FILM IZDVAJA

VOGTOV FILM O DJECI

Dok pristižu izvještaji s ovogodišnjeg Cannesa, valjalo bi obratiti pozornost na prošlogodišnje festivalsko otkriće, psihološki horor norveškog autora Eskila Vogta, čije ime pamtimo sa špice Thelme, drame koju je 2017. scenaristički potpisao s dugogodišnjim suradnikom Joachimom Trierom. Ondje parapsihologija komplicira život eponimskoj protagonistici, studentici koja u Oslo bježi od samoizolirane i hiperprotektivne obitelji, u Nedužnima (The Innocents, 2021) nadnaravne sposobnosti pokazuju djeca, njih četvero združenih faktorom osnovnoškolske dobi i autsajderskog statusa te činjenicom da u opustjelom naselju na rubu šume sami moraju (ili smiju) osmisliti svoje ljetne ferije, dok su ostali klinci poodavno napustili grad.

Kadrovi iz filma Nedužni, red. Eskil Vogt, 2021.

Latentno prijeteća atmosfera kao da sugerira da su djevojčice i dječak jedini preostali na svijetu, što ih simbolički odvaja od ostatka čovječanstva, pa i od vlastitih roditelja opterećenih poslom, samohranim majčinstvom ili brigom za dijete s posebnim potrebama. Kao u kakvu vakuumu oni duge dane provode u telekinetičkim eksperimentima što će im donijeti trenutke djetinjeg, no nimalo nevina ushićenja, ali i nanijeti nepopravljivo zlo u jezivoj kulminaciji kad se efektno tinjajuća psihološka drama prometne u horor.

Paranormalne sposobnosti u ovoj su priči postavljene kao nusprodukt različitosti pa ih tako posjeduju samo drukčiji i drugi, djevojčica s vitiligom i dječak tamne boje kože. Rad s malim glumcima izvanredan je, napetost majstorski građena, što Vogtov film o djeci, ali ponajprije namijenjen odraslima, čini ozbiljnim ostvarenjem koje zaslužuje i takav gledateljski tretman.

UPOZNAJMO MALTEŠKI FILM

Zahvaljujući projektu Kino Magistrala u jadranskim kinima vrti se Luzzu (red. Alex Camilleri, 2021), za mnoge od nas možda i prvi malteški film koji smo imali priliku gledati, paradoksalno jer tamošnje krajolike, osviješteno ili ne, viđamo u brojnim blockbusterima i povijesnim spektaklima, gdje glume neke druge mediteranske predjele. Ovdje je Malta napokon to što jest, otočka državica članstvom u Europskoj Uniji primorana da se odrekne nasljeđa i prepoznatljivosti, a raznobojne tradicijske brodice iz naslova, kao stoljetni simbol življenja uz more, poslije i turističkog procvata, sada u grotesknim scenama završavaju u rezalištu.

Kadar iz filma Luzzu, red. Alex Camilleri, 2021.

Pratimo borbu mladog ribara za egzistencijalnu sigurnost i dostojanstvo, da bi spas naposljetku našao na crnom tržištu ribe jer zakonitim ribolovom više nije mogao prehranjivati obitelj. Itekako vrijedi potražiti Luzzu – obeshrabrujuću dokudramu dardenovskog tipa s naturščicima koji igraju sami sebe, pojedince protiv kojih se okrenulo baš sve, i vremena i običaji, a za njih takve tim srčanije navijamo.