Uspješna inscenacija tinejdžerskog klasika

Identifikacija i prepoznavanje u umjetničkim djelima kao slici stvarnosti koja istovremeno odražava i pruža odmak poetički je princip star valjda koliko književnost sama. Kod takozvane književnosti za djecu i mlade, što je samo po sebi uvjetna kategorija, jer potencijalni čitatelji i gledatelji svakoga književnog djela i predstave su svi, temeljiti postupak na zrcaljenju i prepoznavanju nešto je o čemu su se vodile i vode se polemike, od onih čisto estetske, do onih pedagoške, pa i političke naravi. I u hrvatskom se društvenom i kulturnom prostoru u novije vrijeme u pokušajima reforme lektirnih popisa i naslova za sve školske uzraste argumentiralo se kako djela koja su na popisu obvezne lektire ne rezoniraju s čitateljima koji ih moraju čitati, pa ih onda oni nikada stvarno i ne uzimaju u ruke.

U naslovnoj ulozi kao Adrian Mole uvjerljiv Bogdan Ilić

Tajni dnevnik Adriana Molea, djelo engleske književnice Sue Townsend, jedno je od djela formalno namijenjenih djeci i mladima koje se sve temelji upravo na postupku zrcaljenja i komentiranja stvarnosti kroz fokalizaciju na osobit lik dječaka Adriana Molea čije je odrastanje istovremeno specifično i univerzalno, uvjerljivo u partikularnosti i raspoznatljivo u univerzalnosti. Djelo strukturirano kao dnevnički zapisi (anti)junaka Adriana pruža mogućnost obilne identifikacije te je vrlo brzo nakon prvih izdanja postalo velika uspješnica, što je autoricu potaknulo da u godinama koje su uslijedile naniže sveukupno devet romana o Adrianu Moleu, a u Hrvatskoj je ušlo na lektirne popise i učinilo ga štivom brojnih generacija.

Zagrebačko kazalište Žar ptica, prepoznavši očit scenski potencijal tog lika i njegovih dogodovština, postavilo ga je u predstavi naslovljenoj Tajni dnevnik Adriana Molea u dramatizaciji koju je, prema starom prijevodu prve knjige serijala Zlatka Crnkovića dramatizirala Dora Delbianco, a režirala Saša Broz. Premijera je održana 8. travnja.

Postupak dramatizacije romana, što nužno uvjetuje probir materijala, riskira i mogućnost da predstava zapadne u dramaturške rukavce objašnjavanja primjerenije proznom diskursu nego dramskoj događajnosti. Adrian Mole, kako je postavljen u Žar ptici, izbjegao je uvelike tu opasnost na kojoj je lako odsklizati u retoričnost, osobito kada se radi o predlošku strukturiranom u formi dnevničkih zapisa, dakle nepouzdano. Naime, predstava se manje oslonila na jezik i razine izgovorenog na sceni, taj je segment pojednostavnjen, učinjen jednostavnim i prirodnim, Adrianovo pripovijedanje uklapa se logično u scenska događanja, a odijeljenost razina ostvarena je prvenstveno prostorno.

Scenografija (Sara Haas) dijeli pozornicu, pa se na središnjem dijelu scene izmjenjuju prizori dogodovština iz Adrianova života s roditeljima, prijateljima, bakom, uglavnom intonirani i impostirani karikaturalno, sa stanovitim odmakom koji pruža laviranje između uvjerljivosti i komičnog odmaka, dok se u kutu proscenija nalazi scenografsko rješenje Adrianove sobe, dakle mjesta intime, gdje razmišlja, smišlja i u konačnici u dnevnik upisuje događaje. Tako je na efektan način riješen odnos pouzdanosti i nepouzdanosti pripovjedača, odnosno dramske radnje uvjetovan dnevničkom strukturom predloška. Treća je razina uvedena videom (Lovro Mrđen i Mario Topić autori su projekcija) na kojem su glumci u komunikaciji s onima prisutnima na pozornici. Sva ta rješenja ne djeluju artificijelno ni naporno, u službi su dramske radnje u priči o Adrianu Moleu, dječaku koji je istovremeno pravi adolescentski individualac i lik koji se dotiče univerzalnih dvojbi odrastanja, barem u zapadnom kulturnom krugu.

 Bogdan Ilić u naslovnoj je ulozi uvjerljiv i kreće se bez namještenosti u unutarnjim odnosima Adrianova tinejdžerski oprečna karaktera, pritom ostavljajući prostora i za interakciju s ansamblom predstave, što omogućuje izgradnju ostalih karaktera, bez pretjerane dominacije ili fokusa na Adrianov lik. Te su ostale likove, roditelja, bake, Pandore (Adrianove simpatije i djevojke), prijatelja i osoba iz okoline donijeli Vesna Ravenšćak, čija je interpretacija Bake najuvjerljivija i najzabavnija, Dunja Fajdić, Filip Nola, Petar Atanasoski, Marko Hergešić i Drago Utješanović (na videu) uglavnom u karikaturalnom slogu, u čemu je bilo i ponešto pretjerivanja, osobito u odnosima Adrianovih roditelja.

Sveukupno, zagrebački Adrian Mole zanimljiv je i uvjerljiv karakter koji je efektno spojio univerzalnost tinejdžerskih problema s mušicama karaktera, čime je predstava dobro uhvatila ono najuspješnije u svom predlošku. Lako je to reći, a (najčešće) teško učiniti, no u Žar ptici je ovaj put, eto, uspjelo.