilota, suprotstavljena suvremenijim oblicima ratovanja u kojima tehnologija pilote čini suvišnima. Tradicionalno nalazimo i u vrijednosti prijateljstva, uvažavanja različitih naraštaja, kao i zreloj ljubavi Mavericka i Penny. 

A na tragu je tradicionalnoga, čak i klasičnoga, redateljski rukopis Josepha Kosinskoga. Ako se temom odvažnosti u pogibelji pozabavio u izvrsnom ali podcijenjenom filmu Samo za hrabre (2017) o vatrogascima stradalim u požaru, u ovom ju je filmu nadogradio. Izvore njegova prosedea pritom nalazimo u klasicima kao što su Howard Hawks ili pak John Ford. Spektakularne scene i pomno gradirana kinetičnost vješto su prožete humanim pričama likova. Pod redateljevim nadzorom glumci su redom ostvarili znatne dosege, a to je svakako i snimateljski rad Claudija Mirande. Jasna je posveta i uporaba glazbe Harolda Faltermayera iz prvijenca, dok su novitet Hans Zimmer i Lady Gaga, a glazbeni je rezultat upotpunjen sjajnim soundtrackom. 

Usudio bih se ustvrditi da je Top Gun: Maverick možda čak i bolji, a svakako kompleksniji od prethodnika. Uz to, sjajno je kinematografsko iskustvo, prilagođeno sinesteziji gledateljevih osjetila za boravka u kinu. I prava je potvrda da se manji formati prikazivanja filma ne mogu usporediti s tim iskustvom.