Vijenac 737

Likovna umjetnost

Uz izložbu Karla Paliske Grafija tjeskobe u Gradskoj galeriji u Crikvenici

Nenadani susreti emocija i racija

BRANKA ARH

Šestog svibnja u Gradskoj galeriji u Crikvenici otvorena je izložba Grafija tjeskobe nedavno preminula slikara Karla Paliske. U Paliskinim crtežima i kolažima nastalim u zadnjem stvaralačkom razdoblju likovni je odgovor na pitanja o životu i smislu. Posvuda ih vidimo: u ekspresiji geste, u linijskoj konstrukciji, u odnosima ploha, figura i pozadine, u znakovlju i zagonetnim šiframa, u pogledima na Istru (na njegov istinski zavičaj), u onom unutarnjem, intimnom, raz-središtenom, bez stabilnosti i uporišta.


Jedan od izloženih radova / Snimio GORAN VRANIĆ

Čovjek i njegova tjeskoba, oko toga je slagao svoje crteže. U središte kadra, kolažiranog izreska iz novina, ucrtavao je likove tamne poput sjena, čudna tronoga i troprsta bića velikih očiju, s antenama na okruglim, četvrtastim ili srcolikim glavama. To su bića njegove nutrine, tumači svih događanja. Čak i izvan teme dobivaju značenje metafore i simbola. Komuniciraju s motriteljem, šalju signale, ali najčešće ostaju zatvorena strogim okvirima, bez mogućnosti izlaza. Na njihovu tajnovitu međusobnu povezanost redovito upućuju znakovi. Ako među likovima uočimo tužni profil onoga koji sve propituje, koji pokušava doprijeti do dubljih naslaga stvaralačkog bića, uskladiti sebe i svijet, smisao i razloge, znat ćemo da je to jedan od brojnih umjetnikovih autoportreta.

Fascinira taj Paliskin pomaknuti svijet u kojemu se imaginacija kreće slobodno, otvara put reduciranim vizijama, primarnim oblicima, simbolima i mračnim metaforama kojima je strpljivo i dugo slagao kroniku svoga života i stvaranja. Sadržaj je predočavao u kadrovima  (na način stripa), u grafičkoj shemi jasnih ritmova poredanih po geometrijskom obrascu, ali je priča zamršena, teško razumljiva. Vođen nevjerojatnom imaginacijom, mijenjao je teme i motive, tehnike i stilske postupke, eksperimentirao, gradio i razgrađivao, ali uvijek u poetici koja ga je obilježila. Činio je to mimo svake dekorativnosti, u virtuoznoj improvizaciji i finoj ironiji kojom je prekrivao svoju viziju, na krhkom novinskom papiru, dakle, na već otisnutom tekstu. Izreske iz novina lijepio je na podlogu kao kolažirane djeliće stvarnog svijeta koji su u novom kontekstu dobili značenje autorove poruke.

Slijedimo li smjerove strelica koje nas upućuju na čitanje kadrova, možda nađemo ključ kojim ćemo odčitati grafeme njegove psihe, razjasniti stvari i dovesti ih do svjetla spoznaje. Obratimo pozornost na one slojeve iz kojih proviruju novinski natpisi Glasa Istre: cijene, popusti, reklame, komentari o nekoj izložbi, o nekom umjetniku, članci o svakidašnjem životu, dokumenti života u konkretnom prostoru i vremenu. Zaključit ćemo da Paliska nikada nije napustio stvarnost. Ipak smatram da je iza tih naoko zaigranih čimbenika slike skrivao ono zaglavljeno u dubokim slojevima bića. Pa si postavljam pitanje, ima li smisla tom njegovu samotnom svijetu simbola i metafora oduzimati tajnovitost i zagonetnost?

Povremeno je u njegove crteže ulazila i boja, češće ne-boja: u velikim crnim mrljama (prašinastim potezima suhim ugljenom), u malim apstraktnim, teško čitljivim pikturalnim parcelama, u točkastim tragovima različitih veličina. Te su točke mjesta na kojima crno uzmiče pred kolorističkim ritmovima. Daju dojam rasutosti, a zapravo su pomno organizirani čimbenici kompozicijske ravnoteže, energetska polja koja uspostavljaju vezu između vanjskog i unutarnjeg sadržaja. Uz to, strogi geometrijski red slikocrteža obilježavaju neposrednošću, ležernošću i zaigranošću. Ali tamo gdje je Paliska bio udubljen u svoju unutarnjost nema boje. Stječe se dojam da je želio izaći iz boje, da sve bude u ne-boji i u crti.

Jasan je i čvrst bio njegov smjer. I ozbiljno je bilo njegovo likovno gledanje. Stilski izričaj gradio je i razvio na nenadanim susretima emocija i racionalne konstrukcije. Sliku je smjestio u prostor modernih izričaja, dao joj svoju morfologiju, znakove i značenja. Dubinska značenja. Ono što se rađalo u ogoljenoj svijesti bića i teško izvlačilo iz mraka. Povučen, tih, samozatajan, ali potpuno predan umjetnosti. Stalan u svojim istančanim slikarskim i crtačkim postupcima, odan promišljenim sadržajima i „pronalaženju reda, racionalne crte, mjere“ (autor). Aktualan i suvremen prije svega po unutarnjem nervu. Uglavnom prvi put izloženi crteži i kolaži, originalni, slojeviti, jedinstveni u komunikaciji s novinskim papirom, najosobnija su grafija njegova umjetničkog bića.

Vijenac 737

737 - 2. lipnja 2022. | Arhiva

Klikni za povratak