Murali za novi život Petrinje

-

U Galeriji Matice hrvatske od 20. do 25. travnja postavljena je izložba petrinjskog slikara Davora Žilića. Autor nam predstavlja ciklus radova koji nastaje tijekom 2021. dok je radio na svojoj doktorskoj disertaciji naslova Mural kao sredstvo oplemenjivanja u urbanom kontekstu. Izložba je sastavni dio obrane doktorskog rada pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te je koncipirana kao dvanaest slika koje prikazuju murale koji bi trebali biti izvedeni na pročeljima petrinjskih zgrada. Kao što i sam naslov implicira, glavna je ideja disertacije izrada murala unutar gradskog tkiva, u ovom slučaju grada Petrinje. Zato se na izložbi mogu vidjeti i kompjuterske simulacije koje prikazuju kako bi murali izgledali izvedeni u javnom prostoru. Ciklus od dvanaest slika izveden je akrilnim bojama na tvrdoj podlozi, odnosno drvenim MDF-pločama. Tvrda podloga izbor je umjetnika jer ona simbolički predstavlja ciglena i betonska pročelja zgrada, a sve zbog postizanja što vjerodostojnijeg prikaza konačnog rezultata – murala unutar galerijskog prostora.

Simulacija murala u Nazorovoj ulici

Kritički glas umjetnika

Tematika prikazanih slika koncentrirana je na povijesno urbanu i arhitektonsku matricu grada Petrinje, na gradski načina života kao i na pokoji prikaz prirodnih ljepota petrinjskoga kraja (rijeka Petrinjčica). Idejna su podloga za nastale slike stare fotografije i razglednice iz privatnih kolekcija s pomoću kojih su dokumentirani pojedini dijelovi grada ili arhitektonska zdanja vrijedna izdvajanja (crkva sv. Lovre, prva ljekarna u gradu, zgrada gradskog poglavarstva). Poneki prikazi upotpunjeni su i osobnim sjećanjem umjetnika koji pokušava tim projektom udahnuti novi život javnom kulturnom životu Petrinje nakon potresa.

Davor Žilić, Željeznička stanica, 2021. / Snimio MIRKO CVJETKO

Osim prošlogodišnjeg potresa, Petrinju su obilježila i ratna razaranja iz Domovinskog rata, kad je grad pod okupacijom izgubio dio svoje arhitektonske baštine, ali ne samo to, već i memoriju mjesta, način života zajednice i njezinih aktera. Slika Prva hrvatska tvornica salame (akrilik na medijapanu, 100 x 100 cm, 2021) govori o nestanku zgrade koja je svojom pojavnosti ostavila trag u sjećanju umjetnika koji joj daje osobni hommage. Prožeta atmosferom tople oker žute boje, cijela slika poprima auru reminiscencije nadopunjene transcendentalnim iskustvom. Zgrada je prikazana kao i na predlošku, ali s manje detalja. Žilić redukcijom elemenata postiže pročišćenost prikaza i stanovitu melankoličnost, čime je napravljen odmak od „čistog“ hiperrealističkog prikaza. Natpis koji je krasio pročelje zgrade, „Prva hrvatska tvornica salame“, izveden je do pola, slova postupno nestaju skupa sa zgradom i sjećanjima. Stvoren je snovit ambijent u kojemu autor na pripovjedački način govori o prošlosti mjesta, arhitektonskom nasljeđu pa i o davnom industrijskom uzletu grada.

Davor Žilić, Prva hrvatska tvornica salame, 2021. / Snimio MIRKO CVJETKO

Kritički odnos umjetnika prema trenutnom infrastrukturnom stanju u rodnome gradu i zapostavljenosti određenih arhitektonskih akcenata očit je i u ostalim temama koje su prikazane na izložbi. Jedna od njih je i slika Željeznička stanica (akrilik na MDF-ploči, 109 x 150 cm, 2021). Kompozicija je koncipirana oko dvije glavne točke: kolodvorske zgrade i lokomotive u pokretu. Redukcija elemenata i tu je zastupljena, dok blago osvjetljenje pojedinih elemenata služi njihovu isticanju. Od svih izloženih slika jedino na toj primjetan je trag kretanja u obliku parne lokomotive koja prolazi kolodvorom. Referencija koja simbolički govori o prošlim, boljim vremenima za grad i njegove žitelje, ali i o potrebi da se obnovi današnja željeznička trasa prema Zagrebu. Postaja je prazna, nema ljudskih figura ni njihovih odraza, baš kao ni na jednoj od dvanaest slika. Kako sam autor kaže:  „Ljudi su izostavljeni jer unose dojam prolaznosti.“ I doista, nisu ni potrebni unutar poetičnog konteksta sjećanja; onomu koje je nadomak ruke, ali zapravo nikada uhvatljiv. Slika, kao i ostatak ciklusa, ostavlja jak dojam kratkotrajnosti trenutka kao i nezaobilazna prisutnost nostalgije.

Slikanje svjetlosti

Primjena toplih i svjetlijih tonova omogućuje umjetniku da slika svjetlost iz koje potom niču ostali elementi kompozicije. Takav način rada umjetnik primjenjuje u cijeloj seriji radova postižući sjetne note. Oker žutom bojom postiže pak dojam starih požutjelih razglednica i fotografija. Tamniji ton sive dočarava murale izvedene na većinom sivim fasadama zgrada. Žilić prilagođava ton slika prema fasadama budućih murala, pri čemu se postižu najmanja odstupanja od zamišljene podloge. Ako se osvrnemo na prijašnje Žilićeve radove, zapazit ćemo odmak od hiperrealističkog prikaza mediteranskih i kontinentalnih ambijenata „prelivenih“ koloritom i sunčanom svjetlošću. Vesela i vedra atmosfera ljetnih mjeseci zamijenjena je maglovitom atmosferom davne prošlosti. Tehnička je izvedba crteža nepogrešiva, dok je filigranska posvećenost detaljima namjerno izostala upravo zbog potreba spomenute atmosfere i osjećaja prolaznosti. Iako bismo ovaj ciklus radova mogli svrstati u ladicu fotorealizma, autor čini odmak od doslovnih kanona umjetničkog pravca. Umjesto da preslika predložak, u obliku razglednice ili fotografije sa svim prednostima i nedostacima, autor nas dovodi do stanja lucidnih snova, gdje više nismo sigurni da li gledamo ili sanjamo predstavljene prizore.

Za kraj, nada ostaje u uvjerenju da se neće razvlačiti obnova grada Petrinje, da će njezini stanovnici dobiti grad dostojan življenja u 21. stoljeću. Također, nadam se da će biti dostupne sve potrebne fasade kako bi se projekt realizirao u primarnoj ideji. Likovne intervencije na velikim fasadnim površinama krase mnoge europske i svjetske metropole, unose dašak kolorita i svježine unutar gradskog prostora pa ne vidim razloga zašto ne bi krasili i grad Petrinju.