Još jedan u nizu dobrih koncerata

Nakon što je u prošloj sezoni koncert nažalost morao biti odgođen, 11. travnja u Matici je nastupio udaraljkaš Vito Čretni (Zagreb, 2005), učenik Srednje glazbene škole Ferdo Livadić u Samoboru u klasi Gorana Goršea. Unatrag nekoliko godina Vito Čretni osvojio je brojne nagrade na državnim natjecanjima u organizaciji HDGPP-a i Međunarodnom natjecanju Sonus u Križevcima, jednom od rijetkih natjecanja koji nudi disciplinu udaraljke. Za najviše osvojene nagrade primio je priznanje grada Samobora i priznanje župana Zagrebačke županije, te Oskar znanja, koji svake godine dodjeljuje Ministarstvo znanosti i obrazovanja najboljim učenicima u protekloj godini.

Vito Čretni / Snimio MIRKO CVJETKO

Kao što je sam Vito napomenuo u kratkom obraćanju na početku koncerta, to je za njega prvi malo duži nastup na kojem se predstavio nizom kraćih djela izvedenih na timpanima, malom bubnju, marimbi i vibrafonu. Posebno su bile atraktivne skladbe Diggity Jig Murrayja Houllifa za body percussion trio i Home by Sundown Ralpha Hicksa za tri svirača na jednoj marimbi. U izvedbi te dvije skladbe priključili su mu se njegovi prijatelji iz samoborske glazbene škole Sara Mapilele i Vid Pajić. Slušali smo još skladbu Bee za vibrafon solo jednog od najizvođenijih skladatelja za udaraljke Emmanuela Séjournéa, Capricietto za timpane Ottmara Gerstera, A Minute of News za mali bubanj Eugena Novotneyja, zadnju rotaciju iz djela Four Rotations Pour Marimba Erica Sammuta, Triple Beat Henka Smita, Blues za vibrafon Neya Rosaura i Fandango iz ciklusa Three Dances Warrena Bensona.

Riječ je naravno o manje poznatim skladateljima i djelima, koja unutar udaraljkaškog repertoara ipak imaju zapaženo mjesto. Sva ta djela korektno je izveo Vito Čretni, no teško se oteti dojmu da kod nastupa udaraljkaša dobar dio pažnje preuzme vizualna komponenta. Kod udaraljkaških nastupa svojevrsnu estetsku vrijednost već donosi sva silina instrumenata koja se nađe na pozornici, dok ritmični pokreti izvođača još dodatno naglašavaju scenske kvalitete muziciranja na udaraljkama.

Na kraju koncerta slušali smo poznati Czardas Vittorija Montija, koji je nakon svih mogućih i nemogućih obrada dobio i verziju za marimbu i klavir. Za klavirom je bila, kao i kod izvedbe Capricietta za timpane Ottmara Gerstera, korepetitorica Željka Vojvoda. Zaključno bismo mogli reći da smo slušali još jedan u nizu dobro promišljenih koncerata unutar ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj jer se broj koncerata na manje popularnim glazbalima ne smanjuje. Teško je sjetiti se još neke zagrebačke pozornice gdje možemo slušati toliko uključive i raznolike koncerte!