O ukrajinskoj književnosti

-

U Vijećnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu 24. ožujka održana je promocija tematskog broja časopisa za svjetsku književnost Književna smotra, posvećena ukrajinskoj književnosti Vidjeti Ukrajinu. Neovisna književnost 1991. – 2021. Tematski broj Književne smotre izašao je kao zadnji broj časopisa u 2021, no zbog objektivnih razloga promocija nije mogla biti održana prije. U nastanku broja, uz hrvatsko uredništvo na čelu s Daliborom Blažinom i glavnim tajnikom uredništva Filipom Kozinom, sudjelovali su i znanstvenici s Katedre za ukrajinski jezik i književnost Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta te ukrajinske znanstvenice, urednice ovoga broja na čelu s voditeljicom projekta Tamarom Ğundorovom, a to su Alla Tatarenko (Sveučilište Ivana Franka u Lavovu), Olena Ğaleta (Sveučilište Ivana Franka i Ukrajinsko katoličko sveučilište, Lavov), Uljana Fedoriv (Sveučilište Ivana Franka u Lavovu).

 U ovome broju Književne smotre predstavljeno je sedamnaest znanstvenih radova koje potpisuje osamnaest autora iz Ukrajine, Poljske i Hrvatske. Tematski je broj ujedinio znanstvene radove u ove cjeline: Postsovjetska tranzicija, Povijest i mit, Glas i mjesto te Žanr i činjenica. Tako uređen broj predstavlja glavne promjene i tijekove ukrajinske književnosti od neovisnosti pa sve do danas, i to u prozi, poeziji i drami; obrađuje podjednako i zasebne fenomene  u književnom opusu određenih autora, odvojena djela, stavljajući ih u ukrajinski književni kontekst, kao i preglede razvoja zasebnih žanrova unutar neovisne ukrajinske književnosti. Zadnjih trideset godina razdoblje je korjenitih promjena o kojima je Tamara Ğundorova pisala u predgovoru koji poslije aktualnih zbivanja u Ukrajini i nakon ruske agresije postaje još aktualniji: „Ovaj broj časopisa Književne smotre posvećen je tridesetoj obljetnici ukrajinske književnosti razdoblja neovisnosti. Njezinim simboličnim početkom može se smatrati roman Rekreacije Jurija Andruhovyča koji je objavljen u časopisu Suvremenost 1991. godine. U njemu se očitovao oživljeni duh baroka, a iz  karnevalskih preobrazbi niknule su stranice zaboravljene ukrajinske povijesti koje su odjekivale u osobnim privatnim pričama likova i maski poznate pjesničke skupine BU-BA-BU (burleska-lakrdija-bufonada). Tako se u ukrajinskoj književnosti ironično i u obliku posttotalitarnog demonskog karnevala odvijao oproštaj od Carstva i sovjetskog doba. Godine 2020. u Ukrajini je objavljen roman Amadoca Sofije Andruhovyč, kćeri Jurija Andruhovyča. Njezin je roman veličanstvena panorama, izgrađena kao odjek epoha, sudbina i junaka višestoljetne ukrajinske povijesti. On rekonstruira čitavi temelj ukrajinske kulture koji je u 20. stoljeću izgubljen i iznova rekonstruiran. Time se zatvara krug posttotalitarnih transformacija i dekolonizacijskih procesa, a neovisna književnost proživljava smjenu generacija i postaje fenomenom transgeneracijskog pamćenja.

Sudionici promocije na
Filozofskom fakultetu / Izvor FF Press

Neovisnu književnost također možemo sagledati kao postsovjetsku tranziciju, odnosno razdoblje promjena, gubitaka i dobitaka. Njezine su značajke višeglasje i multikulturalnost, zanimanje za povijesne traume i gubitke, promišljanje o novoj povijesti, uključujući Narančastu revoluciju iz 2004. godine, Revoluciju dostojanstva iz 2014. te rusko-ukrajinski rat na istoku Ukrajine koji je doveo do novog shvaćanja što znači braniti svoju domovinu, što znači ukorijeniti se u svoj teritorij i učiti o tome kako da razumijemo jedni druge.

Neovisna književnost dinamična je i konceptualna scena na kojoj se kristalizira nova književnost, oblikuje novi koncept autorstva i definira novo književno polje koje je otvoreno za žanrovske i stilske eksperimente, za preispitivanje kanona i reprezentiranje socijalnih, etnonacionalnih i rodnih identiteta. Neovisna književnost fenomen je koji je posljedica uključivanja ukrajinske književnosti u globalne općekulturne procese suvremenoga svijeta.

Neovisna književnost, to su i osobni glasovi mnogih autora o kojima se govori na stranicama ovoga broja. Svi zajedno, oni stvaraju jedinstvenu knjigu suvremene Ukrajine, otvorenu za novo čitanje.“

U promociji ukrajinskog broja Književne smotre sudjelovali su Domagoj Tončinić, dekan Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, koji je pozdravio sve prisutne te naglasio važnost promocije časopisa i znanstvene suradnje između akademskih sredina Hrvatske i Ukrajine, Vasilj Kirilič, veleposlanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj, koji je u nadahnutom govoru spojio aktualne događaje u Ukrajini s književnim temama, Oksana Timko Đitko, pročelnica Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti i predstojnica Katedre za ukrajinski jezik i književnost, akademik Josip Užarević s Katedre za rusku književnost Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti, ujedno  bivši glavni urednik Književne smotre, Dariya Pavlešen s Katedre za ukrajinski jezik i književnost Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti, moderator promocije i glavni tajnik Književne smotre Filip Kozina te videovezom gošće iz Ukrajine, sve urednice tematskog ukrajinističkog broja Književne smotre. Kako su naveli sudionici promocije, Filip Kozina i Alla Tatarenko, ideja je krenula od Irene Lukšić, dugogodišnje tajnice časopisa koja nažalost više nije s nama.

Kako je to ispričao glavni urednik Dalibor Blažina, ideja je odmah dobila zeleno svjetlo: stoga što je suvremena ukrajinska književnost nedovoljno poznata u hrvatskoj znanosti o književnosti, a i zato što se ta ideja idealno uklapala u „ideju Književne smotre“, živu još od 1969, koju je sjajno uokvirio akademik Josip Užarević: da časopis bude prozor u svjetsku književnost bez hijerarhizacije na metropole i provincije, da časopis bude platforma za uspostavljanje duhovno-životnih relacija prema drugim kulturama i drukčijim svjetovima kako bi se vlastita kultura i duhovna sredina održala na što je višem stupnju životnosti. U ovom slučaju od posebne važnosti bila je činjenica da je ne samo ukrajinska književnost nego i ukrajinska znanost o književnosti – progovorila vlastitim, o bivšem centru moći neovisnim glasom, i to dominantno iz osviještena postkolonijalnog očišta.

Iako rat u Ukrajini traje od 2014, vjerojatno nitko nije zamišljao da će se predstavljanje ove Smotre održati u ovako dramatičnim okolnostima, točno mjesec dana od početka opće ruske agresije na Ukrajinu, što je nedvojbeno utjecalo i na čitanje ukrajinske književnosti i na recepciju ove Smotre i na emotivne govore ukrajinskih znanstvenica koje su se javile videovezom iz raznih gradova Ukrajine i sudjelovale u promociji usprkos sirenama zračne uzbune.

Na kraju promocije uslijedio je kratak, ali jezgrovit osvrt na ukrajinistički tematski broj akademika Josipa Užarevića, koji je poslije pomne analize izdanja naglasio kako je u povijesti Književne smotre bilo malo znanstvenih radova posvećenih ukrajinskoj književnosti te da ovaj tematski broj upotpunjuje mozaik svjetske književnosti ukrajinističkim književnim temama.