Kad će Velesajam postati dnevni boravak stanovnika s južne obale Save?

Novi Novi Zagreb naslov je javne tribine održane 14. svibnja. Riječ je o četiri panel-rasprave kojima se nastojalo, sinergijskim djelovanjem lokalne samouprave sa stručnjacima i aktivistima, potaknuti na raspravu o artikuliranom razvoju javnog prostora Novog Zagreba. Održana je u vrijeme pripreme izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana grada Zagreba, koje bi ovoga puta, kako kažu organizatori, za promjenu mogle i morale biti usmjerene ne samo prema partikularnim interesima pojedinaca nego prema boljem, pravednijem i zdravijem gradu. I doista, glavno su mjesto u raspravi zauzimale konkretne, ekonomične i ostvarive sugestije zahvata u javnom dobru, i to one koje je moguće ostvariti bez dugih priprema. Problema je mnogo i njihovo rješavanje zahtijeva usklađeno djelovanje jer je riječ o trećoj najvećoj urbanoj cjelini u Hrvatskoj.

Rastvaranje i transformacija Velesajma Zagrebu bi dali atraktivan i prepoznatljiv park 21. stoljeća / Snimio Igor Kralj / PIXSELL

Od spavaonice starog Zagreba do modernog urbanog središta

Prvi razgovor ticao se identiteta i geneze Novog Zagreba, a sudjelovali su arhitekt i sveučilišni profesor Ivan Mlinar, doktorica znanosti i znanstvena savjetnica Jasenka Kranjčević, etnologinja i sveučilišna profesorica Valentina Gulin Zrnić, dok je razgovor moderirao arhitekt Josip Barišić. Više od pola stoljeća prošlo je otkako je Novi Zagreb nastao, i to kao „spavaonica starog Zagreba“. Riječ je o velikom i važnom prostoru s ostvarenim, a istodobno i neostvarenim potencijalima, čija je urbanistička matrica u kontaktu sa sve češćom stihijskom gradnjom prigradskih naselja. Postavlja se pitanje – zašto se Novi Zagreb još ne shvaća kao društveno-kulturno žarište iako je, kao što je spomenuto, treća najveća urbana cjelina u Lijepoj Našoj. U žarištu je bio sraz inicijalne prostorne vizije tog dijela naše metropole i novih prostorno-društvenih tendencija te je razgovor stvorio uvod u najzanimljiviji panel, i to onaj koji se ticao Zelenog koridora, tzv. Plave potkove. Treći je panel posvećen zaštićenom ambijentalnom sklopu unutar kojeg je, kao pojedinačno kulturno dobro, zaštićeno šest paviljona. Riječ je, naravno, o Velesajmu i njegovoj preobrazbi u polifunkcionalni javni prostor.

Na panelu su sudjelovali arhitekt i sveučilišni profesor Tihomir Jukić, arhitektica i sveučilišna profesorica Lovorka Prpić, arhitektica Iva Šilović iz tvrtke Prostoria, a razgovor je moderirao dizajner Nikola Radeljković. Propitkivalo se koliko je potencijal Velesajma neiskorišten te zaslužuje li da se preoblikuje u središte Novog Zagreba te bi li taj veliki prostor trebao dobiti, odnosno zašto još nije dobio, ulogu dnevnog boravka stanovnika s južne obale Save. Zaključak je da bi rastvaranje i transformacija Velesajma Zagrebu dali atraktivan i prepoznatljiv park 21. stoljeća, i to spajanjem s budućim Savskim parkom koji uključuje područje Hipodroma i Bundeka. Posljednji se panel ticao održive mobilnosti u Novom Zagrebu. Naime, Aveniju Dubrovnik, dugu četiri kilometra, moguće je prijeći u nivou na samo tri mjesta te se postavilo pitanje može li se dosadašnju prometnu politiku, dominantno orijentiranu na razvoj automobilskog prometa, usmjeriti prema kretanju ljudi te koje su perspektive razvoja javnog prometa i vožnje biciklom u Novom Zagrebu. Na ta su pitanja odgovarali inženjer prometa Ivan Nemet (Sindikat biciklista), sveučilišni profesor Luka Novačko s Fakulteta prometnih znanosti, magistar prometa i ovlašteni inženjer cestovnog prometa Zdenko Lanović iz tvrtke Elipsa, arhitekt, urbanist i prostorni planer u mirovini Ratimir Zimmermann te Radovan Bjeloš iz MO Trnsko kao moderator.

Plava potkova

Na panel-raspravi koja se ticala Zelenog koridora sudjelovali su arhitektica i aktivistica Cvijeta Biščević, arhitekt i sveučilišni profesor u mirovini Jesenko Horvat, krajobrazni arhitekt i predsjednik Hrvatskoga društva krajobraznih arhitekata Marijo Jukić, krajobrazni arhitekt i aktivist Marijo Spajić, krajobrazni arhitekt Leon Lipovac te aktivist i publicist Saša Šimpraga, koji je raspravom i vodio. Pored neprispodobivo važne Zelene, Zagreb krasi i daleko manje poznata Plava potkova. Iako zamišljena kao niz od šest parkova kojima bi se reinterpretirao prostorno dojmljiv identitet glavnog grada i na drugoj strani Save, i nakon minulih sedam desetljeća zamisao je jedva polovično realizirana. Konkretno, tek su tri parka uređena (Park mladenaca, Park Utrina i Park Vjekoslava Majera), dok preostala tri (Bračak, Lakun i Mamutica) još čekaju bolje dane.

Da potrebe na terenu treba priznavati ne samo zakon nego i sami građani, koji bi trebali ustrajavati na promjenama prostorno-planskih politika, istaknula je arhitektica Cvijeta Barišić. „Apsurdno je da u 21. stoljeću moramo govoriti o važnosti parkova“, uvodno je ustvrdila, a zatim se osvrnula na važnost parka Maksimir za grad, istodobno ga stavljajući u kontekst malog broja stanovnika tadašnjeg Zagreba. Time je najbolje i unaprijed argumentirala u potencijalnoj raspravi o temi tobože odveć velika mjerila Plave potkove. Uzevši u obzir promjene društvenih vrijednosti i svjetonazora, ukazala je na trajno neprimjeren odnos prema zeleno-plavim površinama, ali i na nedostatak društvene kohezije Novog Zagreba kojoj na kraj, barem dijelom, mogu stati suvremene interpretacije prostora. Zatim se posvetila gorućoj klimatskoj krizi, koja se manifestira temperaturnim šokovima, urbanim toplinskim otocima, obilnim oborinama koje nas očekuju do kraja stoljeća, a s kojima se postojeća infrastruktura ne može nositi. „U tom su smislu i zelena i plava infrastruktura nužni element u promišljanju grada budućnosti“, dodala je arhitektica, podsjećajući i na zakonske obveze koje se tiču očuvanja okoliša koje smo dužni implementirati u sljedećem razdoblju.

Iskustvo arhitekta Horvata omogućilo je prepoznavanje temeljnog problema: u trenutku nastajanja Plave potkove postojale su dvije ključne ideje – programska i oblikovna. Riječ je o dvama osnovnim elementima s kojima je projekt otpočeo. No s vremenom je ideja izgubljena, strategija grada oslanjala se na mnogobrojne točkaste, parcijalne odluke, koje su urodile vidljivom rascjepkanošću zamišljene cjeline. Kad svemu dodamo i pitanje kompliciranih, ako ne i kontroverznih imovinsko-pravnih odnosa te sveopću potrebu odgovaranja na klimatske promjene, nedvojben je vapaj Novog Zagreba za novim GUP-om. Jedino se s njim punoj iskoristivosti davno prepoznata kapaciteta nadati Možemo!?