Što je nama Glorija danas?

-

Na Visu je ove godine održana šesta manifestacija Marinković nas spaja u organizaciji Memorijalne zbirke Ranko Marinković i Grada Visa od 9. do 11. travnja. Na njoj su učenici iz četiriju gimnazija (I. gimnazija, Varaždin, V. gimnazija Vladimira Nazora, Split, Gimnazija Lucijana Vranjanina, Zagreb i Srednja škola A. M. Karamanea, Vis) i njihove nastavnice iz predmeta Hrvatski jezik istraživali razne aspekte antologijske Glorije, Marinkovićeve drame podnaslovljene „mirakl u šest slika“.

Manifestaciju od njezina osnutka podupiru Grad Vis, Splitsko-dalmatinska županija, Zaklada HAZU, Društvo hrvatskih književnika i Nautički centar Komiža. Namjera je Manifestacije pokazati koliko je djelo Ranka Marinkovića – među učenicima redovito doživljena kao zahtjevnoga lektirnog pisca – životno i literarno aktualno, te da Marinkovićevi otočani trajno njeguju aktivan odnos prema svojem književnom sumještaninu, da se otme opasnosti postajanja potonulim dobrom i (samo) uskostručnim predmetom interesa kulturnih centara u zemlji i inozemstvu.

Učenici u obilasku ključnih mjesta iz Marinkovićeva života na otoku i iz njegova književnog opusa / Snimila Ivana Koceić

Osim središnjega edukacijsko-popularizacijskog dijela, program je osmišljen tako da učenici obiđu ključna mjesta iz Marinkovićeva života na otoku i iz njegova književnog opusa; u radnom pak dijelu intenzivno se prorađuje odabrani Marinkovićev tekst. Tako se ovogodišnji voditelj dramske radionice Goran Golovko s Umjetničke akademije u Splitu fokusirao s učenicima na ona mjesta u dramskom tekstu Glorije koja se nalaze na rubovima zbivanja među glavnim likovima, pa se tako o svim važnijim događajima u drami saznaje iz njihovih posljedica – medija, govorkanja među pastvom, za obiteljskim stolom djece svjedoka Marijinih čudesa u režiji don Jere itd. Učenici su sami osmišljavali i na pozornici odigrali prizore koji su ostali izvan drame, ali ih drama nedvosmisleno proizvodi. Na kreativan način u dijalogu s umjetničkim tekstom učenici ispituju granice rečenog i prikazanog, mišljenog i doživljenog.

Nastavnički aktiv usavršavao se na predavanju Dragice Dujmović Markusi o metodičkoj obradi Marinkovićeva romana Zajednička kupka. Naime taj roman, dočekan od kritike s minimumom entuzijazma, zacijelo zato što se nad njim nadvila velika sjena i uspjeh romanesknog mu prethodnika Kiklopa, prema tumačenju Dragice Dujmović Markusi – zasad jedine autorice doktorskog rada o Marinkoviću – pravi je pripovjedni tour de force, u kojem posebno dolazi do izražaja autorova poetička crta da se poigrava odnosom fikcije i stvarnosti, odnosno istine i privida.

Glorija je pak bila i u središtu dvaju predavanja koja su održale profesorice s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, nudeći nova čitanja drame. Potencijal Glorije otkad se prvi put pojavila 1955. bio je da izaziva polemike i kontroverze, no valja istaknuti da to nije jedini „recept“ za čitanje Marinkovića. Štoviše, Marina Protrka Štimec govorila je o simetriji (čuda, prostora, gesti, igre…) u drami, što nužno osporava svođenje drame na dio simetričnog para (niti je drama isključivo kritika Crkve, niti je cirkus njezino naličje, a i čuda koja se žele nadzirati izmiču kontroli, kao što je, primjerice, čudo ljubavi).

Potpisnica ovoga teksta problematizirala je odnos srednjovjekovnoga žanra mirakula i njegove modernističke resemantizacije u Marinkovićevoj izvedbi, ne bi li pokazala da se istinsko čudo u suvremenom društvu sastoji od uspješna umaknuća manipulaciji i od promjene ličnosti (odnosno lika, čovjeka i zajednice), kroz što prolaze oba središnja lika, i don Jere i Glorija; glorija iz naslova ne označava nužno dramsku junakinju, nego sjaj kojim su obasjani autentični subjekti.

Manifestacija nije prošla bez sjećanja na njezine preminule prijatelje pa se tako Nina Vojtek-Šabić prisjetila akademika Tonka Maroevića i Mire Muhoberac, koja je o toj manifestaciji izvještavala upravo za Vijenac, dok je Suzana Piacun podsjetila na život i djelo Vesne Parun u povodu stote obljetnice pjesnikinja rođenja i, malo je poznato, Marinkovićeve kolegice iz školskih klupa tijekom djetinjstva u Visu.

Zainteresirana javnost ima priliku upoznati se s Marinkovićevim ishodištem i radom na mrežnim stranicama Memorijalne zbirke Ranko Marinković, a predstavila ih je voditeljica Zbirke Nina Vojtek Šabić, koja je Zbirku MZRM preuzela od osnivačice Anči Fabijanović. U doba interneta lako nas Marinković spaja, no nikad internet neće zamijeniti, kako nas je podučila pandemija, susret licem u lice, kao što se ni veza s Marinkovićem ne može održati drukčije nego – čitanjem Marinkovića.