Novi procvat splitskoga koncertnog života

-

Za zanimljiv i uspješan koncertni život nekoga grada jedan je od osnovnih preduvjeta nedvojbeno postojanje adekvatnog i privlačnog koncertnog prostora, koncertne dvorane, u koju će slušatelji rado dolaziti, u njoj se ugodno osjećati i slušati ponuđene koncertne programe. Kada je riječ o središtu s bogatom glazbenom povijesti, o hrvatskom „biseru jadranskoga mora“ Splitu, korisno je pročitati neveliku knjigu Mirka Jankova Stoljeća glazbe u Splitu – Grad očima čujnoga, koju je u siječnju 2022. objavio Hrvatski dom Split na čelu s v. d. ravnateljem Marinom Kaporelom. Naime, autor teksta Mirko Jankov (Split, 1983), glazbeni pedagog i orguljaš, vrlo komprimirano ali dokumentirano te nadasve čitko opisuje glazbenu povjesnicu rodnoga grada dajući svojim pregledom kako sam zapisuje „sasvim sažet prikaz splitskih glazbeno-povijesnih silnica“. U tom prikazu zainteresirani čitatelj nalazi osnovne podatke o „najznačajnijim protagonistima kao i mjestima i djelima važnim za ukupnost gradskoga glazbenog života“.

Za izvješće o najnovijim glazbenim događanjima važno je istaknuti nakladnika vrijedne knjige Mirka Jankova, Hrvatski dom Split, kao na početku ovog napisa naglašen osnovni preduvjet za ostvarivanje koncertnih programa, dakle zgradu u kojoj se nalazi koncertna dvorana. Za taj je dio izvješća kao izvor podataka korisna brošura istoga nakladnika objavljena u Splitu u rujnu 2021. Brošura sadrži povijesne fotografije koje prikazuju projekt pročelja zgrade Hrvatskoga doma u Splitu iz 1905. te fotografije njezina arhitekta Kamila Tončića i njegove supruge Pije. U popratnom su tekstu urednice i autorice Sanja Buble i Sandi Budimbašić zapisale: „Reprezentativna zgrada Hrvatskog doma Split izgrađena je kao sjedište splitskih narodnjačkih društava 1908. godine prema projektu inženjera Kamila Tončića.

Koncert Tango3 od 27. ožujka ući će u anale osobnog životopisa pijanistice Martine Filjak  / Snimila Maja Prgomet

Narodnjačka kulturno-umjetnička i sportska društva (Narodna čitaonica, Slavjanski napredak, Narodna glazba, Dobrovoljni vatrogasci, Muzikalno društvo Zvonimir i Hrvatski sokol) širila su u pozadini kulturne i sportske djelatnosti preporodne ideje u vrijeme borbe za nacionalnu afirmaciju i sjedinjenje Dalmacije s ostalom Hrvatskom. Nakon pohrvaćenja splitske općine 1882. godine, ostala su žarišta političkog i kulturnog života grada. U njima su se na prijelazu stoljeća okupili umjetnici koji su svojim djelovanjem uzdigli kulturni i umjetnički život Splita iz provincijskih okvira i postavili ga uz bok europskih suvremenika.“

Slijedi iscrpniji opis izgradnje Hrvatskoga doma Split, vrijedna primjera secesijske arhitekture u skladu s tada suvremenim tendencijama bečke škole Otta Wagnera. Ovdje kao nadopunu valja navesti podatak da se upravo u zgradi koju je 1889. ugledni austrijski arhitekt Otto Wagner projektirao za vlastite potrebe obiteljskog stanovanja od 2014. nalazi veleposlanstvo Republike Hrvatske. Ali taj podatak, kada se bolje promisli, itekako je bremenit povijesnim događanjima.

Da, upravo na broju 3 u ulici Rennweg bečkog Trećeg okruga nalazi se poznata Palača Hoyos, velebna Wagnerova građevina, danas sjedište veleposlanstva samostalne i međunarodno priznate Republike Hrvatske. Eto, tek moguća poveznica s poviješću splitskoga Hrvatskog doma koji danas, nakon svih „bura i nevera“, ponosno stoji obnovljen, s hrvatskim grbom i sokolom, otvoren za posjetitelje i ljubitelje umjetnosti, kao što i bečka palača, obnovljena kao sjedište hrvatskoga diplomatskog predstavništva u prijateljskoj Republici Austriji, ponosno otvara vrata međunarodnim suradnicima i na svojem prvom katu, koji kao prikladni bel étage s trima povezanim prostorijama i klavirom omogućuje priređivanje koncertnih i drugih umjetničkih prezentacija i programa u okvirima kulturne diplomacije, pa tko ima mašte i poznaje povijesne silnice, scile i haribde prošlosti hrvatskog naroda, osjetit će zacijelo istu radost zbog novije hrvatske povijesti kao što ju mogu osjećati i splitski ljubitelji glazbe i drugih umjetnosti kada ulaze u svoj novi dom kulture i umjetnosti.

Martina Filjak – rezidencijalna umjetnica

Za uspješno organiziranje glazbenih događanja, uz ispunjeni uvjet vrlo lijepo uređene, opremljene i akustički nadasve primjerene koncertne dvorane, a nju Split ima, bilo je potrebno nabaviti i dobar klavir, temeljno glazbalo koje trajno stoji na podiju omogućujući ne samo pijanističke recitale nego i različite oblike komornog muziciranja.

Hrvatski dom Split i danas, nakon svih „bura i nevera“, ponosno stoji obnovljen, s hrvatskim grbom i sokolom / Snimila Maja Prgomet

Sreća u nesreći, dramatično razdoblje pandemije koje je zastavilo mnoga kulturna, pa i glazbena zbivanja diljem svijeta, omogućilo je uglednoj hrvatskoj pijanistici s bogatim itinerarom nastupanja na međunarodnim koncertnim podijima Martini Filjak produženi boravak u domovini. Doista je pohvalna ideja splitskog organizatora koncerata da upravo Martinu Filjak proglasi rezidencijalnom umjetnicom i povjeri joj nalaženje klavira koji će grad kupiti. Sve je obavljeno, Martina Filjak odabrala je u velikoj konkurenciji odličnih instrumenata u hamburškoj tvornici klavir proizvodnje Steinway & Sons s oznakom D-274 koji je 8. travnja 2021. na inauguracijskom koncertu uživo i online predstavljen javnosti.

Martini Filjak povjereno je programiranje niza od tri koncerta koja su slijedila pa je tako 17. studenog 2021. nastupila s proslavljenim splitskim basom Antom Jerkunicom, 3. veljače 2022. okupila je violinistice Evgeniju Epstein i Ljubu Kalmikovu, violista Wladimira Kossjanenka i violončelisticu Moniku Leskovar, a 17. ožujka ove godine muzicirala je Martina Filjak s njemačkim violončelistom Eckartom Rungeom i u Splitu dobro poznatim saksofonistom Gordanom Tudorom. I dok je s međunarodno slavnim opernim umjetnikom Antom Jerkunicom izvela program opernih arija i solo pjesama, a s vrsnim međunarodno sastavljenim komornim sastavom za izvedbe odabrala Klavirski kvintet u Es-duru, op. 44 Roberta Schumanna i Klavirski kvartet u g-molu, br. 1, op. 25 Johannesa Brahmsa, za program s violončelistom Eckartom Rungeom, kojega je svijet upoznao po njegovim svestranim sposobnostima i uvijek hrabru upuštanju u nove umjetničke izazove te sa saksofonistom Gordanom Tudorom, također poznatim po nadarenosti za različite stilske izraze, odlučila se Martina Filjak izaći iz uobičajena okvira klasične umjetničke glazbe. Da je tomu tako, najavljivao je i naslov koncerta Tango3.

Tu će večer 27. ožujka zacijelo pamtiti svi koji su se našli u zgradi Hrvatskog doma Split. Naime, bio je to Dan otvorenih vrata koncertne dvorane, a svečani je večernji program započet stručnim vodstvom kroz zgradu na koje je pozvao v. d. ravnatelja Marin Kaporelo najavivši brojne buduće kulturne događaje u Glazbenom salonu Jakov Gotovac, svečano predanu javnosti tom prigodom. Riječ je o ukusno i skladno uređenu prostoru na drugom katu zgrade.

Okupljenima se prvo obratio glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja Antun Tomislav Šaban, koji je govorio o značenju Jakova Gotovca u kontekstu hrvatske i europske glazbe i najavio održavanje skupštine European Composer and Songwriter Alliance upravo u Hrvatskom domu Split u rujnu ove godine, a potom je nazočne pozdravio (još) gradonačelnik Splita Ivica Puljak, očito zadovoljan rezultatima koje je u kratku roku ostvarila nova splitska koncertna dvorana.

Njegove riječi da smo u povijesnom zdanju koje gleda u budućnost nisu samo proročke, one su stvarnost. Nakon uvodnih govora splitska je muzikologinja Petra Crnčević moderirala razgovor s gostujućim umjetnicima Martinom Filjak, Eckartom Rungeom i Gordanom Tudorom, ali nažalost bez mikrofona, tako da je razgovor bilo teško pratiti. U novootvorenom Glazbenom salonu Jakov Gotovac predstavljena je i na početku ovoga teksta citirana publikacija Stoljeća glazbe u Splitu – Grad očima čujnoga autora Mirka Jankova.

Glazbenici srodnih duša

Koncert naslovljen Tango3, izveden u Koncertnoj dvorani Hrvatskog doma Split 27. ožujka, ući će u anale osobnog životopisa Martine Filjak nedvojbeno kao poseban, izvođački izniman pothvat. Na programu su bile skladbe Četiri godišnja doba i Veliki tango Astora Piazzolle, Tri preludija Georgea Gershwina i Elegija i Burleska Nikolaja Kapustina, a svako je djelo predstavio jedan od izvođača, uz Martinu Filjak još i violončelist Eckart Runge i saksofonist Gordan Tudor. Već su te nadasve spontane, u izražaju simpatične, a sadržajem zanimljive najave bile posebnost koja je podizala atmosferu u dvorani zbližavajući brojnu publiku s glazbenicima na neodoljiv način.

Glazbu Piazzolle i Gershwina poznajemo, ali stvaralaštvo ukrajinskog skladatelja i pijanista Nikolaja Kapustina, rođena 1937. a preminula ove godine, otkrio je upravo Eckart Runge, znatiželjan i glazbi širom otvoren virtuoz koji se nimalo ne libi posvećivati svoje iznimno tehničko umijeće djelima koja ne pripadaju isključivo i nužno samo klasičnom repertoaru. A da je i u bivšem SSSR-u, pa onda u danas tako tragično napadanoj samostalnoj i demokracije željnoj Ukrajini, postojao skladatelj srcem i skladateljskim umijećem privržen američkom jazzu i glazbi Georgea Gershwina i Dukea Ellingtona, doista je malo poznato. Kapustinove Elegija i Burleska individualni su i nadahnuti amalgami ruske klasične glazbe s elementima jazza i rocka i sadržajno potpuno odgovaraju naslovima. U interpretaciji pak podatne pijanistice i bravuroznog violončelista doživjeli su glazbeno otkriće koje bismo svakako rado ponovili.

Uopće, elan, muzikalnost i predanost kojom je Martina Filjak džezirala, sjajan ton i tehnička bravura saksofonista Gordana Tudora, kao i naglašena izražajnost violončelista Eckarta Rungea, dali su odabranom programu potrebnu auru, koja blješti nad koncertnim nastupom izuzetnih glazbenika udruženih u trio. Umjetnički vrhunsko muziciranje i nasmijana lica glazbenika uvjerili su slušatelje u posebno zadovoljstvo susreta srodnih glazbeničkih duša. Publika je prepoznavala svaku nijansu njihove sreće zbog zajedničkog nastupa i sve ih nagradila dugim i burnim pljeskom. Doista, splitski koncertni život doživio je proljetni procvat, pa neka tako traje i dalje.