Ubrzavanje inflacije i neočekivan oporavak hrvatskog gospodarstva

-

U sadašnjim okolnostima čini se da je znatno lakše vratiti se tri godine unatrag nego razmišljati hoćemo li imati dovoljno plina za sljedeću ogrjevnu sezonu ili bi bilo pametnije vratiti se na starinski model grijanja na drva. Zaista, 2019. imali smo stopu rasta gospodarstva od 3,5 posto, a u cjelokupnom razdoblju 2014–2019. najveći prosječan godišnji rast ostvaren je u izvozu roba (6,45%) te izvozu usluga (7,39%). Od ostalih pozitivnih sastavnica BDP-a koje su postizale iznadprosječan rast u tom razdoblju jedino valja izdvojiti bruto investicije. Te 2019. postigli smo do tada rekordnih 17,3 milijuna dolazaka stranih gostiju, koji su ostvarili do tada rekordnih 83,1 milijuna noćenja (podaci DZS-a), ali i rekordan prihod od 10,5 milijardi eura (procjene HNB-a). Pozitivna očekivanja bila su formirana i za 2020. godinu, ali je sudbina donijela razdoblje posvemašnje neizvjesnosti ne samo za Hrvatsku nego i za gospodarstva Europe i svijeta.

Raščlamba doprinosa godišnjoj stopi inflacije u europodručju od siječnja 2020. do ožujka 2022.  / IZVOR: Eurostat

Stagnacija iz prvog kvartala 2020. (tj. rast od 0,7%) ublažila je negativna kretanja u preostalom dijelu godine (zbog pandemije koronavirusa) na „prihvatljiv“ pad BDP-a od 8 posto. Premda je to najveće smanjenje BDP-a od 1995, padovi u II. (14,4%), III. (10%) i IV. kvartalu (7,4%) kazuju da je situacija mogla biti i gora. Prema podacima DZS-a izvoz usluga pao je za oko 44 posto, a robni izvoz i državna potrošnja jedini nisu zabilježili negativna kretanja. Osobna potrošnja i bruto investicije pale su manje od BDP-a, s padom domaće potražnje i manji je uvoz pozitivna komponenta BDP-a (naravno tome je pridonio i lockdown kod naših glavnih vanjskotrgovinskih partnera u inozemstvu). Druga neobična stvar za Hrvatsku bila je nagli oporavak tijekom 2021. S realnim rastom od 10,45 posto Hrvatska je uspjela premašiti i razinu BDP-a iz 2019. Unaprijed se pretpostavljalo da će recesija 2020. biti kratka ali snažna, i da će 2021. biti godina oporavka, ali se očekivalo premašivanje pretpandemijskoga BDP-a tek 2022. Ja sam u jednom od ranijih brojeva Vijenca bio i pesimističniji zasnivajući se na dinamici rasta za razdoblje 2014–2019, ali mi je drago da su me podaci demantirali.

Zahvaljujući ne samo turizmu

Što je pridonijelo neočekivanom oporavku našega gospodarstva tijekom 2021? Svatko će istaknuti neobično dobre rezultate u turizmu. To je poznato svojstvo turističke potražnje, koje se zove (gotovo) savršenom elastičnošću – u uvjetima nestabilnosti kao što su ratovi ili pandemijske situacije ona snažno opada (slikovito „pada na nulu“), ali se i odmah budi kad taj nepovoljni čimbenik iščezne. Ali postoji i ono drugo svojstvo – da se ne može odmah vratiti na predratnu / pretpandemijsku razinu. Mi smo 2021. ostvarili rast izvoza usluga za 51,45 posto u odnosu na 2020, ali to je tek 87,86 posto izvoza usluga iz 2019. Prihodi od turizma su, prema podacima HNB-a, veći za 89,5 posto u odnosu na 2020, ali su i dalje na 86,55 posto prihoda iz 2019. Fizički pokazatelji u turizmu su i nešto lošiji. Tako su dolasci 2021. bili veći za 91,9 posto, a noćenja 77,6 posto u odnosu na godinu prije. No oba indikatora teško bi ove godine premašila 2019. kada i ne bi bilo trećeg iznenađenja, na koje se osvrćemo uskoro. Te 2021. bili smo na 61,3 posto dolazaka i 74,7 posto stranih noćenja iz 2019. Kada su nam puna usta turizma, valja se dotaknuti još jednoga važnog fizičkog pokazatelja – broja postelja. Iako je 2019. i dalje rekordna godina u našem turizmu, broj postelja u hotelima i apart-hotelima na dan 31. kolovoza je, prema podacima HTZ-a, iznosio 129.028, što je svega 9,8 posto u ukupnoj strukturi smještajnih kapaciteta ili 95 posto broja postelja u takvim objektima 2015. Napredak turizma koji je uslijedio između 2014. i 2019. potaknuo je rast smještajnih kapaciteta dominantno u apartmanima i ponešto u kampovima i hostelima, dok se u ostalim objektima broj postelja smanjivao. Tijekom 2020. povećan je broj postelja u hotelima za oko 20 posto, ali zbog krize s koronom mnogi su apartmani ostali zatvoreni (pad udjela na 52%) što je udio hotelskog smještaja povećao na 13,2 posto.

Turizam, dakle, ne objašnjava premašivanje BDP-a iz 2019, ali ima važan doprinos. Od drugih komponenti BDP-a svakako je najvažniji robni izvoz, koji ostvaruje najsnažniji prosječni rast između 1999. i 2008. te 2008–2014. Zgodno je istaknuti da je već 2010. premašio razinu iz 2008, dok je izvoz usluga to učinio tek 2016. Ali ima dvije važne boljke – naš rast robnog izvoza impresivan je za nas, ali je do krize (2009–2014) slabiji u odnosu na druge nove članice Europske Unije pa smo i 2021. na samu začelju u usporedbi s njima (u postotku BDP-a). Druga je što su naši prostori koji su najsnažnije orijentirani na robni izvoz ujedno i krajevi s ispodprosječnim plaćama – znak da se naš izvoz nije značajno odrazio na standard stanovništva, na čemu treba poraditi u idućem razdoblju i stvoriti uvjete za rast izvoza proizvoda visoke dodane vrijednosti.

Treći je donekle neočekivan čimbenik kretanje razine cijena. Hrvatskoj, kao relativno maloj ekonomiji, svojstvena je velika uvozna ovisnost, pa je osjetljiva na zbivanja na svjetskom tržištu. Dovoljno je spomenuti da se znatan dio ukupno potrošene energije mora uvesti, a otprilike 60 posto uvoza energije tijekom 2019. odnosilo se na naftne derivate i prirodni plin. Korisno je naglasiti i robni deficit od 1995. do danas. Od cjelokupnoga robnog izvoza, 2019. oko 70 posto odnosilo se na zemlje EU-28, ali se na tu skupinu odnosilo i oko 80 posto našeg uvoza te godine. Najveći udio naših gostiju također je iz te grupacije, a njezine bankarske kuće drže i oko 90 posto ukupne bankovne aktive u Hrvatskoj. Tako se i aktivnosti Europske središnje banke (ECB) znatnim dijelom odražavaju na hrvatsko gospodarstvo, što će osobito vrijediti kada uskoro uvedemo euro.

Rekordna inflacija i u Hrvatskoj

Jedna od najvažnijih funkcija svih središnjih banaka je očuvanje stabilnosti cijena pa ECB nastoji održati inflaciju na oko dva posto. Koliko je bila uspješna u provođenju svoje politike, najbolje pokazuje relativno niska stopa inflacije od 1999. do rujna 2021. Najveći porast razine cijena bio je u lipnju i srpnju 2008. – 4 i 4,1 posto. Tom je uspjehu znatno pridonio i visok stupanj povjerenja u središnju banku, koji utječe na formiranje očekivane inflacije. U uvjetima jako niskih nominalnih kamatnih stopa očekivanja inflacije utječu na percipiranu realnu kamatnu stopu, koja onda utječe na domaću potražnju. Tada očekivani rast inflacije u budućnosti štednju radi buduće potrošnje čini manje zanimljivom, što potiče današnju potrošnju. Također raste i sadašnja vrijednost očekivanih budućih profita, što potiče porast investicija. Ali pri izrazito niskoj inflaciji i nominalnim kamatnim stopama i niska očekivana inflacija usporava oporavak. Od prosinca 2020. u eurozoni postoji kontinuirani porast inflacije, ali tek od srpnja 2021. trajno premašuje dva posto. No od listopada 2021, kada ponovno iznosi 4,1 posto, svaka je sljedeća stopa inflacije rekordna. Posljednja dostupna stopa inflacije u času pisanja ovog teksta odnosi se na ožujak 2022. (čak 7,4%), a Europska komisija za travanj očekuje blagi porast na 7,5 posto. Ubrzavanja inflacije tijekom 2021. svakako su posljedica oporavka u postpandemijskom vremenu jer ponuda nije stigla reagirati na naglo poraslu potražnju. Ubrzanju inflacije osobito su pridonosili troškovi energije – goriva za automobile, električna energija i plin. U vremenu od ožujka 2021. do ožujka 2022. oni su objašnjavali oko pola cjelokupne inflacije, a tijekom 2020. gorivo je bilo izrazito snažna negativna komponenta. Doprinos cijena hrane izrazito varira – ponovno se probudio od srpnja 2021. i objašnjava oko 10 posto ukupne stope inflacije – većim dijelom povezan je s cijenama kruha, mesa, sira, ulja te voća i povrća. Udio inflacije koji je njima bio objašnjen tijekom 2020. bio je i veći (oko 20%), ali je gotovo iščeznuo u prvoj polovici 2021.

Slična dinamika inflacije karakterizira i Hrvatsku, premda je struktura nešto drukčija. Početak 2022. donio je i rekordnu inflaciju (prognoza je MMF-a oko 6 posto na godišnjoj razini – slično rekordnoj iz 2008). U našem slučaju nešto je važniji doprinos prehrambenih proizvoda, a odmah potom slijede i goriva za automobile te duhan i plin. Najave poskupljenja plina i električne energije svakako će pozitivno utjecati na inflaciju. ECB je već najavio da će postupno normalizirati monetarnu politiku, što znači da će postupno rasti kamatne stope. Trenutna ukrajinska kriza snažno će pogoditi svjetsko gospodarstvo, a osobito gospodarstva europskih zemalja. Svi se negativni šokovi koji pogode EU zbog integriranosti odražavaju i na hrvatsko gospodarstvo – pretežito kroz vanjsku trgovinu (robni izvoz, noćenja gostiju), ali i kroz uvjete na financijskim tržištima. U nastalim nesigurnim uvjetima teško je prognozirati rezultat ove godine, ali svakako će biti izazovna. MMF-ova prognoza za inflaciju od 5,9 posto djeluje realistično, a njegovu prognozu rasta BDP-a od 2,7 posto rado bismo odmah potpisali.