Shakespeare na riječki način

„Sav svijet je pozornica“, napisao je William Shakespeare u svom djelu Kako vam drago, a takva pozornica, usred partera u kojoj i publika dobiva ulogu, postavljena je u riječkom kazalištu za premijeru komedije Tri kralja ili kako hoćete. Komedija prikazuje ljubavni trokut koji istražuje požudu i ljubav, a naizgled jednostavan sadržaj obiluje slojevitošću, zbog čega se tijekom povijesti kao i danas sadržaj interpretira na više načina.

Režiju potpisuje Franka Perković, dok je autor adaptacije i dramaturg Goran Ferčec. Scenograf je Igor Vasiljev, kostimografkinja Barbara Bourek, skladatelj glazbe za predstavu Josip Maršić, oblikovatelj svjetla Alan Vukelić, scenski pokret i koreografiju potpisuje Pravdan Devlahović.

Ansambl predstave  / Snimio Karlo Čargonja

Minimalistička scenografija, okvir s obiljem odjeće sugerira da je u prvi plan stavljeno pitanje spola i roda, često promišljanje koje se suptilno provlači kroz različite ideje u brojnim predstavama riječkog kazališta. Viola se preodijeva u muškarca te se zaljubljuje u svojeg gospodara, vojvodu Orsina, koji pati za groficom Olivijom. Da stvar bude zanimljivija, grofica se zaljubljuje u Cesarija, preodjevenu ženu Violu, a sve se raspleće kada u dramu ulazi Violin brat blizanac Sebastian. U elizabetanskoj Engleskoj žene nisu smjele glumiti profesionalno, a ženske uloge izvodili su muškarci, tako da bi Violu zapravo glumio glumac, odjeven kao žena koja nosi mušku odjeću. Glumac bi najvjerojatnije bio dječak androgenog izgleda, budući da se Cesarijeve ženstvene karakteristike često komentiraju. Redateljica i dramaturg prerušavanje u drugi spol transformiraju u priču o identitetu, zabuni, zabludi i rodu u sadašnjosti.

Likovi su u početku groteskni, ali s raspletanjem radnje postaju prirodniji, jednostavniji i bliži gledateljima. Kao znak otuđenosti, često i pesimizma, groteska se javlja u onim epohama u kojima se racionalna slika svijeta nastoji potkopati, ako ne i izokrenuti, posebice u srednjem vijeku, romantizmu i avangardi.

Shakespeareov je jezik težak, stoga je dramaturški tekst osuvremenjen, a zadržan je Shakespeareov stil i duh. Radnja je vrlo jasna u objema naracijama, a zanimljivo je da Viola, Olivia i Orsino često zvuče više kao vješti pjesnici nego kao prosječni zaljubljeni likovi. Neki od najrječitijih trenutaka u predstavi često su mjesta na kojima Shakespeare ismijava plitkost ljubavne poezije, a ljubav je često povezana s glupostima i ozljedama, što sugerira da je težnja za romantičnim vezama više štetna nego dobra. Olivia potpuno odbacuje Orsinovu ljubavnu poruku kao izmišljenu i neiskrenu izjavu strasti i potpuno je u pravu. Orsino uopće ne misli o njoj. Pismo koje Maria krivotvori kako bi prevarila Malvolija, naravno, potpuno je varljivo, a Malvolijevo pismo Oliviji potpuno je dezinformirano. Čini se da se pisanim riječima jednostavno ne smije vjerovati, pogotovo kad su izmišljene. To je smiješna poruka koju tvorac riječi poput Shakespearea može poslati publici.

Hrvatska drama koja se sastoji od sjajnih članova ansambla dobro se snašla u teškom glumačkom zadatku. Edi Ćelić, Tanja Smoje, Aleksandra Stojaković Olenjuk odigrali su komično svoje uloge vješto prikazujući i ženske i muške strane svojih likova. Jasmin Mekić bio je izvrstan, a odlično su mu parirali Kristijan Petelin, Jelena Lopatić, Deni Sanković, Dean Krivačić, Andrea Tich, Romina Tonković te Ivan Botički i Mario Jovev.

Razlikovanje roda i spola glavna je tema predstave. Na trenutke se čini da je to važnije i od same radnje i da su likovi vrlo plošni, ali upravo zahvaljujući vještoj dramskoj izvedbi predstava postaje komedija s vrlo jasnom porukom. Shakespeare se često koristi prerušavanjem kao sredstvom zapleta. U predstavi su neka prerušavanja očita, neka skrivena, a neka utopljena u alkoholu. Maska pruža slobodu anonimnog djelovanja, određenu razinu slobode i zaštite, uklanjanje krinke može se pokazati oslobađajućim ili pogubnim, ali u konačnici svaki lik doživljava istinsku slobodu tek kada se raskrinka. Na Tri kralja ili kako hoćete predstavlja mnoge verzije ljubavi i sugerira da je ljubav, nadmoćna sila kojoj se likovi ne mogu, ali i ne trebaju oduprijeti.