Jezično bogatstvo Gorskog kotara

Na malom prostoru Gorskog kotara susreću se sva hrvatska narječja, u njemu odjekuju i ča i kaj i što. Ne samo da se susreću već se i dijele i umnožavaju i mijenjaju. Tako znamo reći da gotovo svaki zaselak ima svoje narječje, svoj dijalekt. Čabarski je i sačuvan kao zaštićeno nematerijalno kulturno dobro. Kako bi se ti govori očuvali, Ogranak MH u Delnicama već trideset godina potiče učenike na literarni izričaj na svom narječju. Kakva li je situacija tek danas, kada nema još više živih sela, kada je broj djece u razredima prepolovljen, kada se doseljava i mijenja struktura stanovništva… Na inicijativu Nives Marjanović, dugogodišnje predsjednice Ogranka MH u Delnicama ujesen 1992. započelo se s organiziranjem dijalektalnih sijela pod naslovom Govor mog zavičaja.

Nastup učenika na Goranskom dijalektalnom sijelu

Na dan osnivanja obnovljenog ogranka MH Delnice prije 30 godina, 16. svibnja, Nives Marjanović pozdravila je sve nazočne, ponosna što možemo obilježiti 180 godina MH, 30 godina Ogranka Delnice i 30 godina dijalektalnih sijela. Nakon nje s radošću su skup pozdravili Marijo Dominiković, glavni tajnik MH, te Stjepan Sučić, član Glavnog odbora MH, istaknuvši da je to lijep prilog proslavi 180. obljetnice MH te pohvalivši susrete u kojima se njeguje zavičajnost.

Nazočne su pozdravili i ravnatelj škole domaćina „Ivan Goran Kovačić” Mladen Bolf te gradonačelnica Delnica Katarina Mihelčić. Pripremljen je bogat program u riječi i glazbi na domaćem delničkom govoru. Od osnutka 1992. do danas članovi MH, učitelji i mentori uspjeli su zapisati i riječ. Tako je 2001. tiskan prvi Goranski zbornik, 2014. drugi, a 2021. i treći. U trećem zborniku na stotinjak stranica predstavlja se literarno stvaralaštvo učenika unatrag desetak godina gotovo svih škola Gorskog kotara. Na literarnom sijelu sudjelovale su škole iz  Brod Moravica, Čabar sa školama Gerovo, Prezid i Tršće, Brod na Kupi, Delnice, Fužine, Lokve, Mrkopalj, Ravna Gora, Skrad i Vrbovsko te srednje škole iz Delnica i Čabra pod vodstvom učitelja mentora. To su učitelji koji u svojim mjestima predvode istraživanja baštine, običaja, spašavanje od zaborava i najmanje riječce. Pa ako od sveg njihova truda ostane samo jedan učenik koji će svoju djecu učiti po domače, rad je uspio. Iz svake škole u Zborniku 3 dolazi po nekoliko literarnih ostvaraja – pjesama, priča, istraživanja običaja i nekadašnjeg života, pripovijedanja o današnjici usred pandemije, zabilješke ljepota Gorskog kotara, ali i odnosa u obitelji, školi.

„Crtice su to koje je dječji um zapamtio, zamislio i zapisao na materinskom dijalektu, svojom domačom riči. Na taj način pokušali smo zapisati dijelove života prošlosti i sadašnjosti na jeziku koji je živ, koji se mijenja, ali koji je naš domači. A kako napisana riječ ostaje, tako vam i ovaj treći zbornik po redu ostavljamo u zalog budućnosti“, rekla je Dijana Arbanas. Na sijelu su se sastali učenici koji su od početka školovanja pa sve do srednje škole njegovali svoje narječje i čuvali baštinu. Jer samo tako može se voljeti svoj kraj i svoja domovina. (Dijana Arbanas)