Pohvala životu izvan okvira

-

Teatrologinja, dramaturginja, kazališna i književna kritičarka, urednica, sveučilišna nastavnica i još mnogošto, Mira Muhoberac uporno je plijenila energijom i neumornim radom, pružajući svakom projektu, svakom trenutku, svakoj ideji priliku u svojoj izrazitoj erudiciji spojenoj s životnom radošću i iskrenim, produhovljenim i plemenitim entuzijazmom. Iznenada, bez bilo kakvih znakova o tome što se sprema (jer radila je takoreći do posljednjeg daha), Mira Muhoberac preminula je 30. rujna 2021. u Zagrebu. Nakon iznenadne smrti, Miri je Muhoberac posvećen niz tekstova i oproštaja, između ostalih mjesta i u ovom listu u kojem je godinama bila urednica književnosti i kazališta, baš kao i na Trećem programu Hrvatskoga radija, gdje je uređivala i vodila emisiju Theatralia.

Mira Muhoberac u rodnom Dubrovniku / Snimila Vesna Muhoberac

Komemoracija na kojoj su se okupili suradnici i prijatelji Mire Muhoberac održana je u organizaciji Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa, kojem je predsjedavala, 6. travnja u Dvorani Jure Petričevića u Matici hrvatskoj u Zagrebu. Na komemoraciji su, uz predsjednicu društva organizatora Ivanu Slunjski, govorili Tanja Kuštović, Katja Šimunić, Eugen Stjepan Višić i Acija Alfirević. Mogao se, posredstvom arhivskih snimki, čuti i mnogima u dvorani nepogrešivo poznat glas Mire Muhoberac te isječak iz jedne od predstava kakve je redovito sa svojim studentima pripremala tijekom boravaka u rodnome Dubrovniku, zajedno sa sestrom blizankom Vesnom, koja se završno kratko obratila skupu.

Erudicija i energija bez prostora za uzmak

Ivana Slunjski svoje je prisjećanje započela pojmom zrcaljenja, odnosno odzrcaljenja, kako je Mira Muhoberac običavala pisati i govoriti. U svojim formativnim godinama, brzo nakon što je naučila čitati, prisjetila se Slunjski, susrela se s knjigom priča koja je sadržavala i jednu skandinavsku čija je pouka i poruka svevremenska i svagda jednako bolna – neizbježnom nije moguće uteći, život neće trajati vječno. Suočavanje sa samom sobom, nastavila je Slunjski, dovelo ju je do straha od autobiografija, straha koji Mira Muhoberac, čini se, nije poznavala. „Kad me netko traži životopis, u velikim sam dvojbama što spomenuti, a što ne, zato što me ono što je loše odredilo jednako kao i ono dobro“, stav je Ivane Slunjski, koja zbog toga izbjegava u različitim prigodama ispisivati i javno objavljivati vlastite (auto)biografske podatke, osim onih najnužnijih.

Mira Muhoberac je svoju autobiografiju, naprotiv, objavila svojevremeno na stranicama zagrebačkog kazališta Mala scena. „U usporedbi s mojim škrtim recima, njezine su stranice, stranice i stranice djelovale zastrašujuće, totalno pomaknuto, ludo, a istodobno sam znala da je sve napisano bolno točno, do u zarez“, rekla je Slunjski. To je izazvalo da se biografija Mire Muhoberac „nekako prijeteći klatila između nas, nisam znala kako bih joj prišla“, no tada se dogodila epidemija, koja je Slunjski potaknula na razmišljanje o mogućnosti da se profesionalno posveti nečem drugom, a ne prekarnom radu u kulturi. Od toga ju je odvratila poruka elektroničke pošte, kojom joj je Mira Muhoberac ponudila sudjelovanje u projektu online kulture Homo theatralis, koji traje do danas. „Mira nije ostavljala prostora za uzmak, ništa nije bilo neizvedivo, konačno sam našla nekog s podjednakom strašću i voljom za djelovanjem“, rekla je Slunjski, zaključivši, između ostalog, kako je „Mira na sve načine ispadala iz okvira – interesima koji su se mnogostruko širili, zadivljujućom erudicijom, dubinom spoznaje“.

Renesansna osobnost
s dubokom sviješću
o 21. stoljeću

Katja Šimunić, urednica na Hrvatskome radiju, plesna kritičarka i teoretičarka svoje je izlaganje naslovila Posvećeno Miri – vili skladnosti i skladanja. Spomenuvši povezanost skladnosti i Dubrovnika, grada koji je Mira Muhoberac voljela, poštovala, istraživala i vraćala mu se cijeloga života, Šimunić je ustvrdila kako je „Mira bila skladna Dubrovkinja, renesansnih osobina, širokog obrazovanja i stalne žudnje za novim spoznajama, ali duboko svjesna 21. stoljeća“. Poznanstvo, koje datira još iz vremena studija dramaturgije, na kojem je Muhoberac bila prva, a Šimunić druga upisna godina od pokretanja. „Dojam koji je Mira uvijek ostavljala bio je ponajprije utjelovljen u besprijekornom ponašanju, urođenoj pristojnosti i prisnoj suzdržanosti, gotovo aristokratskoj, a svakako na slavu gradu iz kojega nikada nije ni otišla, iako je radila ponajviše u Zagrebu, a vrlo često i u inozemstvu“, istaknula je Šimunić. Prisjetila se dalje govornica kako ih je prisno povezala suradnja na broju časopisa za plesnu umjetnosti Kretanja, koji se bavio suvremenom hrvatskom plesnom scenom. „Mira se s puno strasti upustila u područje kojeg se malo tko može i želi prihvatiti“, ocijenila je Šimunić osvrćući se na njihovu suradnju i na drugim brojevima Kretanja te Mirino uređivanje emisije Theatralia na Trećem programu Hrvatskoga radija, koju je činila „otvorenom podjednako za baštinu i za suvremenost“.

Tanja Kuštović, profesorica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu i nekadašnja studentica Mire Muhoberac prisjetila se kako je na trećoj godini kroatistike prvi puta susrela profesoricu Muhoberac na kolegiju Uvod u scensku umjetnost. „Svi smo čekali kako bismo vidjeli tko se krije iza tog, tada za nas pomalo neobičnog prezimena, a ona je ušla lagano, gotovo klizeći i stala ne iza, nego ispred katedre“, prisjetila se Kuštović rekavši kako profesorici Muhoberac nije trebala zaštita koju katedra pruža, „ona se studenata nije bojala“. „Dovodila nam je na nastavu ljude iz različitih kazališnih struka“, kazala je Kuštović, navevši kako su im gosti na nastavi bili, između ostalih, Božidar Alić, Zlatko Bourek, Miro Gavran, prisjetivši se i posjećivanja različitih kazališnih institucija, što je Mira Muhoberac za studente ostvarivala u suradnji sa sestrom Vesnom. Koliko su ti studijski posjeti bili pomno pripremani i realizirani, svjedoči i sjećanje kako je studente „Mira odvela i u HNK, u onaj njihov labirint podzemnih hodnika, otvorivši nam tamo valjda sva vrata koja je mogla otvoriti“. 

Inspiracija svakom mladom suradniku i kolegi

Eugen Stjepan Višić, glumac koji je s Mirom Muhoberac surađivao na dvije studentske predstave, svoje je izlaganje usredotočio na „posebnost i specifičnost profesorice Mire, za čije bi opisivanje trebao cijeli simpozij, možda i dva“. „Prije svega, mislim da je bila osoba nazbilj, i to je bila ona njezina vrijednost, ono čime nas je dotakla“ sažeo je Višić, prisjetivši se prvog susreta, na okruglom stolu u Kazalištu Gavella, gdje se tada nisu upoznali, ali se lik Mire Muhoberac trajno utisnuo u Višićevo pamćenje. „Radili smo dvije predstave u Dubrovniku, vozili smo se iz Zagreba skoro 11 sati i s puta smo odmah krenuli na probu, na kojoj je bilo toliko posvećenosti – pazilo se na svaki akcent, svaku riječ, svaki udah, i profesorica Vesna i profesorica Mira toliko su se davale u svoj posao da je to moralo biti inspirativno za mladu osobu koja se tek počinje baviti izvedbenom umjetnošću“, rekao je, navevši i kako ga je oduševljavao način na koji je Mira Muhoberac opisivala, dočaravala i objašnjavala ljude, svjetove, pojave, kazalište. „Ona je mogla biti glumica“, zaključio je, između ostalog, Višić.

Acija Alfirević, teatrologinja, teoretičarka i prevoditeljica započela je izlaganje svojim prvim susretom s Mirom Muhoberac krajem kolovoza 1994. u zgradi susjednoj Matičinoj palači, u kojoj se tada nalazilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. „Prvo moje pitanje bilo je: Što je vama Fani Muhoberac? A ona je odgovorila – mama“. Prisjetila se svojih susreta s Mirom Muhoberac, suradnji u emisiji Theatralia, a posebno apostrofirala susret koji se svojevremeno dogodio na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, kada ju je Mira Muhoberac pozvala na pridruživanje Hrvatskom društvu kazališnih kritičara i teatrologa.