Sjećanje na Andriju Bušića

Iz grada São Paula u dalekom Brazilu s velikim je zakašnjenjem iz bolnice Sancta Maggiore stigla tužna vijest o smrti našeg istaknutog jazz-trubača i kornetista Andrije Bušića. Hrvat rođen stjecajem okolnosti, jer mu je majka bila na putu, u Kotor Varošu 1937. ubrzo po dolasku u glavni grad Hrvatske postaje Zagrepčaninom, a u tom će gradu i maturirati u IX. mješovitoj gimnaziji na Savskoj cesti. U dječačkoj dobi počeo je učiti svirati glasovir, a potom će u glavnom gradu Hrvatske pohađati glazbenu školu. Tamo 1952. nije bilo odjela za trubu te će u to vrijeme učiti svirati trombon. Poslije će kupiti trubu od Engleza koji je gostovao u zagrebačkom kazalištu i potpuno se posvetiti tom instrumentu.

Izvrstan improvizator, trubač i jazz-glazbenik / Snimio MLADEN MAZUR

Prisjetio se Bušić u razgovoru pokojnoga zagrebačkog trubača Marijana Domića, vrsnoga jazz-melodičara koji u to vrijeme trubu svira u bijelim rukavicama. Kao šesnaestogodišnjak bježi djedu u Brazil i nastavlja s učenjem trube kod profesora Bookera Tismana te se ubrzo razvija u jazz-trubača međunarodne reputacije. Uzor mu je oduvijek bio i ostao američki trubač Chet Baker. Filmovi pak Mladić s trubom (o američkom kornetistu Bixu Beiderbeckeu s Kirkom Douglasom u glavnoj ulozi) te Bal na vodi (s Esther Williams i orkestrom trubača Harryja Jamesa) Bušića su, kao i brojne zagrebačke i ne samo zagrebačke jazz-trubače, potaknuli da se late jazza i posebno trube kao glazbala.

Andrija Bušić bio je pravi, profilirani, istinski džezist, s osjećajem za swing, izvrstan improvizator i glazbenik bogata jazz-repertoara. U São Paulu muzicirao je redovito sa sinovima glazbenicima Andrijom i Ivanom, a u tamošnjim jazz-klubovima surađivao je često sa škotskim trombonistom tradicionalnog jazza Williamom Andersonom, također nastanjenim u São Paulu. Prvi vlastiti sastav nazvao je 1960. Traditional Jazz Band, a s njim je nastupao do zadnjih aktivnih dana. Kad bi nastupao u formaciji kvinteta, zvao bi se Hot Line Jazz Band, a nonet je nazvao Top Line Jazz Band. Vodio je poslije u São Paulu godinama i vlastiti jazz-klub, u kojem bi sa svojim sastavima i redovito nastupao. Vrijednost je pak tih sastava tradicionalnog jazza Bušić potvrđivao tri godine nastupajući na Heritage Jazz Festivalu u kolijevci jazza New Orleansu, a godine je 1971. na tom svjetski poznatom festivalu tradicionalnog jazza osvojio sa svojim sastavom prvo mjesto. Već same pozivnice da nastupi na najvećim svjetskim festivalima klasičnog jazza – u New Orleansu, na velikom plovećem festivalu na kruzeru S. S. Funchal, međunarodnom festivalu bluesa u švicarskom Montreuxu, jazz-festivalima u Beču i blues-jazz-festivalu u New Yorku – dovoljno govore o izvrsnosti hrvatskoga jazz-glazbenika, trubača, kornetista i vokalista. Tijekom nastupa svog sastava na festivalu jazza u Beču svirao je s Artom Farmerom, a pamti i sviračke nastupe s trubačem Maynardom Fergusonom te nizom trubača klasičnog jazza s kojima je surađivao tijekom bogate jazz-karijere. S Top Line Jazz Bandom snimio je četiri LP-ploče te diskove Sweetest Memories i Sweet And Hot.

Zahvaljujući baš ovoj jazz-rubrici stupili smo u kontakt s našim džezistom svjetske karijere Andrijom Bušićem, koji će nakon mnogo godina 2014. doći u Zagreb. Tom je prilikom samo uz pratnju glasovira održao koncert u zagrebačkom Green Baru na Radničkoj cesti, a sljedeće godine sa sastavom zagrebačkih džezista (Željko Kovačević, tenor-saksofon, Marijan Gruber, glasovir, Miro Vujić, kontrabas, i Boris Beštak, bubnjevi) nastupio u dvorani u Travnom. Bio je to i posljednji susret u Zagrebu s našim glazbenikom Andrijom Bušićem.

Hrvatska se ne može baš pohvaliti većim brojem u inozemstvu uspješnih jazz-glazbenika, a trubač, kornetist i vokalist Andrija Bušić je, odgojivši u glazbenom duhu dvojicu sinova i kćer pjevačicu Karin, to svakako bio. Nažalost, nije doživio povratak u domovinu Hrvatsku koji je toliko želio.