Što nakon Promjena?

Kasno proljeće tradicionalno je vrijeme održavanja Festivala europske kratke priče, koji već 21 godinu organizira Hrvatsko društvo pisaca. Festival posvećen kratkoj književnoj formi s naglaskom na predstavljanju već poznatih, objavljivanih autora, ali i onih u nas još neprevedenih i nepoznatih, redom istaknutih imena suvremene europske i svjetske književne scene, FEKP se od samih početaka etablirao kao festival koji diše sinkrono sa svojom publikom, koja vjerno iz godine u godinu puni festivalske dvorane na čitanjima na kojima domaći i strani pisci predstavljaju sebe i svoja djela. 

Nakon prošlogodišnjeg izdanja, na kojemu nije bilo inozemnih gostiju, te izdanja 2020. u kombinaciji s digitalnim, ove godine festival se vratio međunarodnom karakteru i živome kontaktu s publikom, čime se, kako ističe Katarina Brajdić iz organizacijskog odbora, vratio svojem prirodnom okruženju: susretu u kojemu bilo pisaca i čitatelja pulsira zajedno.

Voditelj Roman Simić i britanski pisac Hanif Kureishi, autor kultnog romana Buddha iz predgrađa / Snimio Vedran Metelko

Nagrađivani međunarodni gosti

Ovogodišnje izdanje naslovljeno je Promjene, što je, kako je rekla, tema kojom je festival želio otvoriti prostor za razgovor i raspravu o univerzalnom iskustvu pandemije i njezinim anticipiranim posljedicama. Je li riječ o poremećajima ili konačnim manifestacijama sistemskih pogrešaka u društvu, na koje godinama upozoravaju zatomljeniji strukturni simptomi? Kakvu nam priliku, ili obvezu, daju u sagledavanju naše realnosti i što iz toga možemo naučiti? Jesu li te promjene korjenite i trajne ili ipak postoji mogućnost povratka na staro te je li povratak ono što bismo trebali priželjkivati? Kako se s promjenama nositi na kolektivnoj, ali i na individualnoj razini te kako ih tretirati u umjetnosti, u književnosti i u kratkoj priči, od 5. do 10. lipnja u Zagrebu i Zadru, pokušali su odgovoriti pisci iz Hrvatske i desetak zemalja, Velike Britanije, Španjolske, Francuske, Italije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Srbije, Švicarske, Palestine, Islanda.

Festival je u nedjelju, 5. lipnja, u zagrebačkom klubu Peti kupe otvorio britanski pisac Hanif Kureishi, autor kultnog romana Buddha iz predgrađa (1990), koji je u razgovoru s Romanom Simićem govorio o svojem pisanju, književnom sazrijevanju i temama koje ga okupiraju, nasmijavši hrvatske čitatelje nizom duhovitih opaski i anegdotama iz svojega života. Pisac kojega je američki magazin Time uvrstio među pedeset najvećih britanskih poslijeratnih književnika otkrio je kako je imao sreće jer je odrastao u vrijeme kulturnog uzleta u Britaniji, u vremenima koja su bila iznimno zahvalna za umjetnost. Književnost je, naglasio je, oduvijek dio njegove obiteljske kulture – i njegov je otac bio pisac – no njemu je život promijenilo to što je s osamnaest godina počeo raditi u kazalištu The Royal Court. Dotaknuo se i teme radikalizacije suvremenih društava, rata u Ukrajini i pitanja opstanka romana kao književne forme, a svima u publici koji se žele baviti pisanjem i istodobno živjeti od toga poručio je – „sretno vam bilo!“. Dva dana poslije Kureishi je posjetio i Zadar, gdje je razgovor s autorom pred ispunjenim auditorijem svečane dvorane Sveučilišta u Zadru vodila Vesna Ukić Košta.

Na FEKP-u gostovao je i nagrađivani talijanski pisac s američkom adresom Andrea Bajani, koji je u knjižari Frakture, svojega hrvatskog nakladnika, predstavio roman Knjiga domova. Prozaist, pjesnik i novinar, Bajani (1975) redovito piše za listove La Repubblica i Il Manifesto, a njegov bogat pripovjedni opus broji desetak romana, nešto kazališnih tekstova te dvije zbirke poezije. Specifičan je po tome što koristi širok raspon narativnih tehnika, što je, kako je naglasio, posljedica potrebe da se neprekidno razvija, želje da se ne ponavlja. „Književnost je za mene sredstvo razmišljanja: ona je neki oblik moje osobne evolucije jer me svaka knjiga vodi korak dalje. Nemoguće mi je napisati dvije iste knjige, jer bi to značilo da sam zapeo u razvoju“, pojasnio je pisac. Roman Knjiga domova njegov je pokušaj odgovora na pitanje: „Da moram ispričati vlastitu priču, kako bih to mogao učiniti? Gdje se sada nalaze oni dijelovi mene kad sam imao osam ili deset godina? Gdje su završili ti djelići mojeg ja?“ U romanu polazi od ideje da su kuće, stanovi u kojima smo živjeli tijekom života, jedina mjesta gdje se čuvaju svi ti komadići nas, da svaki dom čuva jedno ja.

Nagrađena Nina Bajsić

Nagrađena Mirta Maslać

Festival je ove godine poseban naglasak stavio na programe dijaloga književnosti s drugim umjetnostima, pa je tako na otvaranju publiku oduševio likovno-glazbeni performans slikara i ilustratora Danijela Žeželja, uz glazbenu pratnju Alena i Nenada Sinkauza i džezista Marca Quarantotta. Svoj specifičan umjetnički izričaj u kojemu spaja ritual pripovijedanja i glazbu na festivalu je predstavio švicarski pjesnik Michael Fehr (1982). Rođen s teškim oštećenjem vida, Fehr je bio primoran pronaći vlastiti modus u umjetnosti, način stvaranja koji će mu poslužiti kao most između bogatog unutarnjeg svijeta u kojemu obitava i vanjskog, te mu pomoći da se oslobodi straha i srama. Taj put za njega nije bio ni brz ni lagan – nakon dugogodišnjeg razdoblja pokušaja i odustajanja uspio je tek kad je naučio „pustiti glas“. Fehr je na festivalu oduševio publiku performansima svojih pjesama  / okupljenih u zbirci super light, balada izvedenih u specifičnoj simbiozi naracije, poezije i glazbe.

Jake domaće snage

Na festivalu se prvi put domaćoj publici predstavila Jakuta Alikavazović (1979), francuska književnica bosanskog i crnogorskog podrijetla, dobitnica nagrade Goncourt za debitantski roman Corps Volatis (2008). Ova prevoditeljica i profesorica na Sorboni napisala je šest knjiga te esej Comme un Ciel en Nous o noći provedenoj u pariškome Louvreu, koji je osvojio nagradu Prix Medicis Essai 2021. Redovito objavljuje u listu La Liberatión. Govorila je o pisanju između tri jezika – francuskog, engleskog i „domaćeg“, svaki od kojih, kako je rekla, zastupa po jedan dio njezine osobnosti, pa je tako „domaći“ onaj u kojemu se osjeća kao sramežljiva djevojčica. Odrastala je u 80-ima u Parizu kao kći emigranata – otac joj je tamo studirao arhitekturu, majka joj je pjesnikinja – no nikada joj to nije predstavljalo opterećenje. Čitala je ulomke iz svoje knjige Kako noć promiče (2020) predstavljene kao roman o „leptirovu učinku“ rata – u njemu se bavi odjecima ratova na Balkanu kroz prostor i vrijeme.

Zagrebačkoj i zadarskoj publici predstavili su se i španjolska književnica i kolumnistkinja Patricia Esteban Erlés (1972) te palestinsko-islandski književnik Mazen Maarouf (1978). Pisac, pjesnik, prevoditelj i novinar, Maarouf je čitao priče iz hvaljene zbirke Šale za snajperiste nominirane za prestižnu nagradu Man Booker International i nagrađene arapskom nagradom Al Multaqa.

Regionalna kratkopričaška književna reprezentacija koju su činili Rumena Bužarovska iz Skopja, Lejla Kalamujić iz Sarajeva, Danilo Lučić iz Beograda i bosanskohercegovačka književnica Lana Bastašić, predstavljena je u sklopu programa Regija i ja: Me & Yu koji je moderirao Boris Postnikov. Domaće boje na festivalu su „branili“ Želimir Periš, Dalibor Šimpraga, Ivica Đikić, Ivan Jozić, Dinko Kreho, Espi Tomičić, Senko Karuza, Igor Eškinja, Iva Pejković i Staša Aras.

Kako se izboriti za prisutnost na književnoj sceni i otkuda krenuti u borbi za vidljivost te kako ostvariti pravednu valorizaciju spisateljskog rada, neka su od pitanja na koja su na jednoj od festivalskih tribina odgovore pokušale dati četiri mlade književnice, Marina Negotić, Marija Katalinić, Luca Kozina i Lucija Butković.

Svi oni na festivalu su čitali svoje priče, ne nužno napisane u posljednje dvije godine, a u kojima se bave različitim temama koje ih okupiraju. „Pokazuje se da pisci ne misle da su nam se dogodile nepovratne promjene nakon kojih će sve biti potpuno drugačije. Čini se da smo dosta toga već pomalo i asimilirali, iako je pandemija svakako jedna tema koja još nije završena“, smatra Brajdić.

Specifičnost je FEKP-a izrazita neformalnost i naglasak na predstavljanja autora čitanjem, što se do sada pokazalo kao vrlo uspješna formula: višesatna večernja čitanja kojima prethode kratki neformalni uvodni razgovori s autorima uvijek su odlično posjećena, a posebno priznanje festival dobiva time što najveći dio publike čine mladi ljudi. I ove godine u Petom kupeu, Booksi i Tvornici kulture u Zagrebu te u Zadru u atriju Kazališta lutaka svake je festivalske večeri brujalo životom.

U sklopu festivala tradicionalno se provodi natječaj za najbolju kratku priču, koji je FEKP ove godine organizirao u suradnji s Agencijom za mobilnost i programe EU-a i, u povodu Europske godine mladih, ograničio ga samo na mlade autore od osamnaest do trideset godina. Prvo, drugo i treće mjesto osvojili su Pavle Aleksić, Nina Bajsić i Mirta Maslać, a upravo je proglašenjem pobjednika i čitanjem dobitničkih priča u petak 10. lipnja u Tvornici kulture svečano zaključen ovogodišnji festivalski program.