KNJIŽEVNOST IZDVAJA

ZABRANJENE KNJIGE

Mislila sam da se nikada neće dogoditi, no dogodilo se. Knjige ponovno zabranjuju. U Sjedinjenim Američkim Državama vodi se kulturni rat koji je izmaknuo kontroli. Sluškinjina priča Margaret Atwood u stripu izbačena je iz svih knjižnica u američkoj državi Teksasu. Podsjećam, roman Sluškinjina priča (Lumen, 2017) satira je o evangelističkom puritanizmu u američkoj kulturi te o objektivizaciji i kontroli ženskog tijela. Žena je vrijedna onoliko koliko vrijede njezini jajnici. Uzimajući u obzir širi politički kontekst, roman je suvremeni mit o despotskoj moći i načinu na koji takva moć deformira one koji su joj podložni. Za ovaj roman koji sjajno razotkriva mračne veze između politike i seksa Margaret Atwood primila je nagrade Arthur C. Clarke i The Governor General, a djelo je bilo u užem izboru za nagradu Booker. Roman je adaptiran za film, kazališnu predstavu, operu, radiodramu i televizijsku seriju, donedavno je bio na popisu obvezatne lektire u američkim školama.

I to je to. Mračna je Republika Gilead sve bliže... dakle, čitajte dok je još dopušteno.

NOĆ KNJIGE U KNJIŽARI ARKADIJA

Volim taj dan. Sva ga ushićena očekujem danima, pripremam se i radujem susretu s prijateljima, kolegama, prevoditeljima, čitateljima. Želim tih dana vjerovati da su i medijima i široj javnosti knjige i čitanje važni onoliko koliko su važni i meni. Tek navečer, kad se svjetla u knjižari Arkadija pogase, a ja napokon odem doma, ipak shvatim da je sve to oko Noći knjige tek konfekcijsko oponašanje šarenog svijeta koji ima razvijenu kulturu čitanja, tek još jedan od hrvatskih privida. I tako je to već godinama. No neki se dan dogodilo malo čudo. Lebdjela sam još danima od ganuća nakon susreta s mladim ljudima, book-blogerima, s kojima sam razgovarala o knjigama objavljenim u Lumenu koje su nam obilježile kraj prošle i prvo tromjesečje ove godine. Prvi put uživo, izvan virtualnog svijeta, o knjigama su u javnom prostoru govorili Sara Podrug, Tea Špoljar, Lana Čorak i Filip Kružić, Hermina Stefanović, Ivana Ferenčina, Andrea Krajinović i Nevena Obajdin te književni kritičari, urednici i prevoditelji Petra Miočić Mandić, Zrinka Korljan, Marko Maras, Ana Briški Đurđevac i Bojan Mušćet.

KNJIGA ZA CIJELI ŽIVOT

Naježim se od nelagode na sam spomen podjele književnosti na onu za djecu i mlade i onu za odrasle. Zagorkine sam Plamene inkvizitore prvi put čitala u devetoj, a Kafkin Proces u trinaestoj. Malog prica čitam cijeli život, noću za nesna, kad me nešto boli, kad mi treba utjeha.

Tom popisu vječnih knjiga za cijeli život odnedavno pridružujem romane Pax i Pax – Putovanje kući, klasične priče o prijateljstvu dječaka Petera i njegova lisca Paxa u doba nekog rata, besmislenog onoliko koliko samo rat može biti besmislen. Priča o odanosti, bezuvjetnoj ljubavi, iskupljenju i oprostu potpuno me očarala. Tako se dobro plače uz ovu dirljivu priču o blagotvornoj ljubavi koja liječi i našoj mogućnosti da sami sebi izaberemo bližnje, svoju obitelj. Snažna je to priča. Nikad nam nije bila potrebnija.