Kako je gorjela katedrala Notre-Dame

Križanac doku-drame i filma katastrofe Notre-Dame u plamenu 14. je dugometražni igrani film u više od četiri i pol desetljeća dugoj karijeri francuskog scenarista, redatelja i producenta Jean-Jacquesa Annauda. On je višestruki dobitnik prestižne francuske filmske nagrade César, a njegovo je prijelomno, možda i najvažnije pa i najuspjelije ostvarenje kostimirana krimi-drama bitnog povijesnog konteksta Ime ruže iz 1986, adaptacija glasovita istoimenoga romana talijanskog semiotičara Umberta Eca. U tom je filmu Annaud na pojednostavnjen, što je zbog složenosti proznog predloška bilo neizbježno, i ne osobito domišljen, ali i sugestivan i efektan način uspio na ekran prenijeti dio filozofskih, teoloških i povijesno-religijskih motiva iz Ecova romana, u određenoj mjeri ih vješto križajući s detektivskim zapletom.

Tijekom protekla nepuna pola stoljeća Annaud je realizirao niz zapaženih ostvarenja, od debitantske humorne ratne drame Crno-bijelo u boji nagrađene Oscarom u kategoriji najboljega filma s neengleskoga govornog područja, preko podjednako satirično intonirane sportske komedije Lakoumnost i povijesne pustolovne drame bez riječi Rat za vatru, ovjenčane za najuspjeliju masku, potom pustolovne doku-drame Medvjed i ambiciozne adaptacije romana Ljubavnik Marguerite Duras, do pustolovne biografske drame naglašenoga povijesnog konteksta Sedam godina u Tibetu i ratne drame Neprijatelj pred vratima. Kroz ta se djela profilirao kao autor sklon visokim proračunima i epskim pričama, spektakularnosti i vizualnoj estetiziranosti, ekranizacijama zahtjevnih literarnih predložaka, ponekad satiričnim pristupima te neobičnijim sižejima.

Zanimljiv i intrigantan film rekonstruira zbivanja tijekom požara na pariškoj katedrali

Nakon što je na gotovo dva desetljeća praktički „nestao s radara“, Annaud je u recentnom ostvarenju rekonstruirao dramatična zbivanja u velikom požaru koji je glasovitu parišku katedralu zahvatio prije točno tri godine. Očekivano, s obzirom na navedene osobine autorskog rukopisa Jean-Jacquesa Annauda, i ovaj je film u velikoj mjeri realiziran kao spektakl, preciznije kao križanac filma katastrofe i spektakla s vatrogascima kao protagonistima, nalik na popularne Vatrene kacige Rona Howarda.

Tijekom petnaestak sati u travnju 2019. četiristo francuskih vatrogasaca borilo se s vatrom da bi se izbjeglo potpuno urušavanje katedrale Notre-Dame, a film reinterpretira njihove napore i trud ostalih uključenih u operaciju spašavanja monumentalnog zdanja. Pojava tamnoputoga novozaposlenog radnika u osiguranju katedrale otvara i zaključuje dramsko tkivo filma, upravitelja pak katedrale početak požara zatječe u Versaillesu, a njemu je povjeren ključ pod kojim se čuva trnova kruna kojom je okrunjen Isus Krist. Jean-Jacques Annaud je i suscenarist filma, zajedno s Thomasom Bidegainom, suautorom predložaka za filmove Prorok, Hrđa i kost i Braća Sisters Jacquesa Audiarda, i oni dosta vješto pletu dramaturško i narativno tkivo filma koji otvara svojevrsna rečenica upozorenja: „Sve je istinito, koliko se god nevjerojatno činilo.“

A da bi cjelina funkcionirala dramaturški i narativno skladno, te da se ostvari koherentnija priča kojoj segmente povezuje još nešto osim etapa širenja požara, scenaristi uvode dva važna dramska motiva.

S jedne strane tu je motiv pronalaženja i spašavanja Kristove trnove krune, za koju će se pokazati da postoje dvije: lažna, odnosno replika koja je pod zaštitom od crvenog stakla izložena za turiste, i prava, koja se čuva u izoliranom i zaštićenom sefu. Drugi je motiv onaj izbjegavanja pada velikog katedralnog zvona, odnosno hlađenje njega i sustava koji ga drži, jer bi ono pri padu moglo izazvati golemu štetu i možda urušiti čitavo zdanje. Annaud i Bidegain kao scenaristi tim motivima spretno barataju u svrhu dizanja i održavanja dramske napetosti, ali i predočavanja likova, koji se zbog prirode priče, njihova velikog broja i naglašenoga dokumentarističkog pristupa profiliraju hoksovski, isključivo djelovanjem i ponašanjem.

Da bi se postigla što veća uvjerljivost kao i spomenuti dokumentaristički odmak, glumačka postava je praktički isključivo sastavljena od slabo poznatih i nepoznatih imena. U slaganju vizualnog tkiva filma Annaud također vješto i promišljeno kombinira igrane segmente i dokumentarne zapise, one iz televizijskih vijesti i reportaža iz čitavog svijeta sa snimcima mobitelima i privatnim kamerama građana Pariza i turista koji su obilazili grad i katedralu Notre-Dame. Napokon, u filmu se pojavljuje i francuski predsjednik Emmanuel Macron, na način da su reportažni segmenti s njim spretno i vrlo uvjerljivo kolažirani s igranim scenama. U cjelini, Jean-Jacques Annaud filmom Notre-Dame u plamenu dokazao je da je još sposoban potpisati suvislo, zanimljivo pa i intrigantno ostvarenje.