Slavljeničko izdanje Animafesta

Animafest je jedini hrvatski filmski festival s atributom „svjetski“, i on svoju kakvoću dokazuje u svakom novom izdanju. Točnije, u punom opsegu svake godine, još od 2015, kad je prvi put ponudio objedinjeni program kratkometražnih i dugometražnih ostvarenja, koja su se tijekom prethodnog desetljeća izmjenjivala bijenalnim ritmom. U svakom svom novom izdanju Animafest ljubiteljima animiranih filmova kao i, da parafraziramo znani slogan, onima koji će to tek postati, nudi svježa, intrigantna, poticajna, duhovita i ponekad provokativna ostvarenja sa svih meridijana i paralela. I ne samo to, jer osim što se na njemu mogu pogledati maštoviti, duhoviti i vrlo zabavni filmovi, podjednako kao i oni ozbiljniji, intimniji, tjeskobniji i angažiraniji, Animafest je manifestacija specifična ugođaja kojoj su stalna obilježja neformalnost, ležernost i pozitivna infantilnost, odnosno općenito dobra vibra. Sve su to razlozi što i među autoricama i autorima iz svih krajeva svijeta ostaje trajno popularan, i što se sve one i svi oni zadovoljni vraćaju iz godine u godinu. Kao i prethodna dva izdanja Animafesta, i ovaj je pripreman u okolnostima pandemije koronavirusa, što je pred organizatore postavilo dodatne zahtjeve. Ipak, nadajmo se, trajno smirivanje pandemije utjecalo je na to da nakon dvije nešto skromnije godine 32. Animafest posjeti više od 350 gostiju iz čitavog svijeta.

Dobitnik Nagrade za životno djelo Nedeljko Dragić / Snimio Samir Cerić Kovačević

Pola stoljeća festivala

Ovogodišnji festival bio je posebno važan zbog još dvaju detalja: ove se godine navršilo okruglih pola stoljeća njegova postojanja, a prestižna festivalska Nagrada za životno djelo dodijeljena je doajenu hrvatske animacije Nedeljku Dragiću. U povodu velike obljetnice, kao i dodjele nagrade Dragiću, priređena su i neka posebna festivalska događanja i programi. Osim premijernog prikazivanja dokumentarnog filma Grad animacije autorice Tihe K. Gudac, u kojem se kroz priču o sjajnoj prošlosti Zagrebačke škole crtanog filma i Animafesta Zagreb pokušava brendirati kao metropola animiranog filma iz naslova, predstavljeno je dvojezično monografsko izdanje o pola stoljeća festivala urednika Nikice Gilića, a u Muzeju suvremene umjetnosti održana je izložba Sva lica festivala: Animafest Zagreb 1972.-2022., s nekoliko atraktivnih postava u kojima su izložena djela ne samo Nedeljka Dragića nego i velikana animacije Paula Driessena i Time Viljakainena. Doajen domaće animacije, jedan od najvažnijih autora Zagrebačke škole crtanog filma te majstor stripa koji je kreirao legendarnog Tupka i maskotu Univerzijade Zagija, Nedeljko Dragić je na festivalu predstavljen ne samo u programu Majstori animacije, u kojem su prikazana i njegova antologijska ostvarenja Idu dani, Tup-tup i Dnevnik, nego i izložbom Nedeljko Dragić: Krotitelj linije te kroz promociju triju knjiga snimanja za njegove pripremane, ali nikad realizirane kratke crtiće s maskotom sarajevske Olimpijade Vučkom, te kroz prigodan razgovor s publikom. Bogatim popratnim i retrospektivnim programima dominirali su osvrti na Zagrebačku školu, a priređen je i program selekcije dobitnika trajno popularne Animafestove Nagrade publike tijekom proteklih pola stoljeća. I ove je godine na festivalu prikazano više od 350 filmova recentne produkcije, a osim spomenutog Paula Driessena, koji je bio i član žirija Velikog natjecanja kratkometražnog filma, manifestacija je ugostila brojna ugledna imena svjetske animacije, kao i neke stare znance zagrebačke publike, od oskarovaca Michaela Dudoka de Wita, koji je bio i autor ovogodišnje festivalske ilustracije, i Joan C. Gratz, preko dvaput za Oscar nominirane Joanne Quinn i također za Oscar nominirane Michaele Pavlátové, do Olge i Priita Pärna.

Animafest je tradicionalno atraktivno mjesto za promociju novih filmova domaće produkcije, pa su tako i na ovogodišnjem festivalu u različitim programima prikazana 23 nova domaća ostvarenja, u Natjecanju hrvatskog filma osamnaest, u Velikom natjecanju kratkometražnog filma tri, a u Međunarodnom natjecanju studentskog filma dva.

Afirmacija hrvatskih crtića
i intimne priče

U Natjecanju hrvatskog filma pobijedio je naslov 11 autora Vuka Jevremovića, uspio prikaz „nogometnog ludila“ tijekom jedne utakmice, sjajno sročen kolaž različitih izvedbenih tehnika (crtež, akvarel, ulje na platnu...), boja i zvukova kojim je dojmljivo dočaran ugođaj. Sve je tu: od gledatelja u ekstazi na tribinama preko urlanja reportera do suspensa prilikom izvođenja kaznenog udarca, a sve je sročeno dinamično, s minucioznim osjećajima za dinamiku igre i kinetiku gibanja, kao i za njihovo prožimanje. Prikladno obljetnici, ove se godine prvi put u polustoljetnoj povijesti festivala dogodilo da u kratkometražnoj konkurenciji i Grand Prix i Nagrada publike Mr. M budu dodijeljene istom filmu, u svakom pogledu impresivnom Smetlaru portugalske autorice Laure Gonçalves. Riječ je o neodoljivo altruističnu, suptilno duhovitu, nenametljivo intimnu i ni u jednom trenutku patetičnu prikazu autoričine porodice koja se jednog kolovoškog popodneva prisjeća njezina pokojnog strica. Priča o njemu posredno je priča o dijelu prošlosti čitavog naroda i države, jer je stric sudjelovao u ratu u Angoli, odande donio majmunčića kao ljubimca, poslije zbog siromaštva bio prisiljen s obitelji emigrirati u Francusku, da bi se poslije ipak svi vratili u domovinu. Stric je bio temperamentan čovjek, u autoričinim sjećanjima efektno povremeno uobličen kao div, čovjek koji je bio spreman na žrtvu za druge i koji je svima darovao sitnice koje bi, poučen siromaštvom, pronalazio kao odbačene ili kao otpatke „s bogataškog stola“. Stric je imao zlatne ruke, znao se i našaliti, a svaka od desetak osoba okupljenih oko stola o njemu zna neku duhovitu anegdotu ili zgodan detalj. Autorica izvrsno dočarava ozračje obiteljskog skupa vrućega ljetnog dana, cjelina je neposredna i emotivna, bogata detaljima i učinkovito fokusirana na njih te odlično dramaturški koncipirana i režirana, dok netko od okupljenih svira gitaru, a majmunčić silazi s fotografije na kojoj je s pokojnikom i obilazi okupljene.

Nagradu Zlatko Grgić za najbolji prvi film realiziran izvan obrazovne institucije osvojio je film Pismo prascu autorice Tal Kantor, naslov koji bi se odlično uklopio u program Festivala tolerancije. Naime, djelo izraelske autorice govori o starom Židovu koji je, kako on vjeruje zahvaljujući inteligenciji jedne svinje koja ga je svojim tijelom zaklonila pod sijenom u toru, tijekom Drugog svjetskog rata uspio pobjeći pred nacistima koji su ga progonili. Godinama kasnije on je toj svinji napisao pismo zahvale koje na nastavi čita mladićima i djevojkama, a sadržaj tog pisma počinje na jednu senzibilnu djevojku, onu koja je najpozornije slušala starčevo pripovijedanje, djelovati tako da će se i ona u mislima naći pored jedne isprva prijeteće svinje. Izvrsno animiran i narativno uobličen film uzbudljiv je i gleda se u jednom dahu