Nepoznanice uz Ivanu Brlić-Mažuranić (2)

-

U prošlom Vijencu bavila sam se nekim objašnjenjima imena koja je uz Priče iz davnine dala sama autorica, uz tek poneko iz općeg rječnika. U nekim izdanjima samo su autoričina objašnjenja, u nekima ima i objašnjenja drugih riječi, a neka nemaju ništa. Štošta govore primjeri za koje su priređivači smatrali da im treba objašnjenje. Vidi se i koliko su hrvatskih riječi znala djeca nekoć (ne samo Ivanina), pa im mnoga objašnjenja nisu ni trebala. Kako sada stoje stvari, današnja bi djeca već trebala i objašnjenja negdašnjih objašnjenja.

Uzmimo riječ kaljuga! Uz nju kao objašnjenje (koje to zapravo i nije) stoji kaljuža. Da se što htjelo objasniti, pisalo bi valjda što to jest: tlo puno kala, žitka blata i vode. No pitam nešto drugo: ako današnja djeca ne znaju što je kaljuga, kako onda čitaju (ako čitaju) Ćopićevu Ježevu kućicu?! Jer ondje lisica, vuk i medvjed jure k’o divlja rijeka, kad pred njima eto kaljuga neka. Divlja se svinja u njojzi banja, pospano škilji i jelo sanja.

Ili riječ skut, što priređivači Ivaninih priča objašnjavaju samo kao rub suknje ili haljine. No skut znači i prednji dio odjeće koja pri sjedenju pokriva koljena, krilo. Ako to ne znaju, kako onda razumiju (ako im je uopće stalo da išta razumiju) Nazorovu Pjesmu o Istri: Sliku mile Istre naše / ja u srcu nosim svom / leži ravna i vrletna / na tom moru Jadranskom. Raša, Mirna i Dragonja / teku žilam njezinim / gle otoke, djecu lijepu / na skutima majčinim. Jasno je da su se ti otoci morali rasprostrti po širem pojasu nego što je rub haljine.

Razumljivo je da današnji čitatelj mir shvaća prije svega kao opreku ratu. No kako onda razumije dubrovačku pjesmu Izašla je, izašla je zelena naranča? Odakle je izašla? Iza mira, iza mira od b’jeloga grada. Naravno, prema lat. murus, zid, miri ili mirine gradske su zidine (Mirine su i ostaci rimskog lokaliteta na Krku). Zelena naranča izašla je iza zidina grada Dubrovnika.

Priređivači Priča iz davnine za današnje mlade čitatelje (ali i za one starije koji im te priče još eventualno čitaju, pa da znaju djeci objasniti riječi koje možda neće razumjeti) zaustavili su se i kod riječi zamandaljen, uz objašnjenje: zatvoren zasunom ili mandalom. Potonju riječ svakako im treba objasniti. Dolazi od tur. mandal, drvena ili željezna šipka koja se stavlja preko vrata s nutarnje strane zatvaranja, zasun. No u Bosni to nikomu ne treba objašnjavati, jer je oko Muje, Suljagine Fate i zamandaljenih vrata spjevana cijela sevdalinka Lijepi li su mostarski dućani. Naravno, od mostarskih dućana još su ljepši mladi bazerđani, iz perz. bāzergān, preko tur. bazirgăn, trgovac, a među njima najljepši je bazerđan Mustafa. Kraj njegova dućana prošetala Suljagina Fata, pa od Muje traži oku zlata (oka, turska težinska mjera od 1,28 kg). Lukavi Mujo vabi Fatu u svoj dućan, pa neka uzme zlata koliko joj srce želi. Uđe Fata u magazu sama, za njom Mujo zamandali vrata. I Mujo i Fata dobro su znali što tko od njih radi.

Da se priređivači objašnjenja više bave križaljkama, znali bi da imenicu obor (ograđen prostor za stoku) ne treba objašnjavati riječju tor, jer nema križaljke u kojoj se taj pojam ne javlja u spomenutoj alternaciji. Mislim da se još zna i da je bašča vrt, a trijem natkriveni ulaz u kuću, portik (­prasl. *termъ, stsl. trĕmъ), no priređivači pušu i na hladno da današnjima ne bi što ostalo nejasno.

U Pričama iz davnine, a i u mnogim drugim bajkama, na više mjesta javlja se kepčić u značenju patuljak. Kepčić je umanjenica od osnovne riječi kepec, tur. kepaze, što znači čovjek vrlo niska rasta, patuljak.

Junaci su obično prikazani kao divovi, ljudi silne snage i spretnosti, pa u njihovim rukama sulice i nisu samo strijele, kako nam se to značenje predočuje, nego sulica može biti i hladno oružje poput koplja sa željeznim šiljkom na vrhu. Potječe od prasl. *sudlica, češ. sudlice, rus. súlica.

Parlog današnjim čitateljima doista treba objasniti. Riječ pripada ratarskom nazivlju, koje se od vremena Ivane Brlić-Mažuranić uvelike promijenilo, kao i svi tadašnji alati. Parlog je neobrađena, zapuštena zemlja, poglavito vinograd, s tragovima sasušena kultiviranog raslinja. Imamo i glagol zaparložiti se, sasušiti se zbog pomanjkanja vlage i njege, sparušiti se. U taj revir ide i riječ pojata, što može značiti štagalj, staju i jasle, ali i sanduk za hranjenje stoke. Dolazi iz bugarskoga, gdje znači košara. I riječ bradva, tesarska sjekira široke oštrice, ide u taj areal riječi, jer su nekoć ljudi na selu sami izrađivali i alate koji su im trebali u ratarstvu, stočarstvu, vinogradarstvu i sl. Odlazeći na sajam ili na put, novac i sitnice nosili su u ćemeru (tur. i perz. kemer), prošivenom kožnatom ili platnenom uskom pojasu koji se nosi ispod odijela. Postojao je i ženski ćemer, više kao ukras. No ćemer ne znači samo takav pojas. Znači i svod, voltu, balaturu, pa i cijelu zgradu s prozorima i vratima građenima na svod (ćemerli). Neki tako zovu i kamenu kućicu građenu u suhozidu, poljaricu.

Nije mi jasno zašto su neki priređivači mislili da više ne znamo za mandulu (uz dijal. mendula, mjendula i sl.), pa nas upućuju na badem (iz perzijskoga preko turskoga bādām, lokalno i bajam).

Na jednom izletu slušala sam o iločkim bademima, ne znajući ništa o toj novoj vrsti. Nisam ni mogla jer se radilo o tipfeleru. Na papiru s kojeg je vodičica tupo čitala valjda je i pisalo bademi umjesto bedemi. Nitko ništa nije primijetio jer nije ni slušao. No mandule nisu samo jestiv plod nego i parni limfni organ takva oblika između nepčanih lukova na prijelazu usne šupljine u ždrijelo, krajnici, tonzile. Kao dijete na toj sam klasičnoj operaciji zamrla, no ipak ne i prerano umrla.