O nesnimljenim domaćim klasicima

Prije točno sedam godina u nakladi izdavačke kuće Ars septima pokrenuta je edicija Hrvatski imaginarni film. Pokrenuli su je Branko Ivanda, ugledni filmski i televizijski kao i kazališni redatelj i scenarist te profesor na Akademiji dramske umjetnosti, i njegova supruga Lidija Ivanda, diplomirana producentica i direktorica producentske kuće Ars septima d.o.o. Edicija je pokrenuta sa svrhom objavljivanja scenarija za pripremane, ali nikad realizirane hrvatske filmove uglednih domaćih autora, među ostalim i nekih od najvažnijih poput Nikole Tanhofera, Zvonimira Berkovića, Zorana Tadića, Šime Šimatovića, najvećega modernista hrvatskog filma Vatroslava Mimice, samog Branka Ivande i Lukasa Nole. Dosad su u ediciji objavljene tri knjige scenarija za više Ivandinih i Tadićevih filmova, kao i za Mimičin film Marut, a supružnici Ivanda intenzivno rade na knjigama s Tanhoferovim, Šimatovićevim i Nolinim neostvarenim scenarističkim predlošcima, koje bi trebale biti publicirane vrlo skoro, uz nešto sreće i susretljivosti Ministarstva kulture i medija, Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, HAVC-a i Hrvatskoga društva filmskih redatelja možda i do kraja ove godine.

Provokativne teme
i nepodobni autori

Logično, edicija je otvorena knjigom s Ivandinim nerealiziranim scenarijima, a naslovljena je Biciklisti u mračnoj šumi i drugi scenariji, prema naslovu jednog od tri u knjigu uvrštena scenaristička predloška. Riječ je tek o dijelu od desetak napisanih, a zbog odbijenica raznih komisija i producenata nikad ekraniziranih scenarija, u izboru kojih se Ivanda vodio izvornošću samih priča, odnosno time da se predlošci nisu temeljili ni na jednom književnom djelu, a jednak pristup poštovat će se i u sljedećim izdanjima. Knjigu otvara scenarij naslova Noć vukodlaka, koji je trebao biti drugi Ivandin igrani film, nakon sjajna debitiranja dramom Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata, nagrađenom Zlatnim arenama za najuspjeliju fotografiju (ravnopravno s filmom Imam dvije mame i dva tate Kreše Golika) i glazbu te diplomom za redatelja debitanta. Predložak za Noć vukodlaka temelji se na motivima Prikazanja života i muke svetih Ciprijana i Justine hrvatskoga vlastelina Martina Gazarovića, koje je dramaturški obradio Kruno Quien, a osim za ono vrijeme provokativne tematike, razlog zbog kojeg je projekt nakon jednogodišnjeg natezanja naposljetku otkazan, iako mu je isprva dodijeljen novac, kriju se i u Ivandinu snimanju studentskog štrajka 1971, u što je bio uključen sa Zoranom Tadićem i skupinom studenata ADU. Noć vukodlaka naposljetku je ipak zaživjela na sceni, doduše kao predložak za kazališnu predstavu koju je 1975. u Teatru &TD izvelo Studentsko satirično glumište, odnosno Kugla glumište. Predstava se tada opisivala kao vrlo dinamična s neobičnom dramskom energijom te s inventivnom primjenom riječi, glazbe, slika, boja i svjetlosti.

Drugi scenarij u knjizi Branka Ivande, redatelja kroz čiju se većinu filmova kao svojevrsna zajednička nit provlače motivi sukoba energične i ponekad idealima vođene mladosti s rigidnim društvenim i političkim normama, kao i sudbine te mladosti, jest onaj naslovni Biciklisti u mračnoj šumi. Posrijedi je lepršava i gotovo poetska fantazija žanrovski na rubu horora, s dramskim fokusom na sukobu generacija, a u ostvarenju projekta autora je zaustavio koloplet razloga, od njegove autocenzure i nerazumijevanja mjerodavne komisije do bojazni od promašaja i, kako sam piše, djelovanja nelojalne konkurencije. Napokon, treći je objavljeni scenarij onaj za film Moć sudbine, koji je Ivanda napisao početkom 90-ih godina, u Hrvatskoj, nakon što je pet godina na UCLA-i predavao filmsku režiju. Predložak je odbijen triput, a u dobroj je mjeri razumljivo i zbog čega: u Hrvatskoj je trajao rat, a protagonist je mladi violončelist koji iz vjerskih uvjerenja, odnosno zbog priziva savjesti, odbija nositi oružje.

Rad s Rogerom Cormanom

U drugoj dosad objavljenoj knjizi, naslovljenoj Drvo života, publicirana su četiri scenarija i pet sinopsisa za nikad realizirane projekte Zorana Tadića, uz Branka Bauera najvećega žanrovca hrvatskog filma. Knjiga naslov duguje jednom od scenarija, onom najduljem koji je Tadić napisao uz suradnju Pavla Pavličića i Tomislava Jageca. U knjizi je i scenarij za film Proljeće bu naše, koji je kao projekt 1976. isprva i odobren, zajedno s Mećavom Antuna Vrdoljaka i Ludim danima Nikole Babića. Storija govori o nogometnom navijaču koji nepokolebljivo sanja Dinamovo osvajanje titule prvaka, a premda je realizacija filma i započeta te su na stadionu u Maksimiru snimljeni i neki kadrovi, sve je naposljetku ipak stopirano.

Dio razloga krio se u tome što je Tadić u to vrijeme još bio proskribiran zbog snimanja studentskog štrajka, a problematičnim se pokazao i naslov, koji je jasno asocirao na Hrvatsko proljeće. Osim scenarija naslova Ubojstvo za London, koji je trebao biti ekraniziran u okrilju Zagreb filma – odrađeno je nekoliko faza prerade scenarija, a projekt se navodno svidio i Dušanu Vukotiću kao tada najmoćnijem čovjeku Zagreb filma, da bi naposljetku ipak bio obustavljen – u knjizi je i predložak za naslovno Drvo života, posljednji projekt na kojem je Tadić za života počeo raditi. Scenarij je isprva odobren, ali mu je dodijeljeno vrlo malo novca, jer se trebao raditi u suprodukciji s Njemačkom pa se očekivalo da će inozemni producenti biti izdašniji.

Replike hrvatskih slikara na naslovnicama

Treća dosad objavljena knjiga u ediciji Hrvatski imaginarni film naslovljena je Marut, prema istoimenom nerealiziranom scenariju Vatroslava Mimice. Posrijedi je predložak napisan potkraj 1985. i početkom 1986, a iako je Mimica bio itekako ugledan i priznat filmaš, te je na tom projektu planirao i suradnju s kultnim Rogerom Cormanom, tadašnja filmska komisija ipak ga je odbila. Točnije, projektu su već dodijeljena odobrena sredstva, ali su mu ubrzo bila oduzeta s obrazloženjem o prekoračenju roka za pripreme. Može se pretpostaviti da su se razlozi za odbijanje barem dijelom krili i u priči, koja govori o Romu koji je virtuoz na violini i koji tijekom Drugoga svjetskog rata glazbom potiče pobunu Roma u svojevrsnom koncentracijskom logoru. Naslovnicu i te knjige, kao i prethodnih dviju, krase replike djela glasovitih hrvatskih slikara. Dok je na naslovnici Biciklista u mračnoj šumi rad pionira domaćega grafičkog dizajna Otta Antoninija, a na naslovnici Drva života replika slike Autoportret s Olszewskim Miroslava Kraljevića, na naslovnici Maruta replika je Autoportreta s cigaretom Vilka Gecana. Izbor slika potpisuje sam Branko Ivanda, veliki ljubitelj i poznavatelj hrvatskog slikarstva, koji na taj način afinitet prema filmu povezuje s onim prema likovnosti. Zbog svega navedenoga ne samo filmološki nego i kulturološki vrijedne buduće knjige iz edicije Hrvatski imaginarni film valja s nestrpljenjem iščekivati.