Znanost i Krist

-

U ove dane oko Uskrsa dobro je razmišljati metafizički. U knjizi Filozofija Isusa američki filozof Peter Kreeft daje metafizičku poveznicu poznate Einsteinove formule E=mc² s odnosom Boga i Isusa. Poveznica energije i mase svakodnevno se dokazuje na velikim ubrzivačima čestica, pri čemu u sudarima ubrzanih čestica nastaju nove čestice na račun njihove dodane energije u procesu ubrzavanja. Zamislite kad bismo sudarali dvije jagode velikih brzina i kad bi u sudaru onda npr. nastale lubenice, banane ili kruške, to bi bila ilustracija te poznate Einsteinove relacije. Prije Einsteina mislilo se da masa mora biti očuvana u sudarima, a tek u prošlom stoljeću shvatilo se da masa i energija zajedno trebaju biti očuvani. To je vidljivo i u nuklearnim raspadima kod kojih zbroj masa jezgara na koje se jezgra majka raspada nije jednak masi jezgre majke jer se treba pribrojiti i energija vezanja konstituenata da bi jednakost bila zadovoljena. Metafizička poveznica Kreefta kaže da je odnos Boga i njegova sina kao i odnos energije i mase. Sin je energija utjelovljena u masu.

Drugo je metafizičko razmišljanje o onome što mi jesmo. Mi smo ono što volimo.

Znanstveni način razmišljanja može se primijeniti
i na pitanja vjere

Mi postajemo ono što volimo jer se identificiramo s onim što volimo. Sv. Augustin je to dobro znao pa je pisao: moja ljubav je moja gravitacija, moja težina. Jeste li zapazili da vlasnik i njegov pas nakon nekog vremena počinju sličiti jedan na drugoga? Slično je i ako volimo što radimo, što učimo. Studij nas mijenja. Stapamo se sa strukom koju volimo. Student medicine počinje sve više shvaćati da može nekomu produžiti život i to ga mijenja. Student FER-a počinje shvaćati težinu svake riječi u nekom računalnom programu i zato mu i poruke drugim ljudima postaju sve kraće. Tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se. To također opisuje to stapanje. To donekle i zastrašuje. Jesam li to i dalje ja? Svijet se počeo mijenjati s pojavom Krista toliko zaštrašujuće da je on trebao biti razapet.

Treća metafizička analogija jest dualnost valne i čestične prirode svjetlosti u usporedbi s dualnosti Boga i čovjeka u istoj osobi.

Postoje pokusi u kojima možemo vidjeti valnu prirodu i oni u kojima nam se otkriva čestična priroda svjetlosti, ali to nije moguće miješati na način da postavljate čestična pitanja za valnu pojavu. Ilustraciju valne prirode vidite ako gledate zbrajanje dva vala (interferencija) u nekoj točki prostora tako da u nekim slučajevima možete dobiti konstruktivno (svijetla pruga), a u nekima destruktivno zbrajanje (tamna pruga). No ako počnete pitati pitanja o tome kuda je prošla čestica svjetlosti (foton) na putu prema točki u kojoj gledamo interferenciju, odmah nestaju tamne i svijetle pruge (potpis valne prirode svjetlosti). Slično tomu postoje događaji iz Isusova života koji se ne mogu objasniti znanstvenim metodama (uskrsnuće, hodanje po moru, pretvaranje vode u vino), ali i oni obični kao što je jahanje na magarcu, za koje nije potrebna metafizika.

Još jedna stvar koja izlazi iz okvira znanosti, a ima dodira s ovim danima u kojima razmatramo naš odnos prema životu jest moralnost. Prvo što nam padne na pamet kad čujemo tu riječ jest seksualna moralnost. Nitko ne govori o moralnoj revoluciji u drugim područjima. Nijedan američki predsjednik ne bi preživio otkriće da je sadist ili kradljivac ili ubojica ili lažljivac. Ipak jedan predsjednik preživio je kad je lagao o nepriličnom odnosu s jednom službenicom. Ne smijemo ukrasti ničiji novac, kazna za tu krađu je zatvor, ali dopušteno je ukrasti nečiju ženu ili muža. Očito, ovo društvo nije prebogato filozofskom mudrošću ili logičkom dosljednošću. Teško je tu stvar promijeniti samo argumentima jer ih nitko ne želi čuti. Bilo bi dobro naći bit naše zbunjenosti u tom pitanju i onda naći ključ za izlaz iz te situacije. Bit naše zbunjenosti jest poistovjećivanje seksa i ljubavi, a ključ je izlaska iz te zbunjenosti Isusov primjer. Ilustracija je te zbunjenosti pjesma Beatlesa Sve što trebamo je ljubav. Ali nije! Problem je u tome da se razlikuju ljubav o kojoj govore Beatlesi i ona Božja. Želite li vidjeti razliku, pogledajte križ. Često zamjenjujemo ljubav o kojoj je Krist govorio (agape) s onom seksualnom (eros). Kristova ljubav nije jednostavna, prirodna ili emocionalna; ona je teška, nadnaravna i čin volje. Nije majka Tereza skupljala umiruće po cestama Calcutte zbog nekog slatkog osjećaja koji je gajila prema njima.

Zanimljivo je pitanje i odnos Isusa prema politici. Je li bio lijevo ili desno?

Zašto hraniti siromašne? Ne samo zbog političke korektnosti ili individualnog osjećaja nego zato što su siromašni prerušeni Krist. Zašto voljeti grešnike kao što to ljevičari čine, a zašto mrziti grijehe kao što to čine desničari? Zašto voljeti ovisnike o drogama, nasilju i novcu, a zašto mrziti njihove ovisnosti? Zbog toga što to Krist radi. Zato bismo trebali biti suosjećajniji prema grešnicima nego što su liberali i manje suosjećajni prema grijesima od konzervativaca. Desnica tvrdi da je ljevica nejasna, ali čak su i prave i precizne doktrine desnice nejasne u usporedbi s Kristom. Ljevica tvrdi da je desnica tvrda, ali čak je i meko, suosjećajno srce liberala tvrdo u usporedbi s Kristom. Desnica i ljevica ne mogu jedna drugu uvjeriti ni obratiti iz istog razloga iz kojeg se farizeji i saduceji nisu mogli međusobno uvjeriti ni obratiti. Jer ono što farizeju treba nije malo omekšavanja glave, mala doza svjetovnosti, pop-psihologije, relativizma i subjektivizma. Ono što mu treba je Krist. A ono što saduceju treba nije malo otvrdnuća srca, malo arogancije, malo darvinovskog „preživljavanja najsposobnijih“. Ono što mu treba je Krist.