Pred nevidljivom rukom

I.

tvoj glas je ostao među školjke

skriven u pukotinama

                                    dna

i

    kad raste more

    čujem

                                    tvoj glas

II.

prigovaraš

    ili žališ

što ostadoh da pratim

    odlaske sunca za sumornom

                                    planinom

i ne znam za zemlju

    gdje miruju

                                    sjene

III.

gledam te

    naslonjenu na stijenu

nemaš očiju

    i ne vidim jesi li sretna

IV.

oprosti

    što dočekujem svitanja

nespremna za gong nevidljivog

                                    kočijaša

oprosti za nebo

    u mom oku

V.

znala sam neba gdje cvjetale su duge

ostali su mi raskomadani oblaci

kamenjar u kojem počivaju kiše

VI.

ostani

    u snu mora

    među šutljive ribe

dolazi s olujama

    da bih znala

    kako su cvijet

                                    nebo i kamen

tako nestalni

                                    pred
                                    nevidljivom
                                    rukom