Kamo idu Mađarska i Srbija nakon izbora?

-

Na srbijanskim izborima Aleksandar Vučić uvjerljivo je osvojio drugi uzastopni predsjednički mandat. Još nije potpuno jasno s kime će Vučićev SNS ući u postizbornu koaliciju, no jasno je da će SNS ostati na vlasti i u idućem mandatu. Unatoč nizu analiza koje su ukazivale na mogućnost dolaska promjena u Mađarskoj, na mađarskim parlamentarnim izborima premijer Viktor Orbán potvrdio je nadmoć i osvojio četvrti mandat zaredom. Nakon izbora u Mađarskoj i Srbiji otvara se niz pitanja, ponajprije kako će se pobjede Orbána i Vučića reflektirati na odnose njihovih država s Bruxellesom i Moskvom. Slijedi li zaokret, ili će obojica nadalje pokušati sjediti na više stolica istovremeno?

Izbori koji su privukli
pažnju svijeta

U svjetskoj i europskoj javnosti mnogo više pažnje privukli su izbori u Mađarskoj, zbog utjecaja koji ostvaruje kao članica Europske Unije i NATO-a, ali i politika koje zagovara Viktor Orbán zadnjih desetak godina te njegove bliskosti s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Dodatnu pozornost poticale su pojedine predizborne ankete, koje su ukazivale na mogućnost političkih promjena u Mađarskoj.

S druge strane, izbori u Srbiji pomno su se pratili, prvenstveno zbog specifična položaja koji Srbija ima u Jugoistočnoj Europi, ali i posebnog odnosa s Rusijom i Kinom. Doslovno sve države u ovoj europskoj regiji imaju niz otvorenih pitanja sa Srbijom te je bitno tko će biti predsjednik Srbije, kakvu će politiku provoditi Srbija te hoće li biti akter (ne)stabilnosti u regiji u idućem razdoblju? EU je promatrala izbore u Srbiji ponajprije zbog zahtjeva da se srpske politike u potpunosti usklade s politikama EU, ali i da Srbija ima pozitivnu ulogu u promociji mira, suradnje i dobrosusjedskih odnosa u Jugoistočnoj Europi.

Rezultate izbora u objema državama sa zanimanjem su iščekivali i u Moskvi, a čini se da su vrlo zadovoljni, jer i Orbán i Vučić slove za vjerne prijatelje Rusije. U prethodnim mandatima širom su otvorili vrata svojih država ruskim i kineskim investicijama i bili su među najglasnijim zagovornicima politika koje zastupa Kremlj. Orbána i Vučića posebno spaja izostanak pune transparentnosti izgradnje brze pruge između Budimpešte i Beograda financirane kineskim i ruskim kreditima, a koja je zapravo dio kineske strateške inicijative Pojas i put.

Rezultate izbora u objema državama sa zanimanjem su iščekivali i u Moskvi, a čini se da su vrlo zadovoljni, jer i Orbán i Vučić slove za vjerne prijatelje Rusije / Snimio Amir Hamzagić / PIXSELL

Na održanim izborima u Mađarskoj i Srbiji mandate su očekivano potvrdili Orbán i Vučić. U Mađarskoj su pojedine predizborne ankete najavljivale mogućnost da oporbeni blok Ujedinjeni za Mađarsku (koji su činili konzervativni Jobbik, socijaldemokratski MSZP, zeleni Dialogue, socijalni liberali DK, zeleni liberali LMP te liberalni Momentum) svrgne s vlasti desnu nacionalno-konzervativnu koaliciju – Savez mađarske solidarnosti, koji čine Orbánov Fidesz i Kršćanska demokratsko-narodna stranka (KDPN). Ipak, Orbánov savez dobio je 133 od 199 mjesta u mađarskom parlamentu te s tim 2/3 glasova potpore u zakonodavnom tijelu Mađarske.

Izbori u Srbiji provedeni su na više razina – od predsjedničkih, parlamentarnih do izbora za lokalnu samoupravu, uključivo i Beograd. Zasad je samo potpuno jasno da je Vučić osvojio drugi uzastopni mandat na mjestu predsjednika Srbije. Sve ostalo još se poslaguje i otvoren je niz opcija, iako je sigurno da će Vučićev SNS imati dominantnu poziciju za sastavljanje srbijanske vlade. Ključno je pitanje hoće li SNS u sastav vlade ići s Dačićevim socijalistima ili će se odlučiti na hrvatski model suradnje s manjinama, koje bi u tom slučaju mogle biti jezičac na vagi. Na ovim je izborima mjesto osvojio i predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov, koji je bio prvi na listi manjinske liste na izborima, što može širom otvoriti vrata kvalitetnijem uređivanju položaja hrvatske manjinske zajednice u Srbiji, donekle po uzoru na model koji uživa srpska zajednica u Hrvatskoj.

Što se tiče lokalnih izbora u Beogradu, Vučić i njegov SNS nisu uspjeli ostvarili rezultat koji su priželjkivali te oporbene stranke pokušavaju dogovoriti suradnju nakon izbora, a ako ne uspiju, najavljuju spremnost na nove izbore. Istovremeno, oporbene stranke podnijele su više od tristo prigovora o neregularnosti izbora te zahtijevaju ponovno glasanje na 258 biračkih mjesta. Izborno povjerenstvo priznaje da je bilo neregularnosti, ali napominje kako one nisu mogle utjecati na sam ishod izbora. Svakako treba napomenuti i kako je izborna komisija najavila da će izaći sa službenim izjavama tek u večernjim satima dan nakon izbora, da bi već na sam dan izbora izborne rezultate neslužbeno proglasio sam Aleksandar Vučić, rekavši da se rezultat sigurno neće razlikovati od onoga što će sutra službeno reći izborna komisija. Takav stav prvog čovjeka države zasigurno je dodatno potaknuo špekulacije o namještanju izbornih rezultata, posebice u Beogradu.

Tema rata u Ukrajini obilježila je kampanju u objema zemljama. I Orbán i Vučić tijekom cijele predizborne kampanje zagovarali su mir i stabilnost, no bez prozivanja najodgovornijih za rusku agresiju na Ukrajinu, bez kojih nema ni prestanka ratnih stradanja. Orbán je odmah stao iza europskih sankcija Rusiji, istovremeno se ograđujući od prolaska naoružanja za obranu Ukrajine kroz mađarski teritorij. Zbog nedovoljno jasnih stavova osude ruske agresije reagirali su čelnici drugih država Višegradske skupine, osobito glasno Jarosław Kaczyński, čelnik poljske vladajuće stranke Pravo i pravda (PiS) tražeći od Orbána jasniju osudu. Iako je Orbán i u ranijim osvrtima osudio rusku agresiju u Ukrajini, ona je nakon dobivenih izbora bila oštrija. Orbán je naglasio da je rat u Ukrajini počeo ruskom agresijom i da se u tome stav Mađarske ne razlikuje od stava EU. Istovremeno je istaknuo kako Mađarska osuđuje masakr u Buči i traži neovisnu međunarodnu istragu. Oporba pak nije poslala jasne poruke biračima te je propustila posebno istaknuti ideološke, političke, ali i financijske poveznice Orbana i ruskog predsjednika Putina.

Aleksandar Vučić također nije mogao ignorirati rat u Ukrajini. Tijekom kampanje stalno je zazivao mir, ponašajući se kao jedini jamac stabilnosti u Srbiji u vremenima europskih kriza i previranja. Kampanja je trebala biti fokusirana na pitanja koja muče građane, od vladavine prava, pitanja održivog razvoja, korupcije i ekonomije, no rat je promijenio smjer kampanje. Na kraju je ostalo ključno pitanje – koji kandidat može provući Srbiju što mirnije kroz olujna vremena da se rat ne prelije i u Srbiju, a da istovremeno životni standard i ekonomija pate što je moguće manje. I tu se Aleksandar Vučić, koji uspješno sjedi na nekoliko stolica svjetskih sila već niz godina, pojavio kao dobitnik.

Kojim putem krenuti
– Bruxelles ili Moskva?

Iako je Mađarska dugogodišnja članica NATO-a i Europske Unije, ona već duže vrijeme zateže odnose s Bruxellesom. Riječ je ponajprije o drukčijem shvaćanju što to točno EU treba biti, kako se dalje treba razvijati, treba li ići u snaženje dosadašnjih europskih ideja i vrijednosti ili se posvetiti izgradnji Europe kao saveza suverenih nacija. Po nizu ideoloških pitanja, čini se kako su Orbán i Putin bliži, nego što su Orbán i Macron, koji predstavlja drugu viziju ujedinjene Europe.

U prethodnom razdoblju, u svom političkom djelovanju unutar EU, Orbán se udružio s Poljskom, Češkom i Slovačkom u Višegradsku skupinu. Oni često nastupaju kao blok država kad imaju određene zahtjeve prema EU. Ta je suradnja posebno došla do izražaja u vremenima migrantske krize. Ipak, rat u Ukrajini uzdrmao je taj blok. Poljaci, Česi i Slovaci zauzeli su mnogo jasniji stav protiv ruske agresije od Mađarske. Kad se to pitanje nametnulo kao problem u odnosima unutar bloka, Orbán je brzo reagirao i snažnije osudio rusku agresiju u Ukrajini. Iako Mađarska slovi kao jedan od najsnažnijih zagovornika Putina unutar EU, treba jasno istaknuti kako je Orbán podupro sve dosadašnje sankcije EU prema Rusiji, bez traženja iznimke ili političkog odugovlačenja. Također na međunarodnoj razini Mađarska je poduprla sve rezolucije UN-a koje su osuđivale Rusiju. Sve što se do sada događalo ukazuje kako će Orbán i nadalje pokušati zaštititi mađarske interese balansirajući u odnosima s Moskvom i Bruxellesom, ali da vrlo dobro zna gdje Mađarska pripada, unatoč njegovoj izjavi kako se njegova pobjeda dobro vidi i s Mjeseca i iz Bruxellesa.

S druge strane, Srbija je jedna od europskih država koje imaju najblaže stavove prema Rusiji. Od nje je Rusiji bliža jedino Bjelorusija. To ne znači da Srbija ne osuđuje rusku agresiju. Primjerice, Srbija se svrstala uz zapadne snage u nizu navrata, kao i onima ključnim, kad je Srbija (kao i Mađarska) dala svoj glas za rezoluciju Ujedinjenih naroda za osudu ruske agresije u Ukrajini, ali i za suspendiranje Rusije iz Vijeća za ljudska prava UN-a. Uz to, Vučić je u nizu navrata naglasio kako Srbija pruža punu potporu teritorijalnom integritetu Ukrajine, povezujući to pitanje s pitanjem Kosova. No, unatoč tim jasnim osudama, Vučić se ogradio od pridruživanja sankcijama Rusiji koje su uvele zapadne država svijeta, jer bi to bilo potpuno suprotno interesima Srbije, posebice zbog njezine ovisnosti o ruskim energentima, ali i tradicionalnih bliskih veza s Rusijom.

Ipak, čini se kako će se u sljedećem razdoblju dodatno zakomplicirati situacija za Srbiju i da će morati u potpunosti uskladiti djelovanje s politikama EU ako želi zadržati status države kandidata, ali i kako bi mogla ubrzati svoj europski put. U tom procesu europski pritisci zapravo gode Vučiću, jer mu pomažu da jednostavnije objasni svojim građanima da je nužan zaokret i da će u konačnici morati izabrati europsku stolicu, jer je neupitno da Srbija pripada Europi, da iz EU dolaze najsnažnije financijske injekcije i da su iz tog kruga država najbliži gospodarski partneri.