Raymond Chandler – velikan tvrdokuhanog krimića

Zagrebački nakladnik Petrine knjige u ediciji Biblioteka noir tiskao je roman Veliki san (1939), prvi u opusu jednoga od rodonačelnika tzv. tvrdokuhane kriminalističke proze Raymonda Chandlera (1888–1959). Povod je to za kratak osvrt na stvaralaštvo američko- britanskoga pisca, njegove kratke priče i romane, njihove brojne filmske i televizijske ekranizacije, ali i scenarije za igrane filmove.

Kada je prvi put objavljen Veliki san, Chandler je već bio poznati pisac kratkih kriminalističkih priča – od 1933. redovito tiskanih na stranicama pulp-magazina Black Mask i Dime Detective. Rođen u Chicagu, nakon razvoda roditelja s majkom je živio u Engleskoj. Na kraju adolescencije radio je u admiralitetu, zatim kao novinar, a pisao je i romantičnu poeziju. Godine 1912. nastanjuje se u Los Angelesu, nalazi stalan posao kao knjigovođa, a tijekom Prvoga svjetskoga rata prijavljuje se u kanadsku vojsku i služi u Francuskoj. Nakon rata zaljubljuje se u udanu, osamnaest godina stariju ženu Cissy Pascal, s kojom se 1924. i vjenčao. Početkom 1930-ih godinu dana bio je čak potpredsjednik naftne kompanije, sve dok alkoholizam, rastresenost i afere sa zaposlenicama nisu rezultirali otkazom. 

Raymond Chandler

Zadužio i filmsku umjetnost

Začetnik tvrdokuhane (hardboiled) kriminalističke proze nedovoljno je poznat Carroll John Daly. Izniman stil u njegovim pričama iz sredine 1920-ih popularizirao je u svojim djelima znatno poznatiji Dashiell Hammett, a dalje su ga razvili autori poput Chandlera i Jamesa M. Caina. Iako se lik privatnoga detektiva pojavljivao mjestimice i ranije, Hammettov Sam Spade i Chandlerov Philip Marlowe postali su arhetip pojedinca na razmeđu svijeta bezakonja i zločina te zakonskih institucija. Od početne priče Ucjenjivači ne pucaju do prvoga romana Raymond Chandler nanizao je dvadesetak kratkih priča, a i sam je Veliki san nastao na temelju dviju ranijih priča. Njegov pak uspjeh usmjerio ga je prema pisanju romana, iako je model njihova nastanka – osim u slučaju Visokog prozora (1942) – ostao jednak nekim prethodnim kratkim pričama. Zbogom dragana moja (1940) čak je i nadmašio uspjeh prvijenca, a dok se Visoki prozor i Dama u jezeru (1943) čine pomalo prigušenima u odnosu na prethodne romane, Sestrica (1943) te pogotovo Dugi oproštaj (1953) pravi su tour de force stvaralaštva Raymonda Chandlera. Posljednji roman Ponovna igra (1958), prema nerealiziranom filmskom scenariju, kao i nedovršeni Poodle Springs (dovršio ga je Robert B. Parker, objavljen je 1989) svjedoče o smiraju Chandlerova nadahnuća, dok su razne kolekcije kratkih priča više puta objavljivane za piščeva života i nakon njegove smrti – od 1944. do 1965. godine. Pisao je Chandler i eseje, kao i novinske članke – najvažniji je svakako The Simple Art of Murder (1944), kritički rad o detektivskoj fikciji. Njegova su odabrana pisma tiskana postumno, a godine 2014. nađen je i libreto za neizvedenu operetu iz 1917. s glazbom Juliana Pascala.

Zadužio je i filmsku umjetnost. Od sedam scenarija pet ih je rezultiralo filmovima, a među njima su najvažnija dva nominirana za Oscar – Dvostruka obmana (1944) u koscenarističkoj suradnji s redateljem Billyjem Wilderom prema istoimenom romanu (1943) Jamesa M. Caina te Plava dalija (19469 redatelja Georgea Marshalla, oba dakako film noira. Autor je scenarija za sjajan film Alfreda Hitchcocka Nepoznati iz Nord-ekspresa (1951) i adaptacije romana Strangers on a Train (1950) Patricie Highsmith. Dok je suradnja s Wilderom bila uspješna, nesuglasice s Hitchcockom dovele su do toga da njih dvojica više nisu ni razgovarali.

Izd. Petrine knjige, Zagreb 2022.

Među najvažnijim je obilježjima tvrdokuhane kriminalističke proze, pa tako i Chandlerovih romana, pripovijedanje u prvom licu, odnosno subjektivna fokalizacija. Emocionalno je to i psihološko približavanje percepcije čitatelja svijetu podzemlja i bezakonja u kojem egzistira središnji lik privatnoga detektiva. U Chandlerovu slučaju to je Philip Marlowe, a radnja je smještena u Los Angeles. Chandler je izvrstan pisac, sposoban predočiti ugođaj i raspoloženje radnje, evocirati zbivanja, razdoblje i milje američkoga velegrada. Iako je početno nadahnuće crpio iz Hammettova stvaralaštva, stil mu je vrlo brzo postao samosvojan i precizan, rječnik i struktura rečenice bogati. Premda mu se zamjera da mu je zaplet katkada nelogičan, da se prema likovima žena, rasno različitih ili pak homoseksualaca mjestimice odnosio negativno, očigledna je njegova nenametljiva kritika vremena, društva, zakonskih institucija ili čak filmskoga i kulturnoga svijeta. Sam protagonist izmicao je stereotipima i klišejima, često grubo sentimentalan, ističe se kulturom i etičkim principima kao svijetla točka u svojoj sredini. 

Miljenik i publika
i kritika

Chandlera su poštovali ili mu se čak i divili književni kritičari i pisci, Hollywood je zarana prepoznao njegovu kvalitetu, pa već od 1942. bilježimo i prve filmske adaptacije. Istina, Vrijeme za ubojstvo (prema romanu Visoki prozor) Herberta I. Leedsa i Falcon preuzima slučaj (prema Zbogom dragana moja) Irvinga Reisa bili su tzv. B-filmovi, ali već je Ubojstvo, draga moja (1942, izv. Murder My Sweet prema drugom romanu) Edwarda Dmytryka pravi holivudski klasik. Svakako je najvažniji Duboki san (1946, prema prvijencu) Howarda Hawksa, nepatvoreno remek-djelo film noira, Hawksova opusa i filmske umjetnosti uopće. Zanimljiv je svakako Dama u jezeru (1946) Roberta Montgomeryja u kojem subjektivna kamera iz vizure središnjega lika transponira pripovijedanje u prvom licu, a zaboravljeni Brasherov dublon (1949) Johna Brahma nova je adaptacija Visokog prozora. Dok Marlowe (1969, prema romanu Sestrica) Paula Bogarta nije visoko cijenjen, modernistički Privatni detektiv (1973, prema Dugom oproštaju) Roberta Altmana i postmodernistički Zbogom ljepotice (1975, treća adaptacija Zbogom dragana moja) Dicka Richardsa to svakako jesu, važni su i za žanr i za razdoblje. Tek posljednji roman nije ekraniziran, a čak je i Poodle Springs adaptirao za televiziju (1998) Bob Rafaelson. Od raznih televizijskih adaptacija možda je najbolja HBO-ova serija Marlowe, privatni istražitelj (1983–1986) – prva je sezona sredinom 1980-ih prikazivana i na domaćoj televiziji. Adaptacije Chandlerovih djela, kao i filmovi u kojima je scenarist, u raznim se razdobljima razmjerno redovito pojavljuju na televiziji ili u kinotekama, pa se gledatelj može izravno uvjeriti u njihovu kvalitetu. 

Zanimljivo je da se u nas o Chandleru više pričalo i pisalo nego što je prevođen. Nakladnik Mladost objavio je Dugi oproštaj još 1963, a Poodle Springs 1991. – dvije godine nakon izvornika. Najveći je pothvat nakladnika Spektar koji je godine 1984. objavio šest romana, s iznimkom posljednjega. Iako se jaz od nekoliko desetljeća čini predugim, novo izdanje romana Veliki san pravo je osvježenje, a nadamo se da će Petrine knjige posegnuti i za ostalim romanima, a možda i zbirkama kratkih priča, čime bi i domaćem čitateljstvu predstavio jednoga od najvažnijih i najutjecajnijih pisaca kriminalističkoga žanra.