Osječki jazz danas

Osijek je grad koji nam je u povijesti našeg jazza podario niz izvrsnih jazz-glazbenika. Prisjetimo se samo trubača Božidara Pendića i Ladislava Fidrija, trubača-trombonista Iće Kelemena, pijanista Vanje Lisaka, Igora Savina i Julija Njikoša, kontrabasista Mirka Žužela, bubnjara Dinka Liščića i neke druge istaknute džeziste tog grada, od kojih će većina karijere nastaviti nastupajući u zagrebačkim i drugim hrvatskim jazz-sastavima. Bit će ih poslije još nekoliko važnih. A kakvo je stanje u jazzu tog našeg grada danas? Veoma slabo, pogotovo nakon sumraka Osječkog jazz-kluba i aktivnosti u prostoru Pod kestenom. Pa ipak jazz u tom našem gradu nije posve zamro. Pobrinula se za to šačica glazbenika prilagodivši se u nas nekim novim jazz-izazovima i uvjetima. Tu valja u prvom redu spomenuti odličnoga pijanista Davora Dedića, koji je duže vrijeme bio član big banda HGM, te povremeno i nekih drugih malih sastava.

Nadareni jaz-gitarist Vedran Zec
Izvor Facebook

Davor Dedić (1975) maturirao je na osječkoj Srednjoj glazbenoj školi Franjo Kuhač, a 2002. diplomirao je glazbenu kulturu na Pedagoškom fakultetu u istom gradu. Već se tijekom studija priključio osječkom jazz-sastavu Argus, s kojim je surađivao od 1996. do 2003. nastupajući u legendarnom stjecištu osječkih džezista Kestenu i profilirao se kao jazz-pijanist. Godine 1999. odlazi prvi put na Ljetnu jazz-školu u istarski Grožnjan, u koji će se vraćati nekoliko godina i brusiti svoja džezistička umijeća. Davor Dedić pojavljuje se prije više godina i kao član jazz-projekta Jazzy Nyul s kvartetom gitarista Vedrana Zeca (1975) nastupivši prvi put u sklopu programa sada već davnašnjeg festivala u Čakovcu u suradnji s lokalnom ritam-sekcijom.

Diskografski projekt mladog osječkog jazz-gitarista Vedrana Zeca započeo je izdanjem njegova kvarteta Another Spring Quartet i diska A Night In Kc ostvarena u vlastitoj nakladi 2006. U ovom trenutku taj se diskografski niz mladog osječko jazz-gitarista nastavlja naslovom Homecoming ostvarenim također s kvartetom i pijanistom Davorom Dedićem, ali s deset originalnih skladbi autora albuma. Ni Vedran Zec nije dakle odolio da taj svoj disk ispuni samo svojim skladbama i odgovarajućim improvizacijama koje bi trebale zadovoljiti današnje apetite, kako vidimo, i jazz-glazbenika. Slušajući Zecov jazz s diska Homecoming u realizaciji sponzora Hrvatskog društva skladatelja i ZAMP-a, uz Zeca i spominjanoga Davora Dedića upoznajemo i dvojicu mladih glazbenika iz pratnje kvarteta, bas-gitarista Darija Hleba i bubnjara Damira Galekovića. Pri realizaciji tog diska, jednog od rijetkih osječkih u ovom trenutku, gitarist Vedran Zec prihvatio se vlastita autorskog repertoara u kojem osjećamo i autorske utjecaje suvremenoga pristupa instrumentu kakve primjerice nalazimo kod američkog danas popularnog jazz-gitarista Pata Methenyja. Sastav bez puhačkih instrumenata predvođen gitarom posjeduje sve zvukovne značajke takvih kvarteta. U njihovu repertoaru vrijedi uz gitarista spomenuti i pijanista Davora Dedića, majstora funky-zahvata na glasoviru, On se pri realizaciji diska koristio i drugim klavijaturama, zvukom orgulja i električnog glasovira. Zvuk bi Zecova kvarteta po mom mišljenju bio džezističkiji i bolji s kontrabasom negoli s bas-gitarom, ali autor svih deset skladbi na disku tu čini se nije ni imao drugog izbora. Valja na kraju naglasiti i subjektivnu činjenicu da je „džezistički feeling“ nakon preslušavanja diska Homecoming, ponajprije zahvaljujući solima Dedića i Zeca, rastao prema kraju.

Osijek, nekad rasadnik izvrsnih hrvatskih džezista, sveo se nažalost u ovom trenutku na svega nekolicinu glazbenika tog usmjerenja koje vode vrlo dobar pijanist i klavijaturist Davor Dedić i mladi nadareni gitarist i autor Vedran Zec.