Cilj nam je stalni profesionalni ansambl

-

Gradsko kazalište Požega godinama producira predstave o kojima se malo zna i još manje piše. To, premijera predstave, kao i nedavno održan sastanak slavonskih kazališta te pokretanje novog festivala slavonskih kazališta, Slavonski KaFe, bili su razlog posjeta tom kazalištu i povod ovom razgovoru s ravnateljicom GK Požega, Valentinom Neferović.

Snimio Mislav Popović

Gospođo ravnateljice, ako izuzmemo stručnjake, mnogi ne znaju da su prve predstave u Požegi igrane davne 1715, pa kažite kako je to u Požegi počelo.

Točno je da je 1715. u Požegi odigrana prva kazališna predstava. Naravno u ondašnjim kazališnim zadanostima. Prema pisanju književnog povjesničara Tome Matića (1874–1968) ta prva kazališna predstava odigrana je 27. kolovoza 1715. Malo se koji grad u širem susjedstvu može pohvaliti s tri stoljeća starom kazališnom tradicijom kao što može Požega.

Zna li se koji je komad odigran?

Iako se precizno zna datum prve odigrane predstave, nažalost ime predstave nije zabilježeno. Barem dosad to nije ustanovljeno. Ali je zapisano da je pozornica bila postavljena pod šatorskim platnom u dvorištu isusovačkog samostana, što dokazuje visok stupanj tadašnjega društvenog i kulturnog života sama grada i njegovih stanovnika.

Vjerojatno i nacionalne samosvijesti?

Svakako. Požežani su u to vrijeme iskazali i snažan nacionalni osjećaj jer se samo tri godine poslije, dakle 1718, s kazališne pozornice progovorilo hrvatskim jezikom. Drami je sačuvan čak i naslov na latinskom jeziku; Sapritius et Nicephorus (duo christiani quorum hic laurem martyrii, quod inimico parcere noluerit, amisit). Bila je to, kako stoji u njezinoj tadašnjoj najavi, tragična igra čiji se izvornik još čuva u Münchenu, a na internetu su fragmentarno dostupni digitalizirani dijelovi pojedinih scena.

Gdje je odigrana ta predstava?

Ta predstava izvedena je pred crkvom sv. Lovre i po svim pretpostavkama izvedena je na hrvatskom jeziku jer je gledateljima podijeljen sadržaj napisan na njemačkom, francuskom i latinskom jeziku, što znači da je napisan za one koji nisu govorili hrvatski. Ne zaboravimo da se sve to događa vrlo brzo nakon izgona Osmanlija, koji su čak 150 godina vladali ovim krajevima. Da nije bilo tako, da nije bilo turskog osvajačkog jarma, vjerojatno bi Požežani prve kazališne predstave gledali istodobno s Hvaranima. 

Postoje li pisani tragovi od kada je u Požegi kazalište djelovalo in continuo?

Ne postoje. Kontinuitet kazališnog djelovanja u Požegi, dužeg djelovanja, počinje s osnutkom profesionalnoga kazališta u Požegi, a to znači od 28. ožujka 1948. Samo bilo je tu više početaka i više prekida. Kazalište je bilo i amatersko i profesionalno.

Je li imalo glumački ansambl ili su to bile putujuće kazališne družine?

Imalo je glumački ansambl, neko vrijeme profesionalni, poslije amaterski koji je djelovao unutar kuće, ali ne kao putujuća kazališna družina.

To je bilo prije 1948?

Da. U travnju 1945. u Požegi je osnovana Sindikalna kazališna grupa koja je stvorila temelje za prvo profesionalno kazalište, Narodno kazalište Slavonska Požega, koje u Požegi djeluje od 28. ožujka 1948. do 1957. Za tih devet godina odigralo je osamdeset premijera. A onda je ukinuto.

Zašto je ukinuto?

Glavni razlog ukinuća i zatvaranja profesionalnog kazališta bio je nedostatak novca. Gradu je bilo preskupo na plaći imati dvanaest glumaca, plus tehničko i administrativno osoblje. Također se kao jedan od razloga ukidanja, možda i glavni, spominje nezadovoljstvo repertoarnom politikom kazališta, jer se smatralo da repertoar treba pratiti i biti u službi tadašnje, komunističke ideologije.

Novi-stari početak kazališta započeo je prije 27 godina.

Tako je. Prije 27 godina, 10. ožujka 1995, svečano je otvoreno Gradsko kazalište Požega s predstavom simboličkog naslova Gle, kako dan lijepo počinje, Zvonimira Bajsića, u režiji varaždinskoga glumca Ivice Plovanića, koji je glumačku karijeru započeo baš u Požegi. Već na prvi pogled povijest Gradskog kazališta, barem važniji datumi njegova djelovanja, povezana je s brojkom pet, koja je i simbol izvrsnosti.

U tih 27 godina što se uradilo na profesionalizaciji, imate li stalni glumački ansambl?

Statusno smo kazališna kuća, što znači da nemamo stalni glumački ansambl. U planu je osnivanje glumačkog ansambla i profesionalizacija kazališta.

Hoće li to biti glumice i glumci rodom odavde? Na posljednjoj premijeri, Romanca o tri ljubavi, glumci u predstavi rodom su odavde.

Sretna sam što u ovom trenutku četvero Požežana: Ružica Maurus, Anabela Sulić, Matko Trnačić te Ilija Paović studiraju glumu na glumačkim akademijama u Zagrebu ili Osijeku. Sve ih pomalo uvodimo u predstave, dajući im priliku da i u vrijeme studiranja rade u predstavama: Djevojčica sa šibicama, Carevo novo ruho, Guja u njedrima i posljednja Romanca o tri ljubavi, koja je premijerno izvedena 10. ožujka, a glume Anabela Sulić i Matko Trnačić. Voljela bih da oni budu ti s kojima će se pokrenuti požeški glumački ansambl.

Kao kazalište izvan velikih kazališnih centara koji repertoar njegujete?

S obzirom na to i na potrebe publike grada i okolice produciramo amaterske predstave, predstave za djecu i predstave za odrasle; podjednako njegujemo hrvatske i strane autore te klasiku s primjesama modernoga. Nastojimo kazališnu čaroliju podjednako prenijeti na sve uzraste i zadovoljiti različite interese publike.

Znači li to da godišnje producirate dosta predstava?

Godišnje produciramo sedam do osam predstava. Od toga tri profesionalne predstave za odrasle i dvije za djecu. Osim toga radimo i predstave sva tri dramska studija: Male škole kazališta, Srednjoškolske kazališne družine i Kazališne amaterske družine.

Publika je zadovoljna?

Neizmjerno sam zahvalna požeškoj publici što sve ove godine prati rad požeškog kazališta te dolazi na predstave, što naše produkcije što gostujućih kazališta. Mislim da je publika zadovoljna, a nadam se da će biti zadovoljna i ubuduće jer ćemo nastojati uvijek nuditi bolje i više.

Već ste kazali da vam je želja stalni profesionalni ansambl.

To želim sve vrijeme otkako vodim GK Požega. Sljedeće godine bit će deset godina da sam na mjestu ravnateljice i cijelo vrijeme nastojim zaposliti glumce, osnovati glumački ansambl, čime bi se promijenio postojeći status kazališta i osnažile njegove produkcijske mogućnosti.

Želi li to i osnivač, grad Požega?

Mogu reći da imam potporu osnivača, Grada Požege, koji prepoznaje potrebu za promjenom kao i napretkom u kadrovskom smislu jer grad Požega s više od tristo godina kazališne tradicije to i zaslužuje.

Kako se prema kazalištu odnosi Ministarstvo kulture i medija, ima li razumijevanja za vaše želje?

Ministarstvo je prepoznalo kvalitetu rada našega kazališta kao i želju da se profesionaliziramo te je ove godine prihvatilo sve naše prijavljene programe i financijski ih poduprlo, što nam je od velike pomoći i mnogo nam znači. Vjerujemo da će se takva uspješna suradnja nastaviti i dalje.

Koliko znam, radite na međusobnoj povezanosti slavonskih kazališta i pokretanju festivala. Zašto?

Na rođendan Gradskog kazališta Požega, 10. ožujka, Kazalište je bilo domaćin radnog sastanka na kojemu su se okupili ravnatelji slavonskih kazališta: intendantica Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku Dražena Vrselja, ravnatelj Kazališta Virovitica Tomislav Pintarić i Miran Hajoš te pročelnik Odjela za društvene djelatnosti grada Virovitice Alen Bjelica, ravnatelj Gradskog kazališta Joza Ivakić u Vinkovcima Zdenko Rečić, zatim Vladimir Ham, zamjenik ravnatelja Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku, u ime Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Robert Raponja, pročelnica Odjela za društvene djelatnosti grada Požege Maja Petrović i ja, u ime domaćina Gradskog kazališta Požega. Na sastanku su preko Zooma sudjelovale Ana Baturina Bertić i Jelena Pajić iz Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

I što ste dogovorili?

Razgovarali smo o razlozima uspostave Mreže slavonskih kazališta (MSK), koja bi se ostvarila suradnjom u zajedničkim predstavama, razmjenom predstava, redovnim sastancima te novim festivalom, Slavonskim KaFeom, kao krunom te suradnje. Ciljevi su održivost, prepoznatljivost, međusobno povezivanje i suradnja slavonskih kazališta.

Hoće li festival biti natjecateljski, s nagradama?

Idejni osnivači novog festivala su predstavnici triju kazališta: Zdenko Rečić, Tomislav Pintarić i ja. Nositelj festivala i organizator je Gradsko kazalište Požega. Mjesto održavanja Požega, u prvoj polovici listopada. Na festivalu će sudjelovati premijerni naslovi profesionalnih kazališta ili umjetničkih organizacija s područja Slavonije i Baranje. Festival je natjecateljskog karaktera. Produkcija festivala – koprodukcijska dječja predstava osnivača festivala Požega – Virovitica – Vinkovci. Trenutno je u izradi vizual festivala kao i nagrada koje će se dodjeljivati.