FILM IZDVAJA

Život s pčelama – dokumentarac Košnica

Ne toliko davno opčinila nas je začudna sjevernomakedonska dokumentarna drama Medena zemlja (Honeyland, 2019, r. Tamara Kotevska, Ljubomir Stefanov), ovih dana na kinorepertoare stigla je Košnica (Hive, 2021), kosovsko igranofilmsko ostvarenje dokumentarističkog prosedea Blerte Basholli koja je tim radom, dugometražnim prvijencem, trijumfirala na Sundanceu, gdje su ranije golem uspjeh ostvarili Kotevska i Stefanov.

Hatidze Muratova, Medena zemlja (2019)

Kadar filma Košnica (2021)

U površnom prolijetanju kroz programsku ponudu domaćih art-kina moglo bi se načas pomisliti da je riječ o istom filmu, naslov je sličan, tematika srodna, mjesto radnje susjedne su južnobalkanske zemlje, a junakinje dvije nesretne žene srednje dobi, koje se ipak, svaka na svoj način, uspješno nose s okolnostima. U obama filmovima, utemeljenim na istinitim zbivanjima, pčele su lajtmotiv, kao praktički u tom dijelu svijeta jedina konstanta i jamstvo preživljavanja.

Dok je u središtu Medene zemlje pčelarica koja živi izolirano s ostarjelom majkom, u Košnici je to ratna udovica i majka dvoje djece koja će se nakon nestanka muža i ugibanja njegovih pčela spretno preusmjeriti na prodaju ajvara. Mizanscena Košnice svedena je i rustikalna kao iz davnina, kao onkraj vremena, a takve su, rigidne i nazadne, i reakcije suseljana na poslovni pothvat okretne Fahrije. Košnica je jednostavna, čak i predvidljiva, ali oplemenjujuća pripovijest o ustrajnosti žene koju selo osuđuje jer jedina polaže vozački, jer obitelj prehranjuje kućnom radinošću i trgovinom, priča o emancipaciji od patrijarhalne zajednice koja nastojanja samohrane majke da se izbori s emocionalnim gubitkom, da se otme neimaštini i očajavanju drži incidentnom pa i sramotnom.

Nova knjiga Hrvatskoga filmskog saveza Ah!

Knjiga zagonetna naslova Ah! (2021, ur. Diana Nenadić), s potpisom filmskog i književnog kritičara, prozaista i pjesnika Dragana Juraka, koja je iz Hrvatskoga filmskog saveza prema čitatelju odaslana sa sugestivnim detaljem lica Anne Karina iz Godardova Alphavillea na ovitku, hibridnog je karaktera, istodobno eruditska i intimistička, dnevnička i poetična.

Strukturno, interpretacijski i stilski tekstovi u ovom svesku vrlo su samosvojan odmak od akademske pa i novinske kritike; među koricama tako nalazimo promišljanja strastvenoga filmofila opremljena moćnim teorijsko-kritičkim aparatom, ali iznad svega specifičnom optikom, o mahom klasičnim, ali i novijim popularnim ostvarajima koje tijekom pandemije, u razdoblju prisilna mirovanja, a za njega presudnih privatnih promjena, gleda iznova i odjednom sasvim drukčije procjenjuje. Međuigra nesvakidašnjih prilika i filma, autobiografskog i profesionalnog, čini knjigu dragocjenim ne samo filmološkim nego i književnim iskustvom.