Ironično i crnohumorno slijeđenje uzora

Tijekom karijere duge nešto više od dva desetljeća, producent Jozo Patljak u okrilju svoje producentske kuće Alka film nerijetko iskazuje zanimljiv afinitet prema eksperimentiranju i realizaciji u manjoj ili većoj mjeri bizarnih te komercijalno riskantnih priča. Makar se to u određenom smislu može reći i za njegove prve producentske projekte Sami Lukasa Nole i Fine mrtve djevojke Dalibora Matanića, čiji se otklon ka hermetičnosti i idejnom angažmanu te u slučaju ...djevojaka i provociranju konzervativizma društvene zajednice u vrijeme premijere početkom 2000-ih doimao hrabrim i razmjerno radikalnim, te time i rizičnim, ponajprije se ipak misli na njegov kasniji producentski rad. Na filmove kakvi su Doktor ludosti i Lopovi prve klase Fadila Hadžića, Ljubavni život domobrana Pave Marinkovića, Slučajni prolaznik kojeg je sam i režirao, Simon Čudotvorac Petra Oreškovića i Lavina Stanislava Tomića. U svima njima, s određenom ogradom za Ljubavni život domobrana kod kojeg otklon na izvedbenoj i crnohumornoj razini ipak nije toliko izražen, kao što ni likovi nisu naglašenije pomaknuti (odlični Jozef također Stanislava Tomića ipak ne pripada u tu priču, makar su i kod njega zamjetni određeni odmak i pretjerivanja, kao i provokativnost), autori su kreirali izrazito artificijelne situacije sa slikovitim i luckastim likovima te s naglašenim odmacima prema karikaturi i groteski. U svim je ostvarenjima razvidna određena razina improvizacije i otklona ka eksperimentu, baš kao i težnja ironiji, crnom humoru i bizarnostima, likovi su netipični, ili barem netipični za standarde domaćeg filma, podjednako su netipične komične, dramske ili akcijske situacije u kojima se zatječu, mnogo se pozornosti posvećuje vizualnom i kolorističkom oblikovanju, s tim što se i ovdje u obama segmentima često namjerno pretjeruje, a i sam Patljak je Slučajnog prolaznika snimio kao prvi i dosad jedini hrvatski 3D-film. Kombinacija svega toga ne urodi uvijek uspjelim djelima, primjerice u slučaju dvaju Hadžićevih filmova, no obično rezultati budu nekonvencionalni, zabavni, duhoviti, ponekad osebujni i svakako zanimljivi naslovi u kojima je od sama početka razvidna težnja za stvaranjem drukčijih, pojednostavnjeno rečeno nekonformističkih i izvornih ostvarenja koja računaju na znatiželjne gledatelje koji u domaćem filmu traže nešto drukčije i u tom su smislu spremni na rizik.

U novinskom razgovoru Patljak je svojedobno ustvrdio da ključ za budućnost hrvatskog filma leži u tome da se otpuste kočnice, da se prestane s negativnom selekcijom i da se dade prilika novim mladim autoricama i autorima da stvaraju filmove koji bi bili slobodni i bez stege. Projekti koje on producira upravo su takvi, oslobođeni producentskog nadzora i bilo kakvih stega, prepušteni maštovitosti, kreativnosti i energičnosti svojih autora. Kao producent sklon je pružati priliku dugometražnim debitantima, od Arsena A. Ostojića u Toj divnoj splitskoj noći i Oreškovića u Simonu Čudotvorcu preko Marinkovića u Ljubavnom životu domobrana i  Tomića u Jozefu do Darka Šuvaka u Happy Endings i Ivana Salaja u Osmom povjereniku. Redatelj crnohumornog akcijskog trilera Divljaci Dario Lonjak također je debitant, koji je tijekom petnaestak godina režirao nekoliko kratkih igranih filmova, dva dokumentarca, pet epizoda dokumentarne serije CSI Hrvatska i glazbeni spot za pjesmu Od sutra Ede Maajke. U kontekstu navedenog, njegov je prvijenac energično i eklektično ostvarenje očekivano pomaknutih likova i još pomaknutijih situacija, intenzivno prožeto crnim humorom i bizarnostima te posvećeno američkom neovisnom filmu iz 70-ih i 80-ih. Ponajprije hororima Wesa Cravena i Tobea Hoopera, jer se u priči varira zaplet sa skupinom ljudi koji se neplanirano zateknu u šumovitim predjelima negostoljubive provincije te suoče s krvoločnim gorštacima koji vitlaju mačetama i vatrenim oružjem, ali i kultnom klasiku Južnjačka utjeha Waltera Hilla, redatelja kojem je posve izravno bila posvećena prošlogodišnja pustolovna komedija Po tamburi opet S. Tomića.

Protagonisti su sredovječni kako će se doznati kriminalac Zolja (nikad bolji Alen Liverić) te njegovi nešto mlađi ortaci Jasmin (vrlo raspoloženi Branko Janković) i Mali (Borko Perić), koji dan prije odigravanja završnice Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji 2018. novac za put u Moskvu odluče steći pljačkom provincijske benzinske postaje. Dakako, od početka sve će krenuti naopako, te će Zolja ubrzo ustrijeliti policajca, a trojac će se dati u bijeg u BiH, gdje će nabasati na skupinu ozbiljno naoružanih i ratnički raspoloženih mudžahedina. Oni će ih zatočiti u svom logoru, a ono što potom slijedi smjesa je crnog humora, političke nekorektnosti, subverzivnosti te pucnjavom i specijalnim efektima nabijene akcije iz koje sva trojica neće izvući žive glave. Ta smjesa možda nije po svačijem ukusu, što može biti slučaj i s idejno tezičnom završnicom, no atraktivnost, dinamičnost i zabavnost ne mogu joj se poreći.