Književnost izdvaja

Ljubavni roman za ­kuhare

Onima upućenima i, još više, onima uključenima u domaću knjižnu produkciju, pogotovo onu književnoprijevodnu, sigurno nije promaknulo to da je jedan prevodilac u zadnje vrijeme ostvario impozantan opus.

Izd. DAF, 2021.

Otkako je prije dvije godine napustio dugogodišnje zaposlenje antikvara knjiga i postao „slobodnjak“, Adrian Cvitanović s poljskoga je preveo čak petnaestak knjiga (od kojih je jedan prijevod, onaj romana Osvajanje vlasti Czesława Miłosza, upravo na mom uredničkom stolu), što je 4000 kartica, a za jedan od njih, onaj Dnevnika pisana noću Gustawa Herling-Grudzińskog u izdanju Disputa, ovjenčan je i našom najvažnijom prevodilačkom nagradom, Velikanovićem. Stoga rado, i s punim opravdanjem, izdvajam njegov posljednji objavljeni prijevod, sjajni roman Opsjednuti u izdanju DAF-a, jednog potpuno drukčijeg Witolda Gombrowicza, koji se u maniri „ljubavnog romana za kuhare“ ruga senzacionalističkoj književnosti i ismijava ju.

Deveto izdanje Kliofesta uživo u NSK

Nakon, silom (ne)prilika, dvije godine održavanja u virtualnom obliku – odmah treba reći: i u tom formatu vrlo uspješna – vraća nam se na svoje staro mjesto u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu mali, ljupki sajam knjiga Kliofest, zapravo pravi festival povijesti, deveti po redu. Osnivač i duša pomno osmišljena i profesionalno organizirana događanja s mnoštvom predstavljanja knjiga, okruglih stolova i iz godine u godinu sve raznovrsnijih popratnih programa, kolega mi je izdavač Damir Agičić, profesor povijesti na zagrebačkom Filozofskom. Njegova agilna izdavačka kuća Srednja Europa svako malo objavi neki zanimljiv mi i drag naslov, od kojih bih ovom prigodom izdvojio djelo još jednog Poljaka, putopis Putovanja u Poljsku Jarosława Iwaszkiewicza (ne, za promjenu, prijevod nije Cvitanovićev, nego njegova profesora Dalibora Blažine). Kao poticaj za čitanje te knjige neka posluži i ovo razmišljanje našega najvećeg polonista Zdravka Malića koje je u svoj dnevnik zapisao u povodu autorove smrti (a inače ga je znao kritički žestoko oplesti): „Tog ožujskog dana 1980. na malom groblju u Brwinówu kraj Varšave s Iwaszkiewiczem je pod ledinu otišla čitava jedna Poljska kojoj je on bio krunskim književnim svjedokom.“

Šarmantne priče iz ­života seoskih učitelja

Na kraju bih, onako baš po svom čitateljskom guštu, izdvojio kratki roman Rakija: proze iz Banata češkog pisca srednje generacije Matěja Hořave, koji je u lijepom prijevodu Matije Ivačića objavila koprivnička Umjetnička organizacija Artikulacije, inače izdavač i istoimenog, sve etabliranijeg književnog časopisa.

Izd. Artikulacije, prev. Matija Ivačić

Riječ je o nizu ulančanih šarmantnih priča iz života seoskog učitelja protkanih osebujnom, staromodno iskrenom metaforikom, podastrtih bravuroznim stilom. Krasan mozaik čovjekove potrage za samim sobom.