„Ja sam Sarajka”

-

Snažan utjecaj nekadašnje veleposlanice Sjedinjenih Država pri Ujedinjenim narodima i američke državne tajnice, osobe od najvećeg povjerenja predsjednika Billa Clintona, na odnose u jugoistočnoj Europi vidljiv je i više od dva desetljeća nakon isteka njezina mandata. Oštra zagovornica sankcioniranja svih ratnih zločina, majka Haškog tribunala, sukreatorica „nepravednog mira“ – Dejtonskog sporazuma – Madeleine Albright svojim je diplomatskim angažmanom suoblikovala današnju Bosnu i Hercegovinu i dala velik doprinos u odnosima između država bivše Jugoslavije. Kada je 1993. imenovana za veleposlanicu SAD-a pri Ujedinjenim narodima, snažno se zauzimala za zaustavljanje ratnih zločina na prostru bivše Jugoslavije. Posebno se važnim smatra njezino zalaganje za zaštitu ljudskih prava i proširenje NATO-a te uključivanje toga saveza u završetak ratnih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije.

Državna tajnica SAD-a (1997–2001) Madeleine Albright (Prag, 15. svibnja 1937– Washington, 23. ožujka 2022)  / Izvor Wikipedija

Angažman veleposlanice Albright u suradnji s Anthonyjem Lakeom, potkraj 1994, rezultirao je promjenom politike Sjedinjenih Američkih Država prema ratnim sukobima u bivšoj Jugoslaviji. Naime, njihovim angažmanom otvoreno je potpuno novo poglavlje kojim su stvoreni uvjeti za dovršetak rata. Nakon što je Sporazumom u Washingtonu formirana hrvatsko-bošnjačka Federacija, postavljeni su temelji za unapređenje suradnje između ta dva naroda u Bosni i Hercegovini. Upravo je potpisivanje Splitske deklaracije, nakon zločina u Srebrenici, dovelo do omogućavanja zajedničkih vojnih akcija nakon VRO Oluja, od ljeta 1995, jer je Hrvatska vojska legitimno mogla pomagati Armiji BiH i HVO-u u obrani Bosne i Hercegovine. Time je spriječen pad Bihaća i ponovni masakr srpskih snaga u Bosni i Hercegovini. Naime, nakon što je u akcijama Bljesak i Oluja oslobođen gotovo cijeli prostor Republike Hrvatske, osim istočne Slavonije, uslijedile su zajedničke akcije HV-a, HVO-a i Armije BiH uz potporu snaga NATO-a, čime je u listopadu 1995. došlo gotovo do oslobađanja Banje Luke. Ipak, američka administracija tražila je zaustavljanje te akcije kako bi se mirnim putem završio rat u Bosni i Hercegovini. Nastavkom vojnih akcija bosanskohercegovački Srbi dovedeni su u poziciju da su primorani na razgovore o završetku rata u Bosni i Hercegovini.

Doprinos veleposlanice Albright rezultatu Dejtonskoga mirovnog sporazuma vrlo je velik. Djelovanjem u Ujedinjenim narodima upoznala se s ratnim strahotama na području bivše Jugoslavije i aktivno se uključila u rješavanje sukoba i omogućavanje pozicija za pregovore dovršene u Daytonu, čime je Bosna i Hercegovina ostala suverenom državom, a Republika Hrvatska upravo je na osnovi toga sporazuma mirno reintegrirala Podunavlje. O njezinoj uključenosti u aktivnosti pregovaranja svjedoči i popratno pismo kojim je glavnom tajniku UN-a dostavljen izvornik Dejtonskog mirovnog sporazuma. Uloga Madeleine Albright u zaustavljanju ratnih strahota vidljiva je i u omogućavanju obrane Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske zagovaranjem doktrine lift and strike, čime je utjecala na ukidanje embarga na uvoz oružja.

Važna je i njezina izjava prilikom posjeta Sarajevu 1994, kada je ispred Veleposlanstva SAD-a izjavila „Ja sam Sarajka“, čime je poduprla ujedinjenje grada te razvijanje odnosa među ljudima različitih nacionalnosti, vjera i kultura. Zbog toga je 2008. proglašena počasnom građankom Sarajeva. Njezin utjecaj na prilike u Bosni i Hercegovini jasan je prema potpori promjeni političkoga vodstva Republike Srpske. Premda je danas „dežurni krivac“ za sve što šteti integralnoj Bosni i Hercegovini, upravo je njezin izbor bio Milorad Dodik, dijelom zato što nije imao ratnih mrlja, ali i zbog toga što (tada) nije bio član ekstremnih nacionalističkih krugova. „Dašak svježeg zraka na Balkanu“, kako je 1998. nazvala Milorada Dodika, na krilima njezine potpore uspio je doći na vlast u Republici Srpskoj. Naime, svjesna utjecaja ratne generacije političara u Republici Srpskoj, državna tajnica SAD-a zalagala se za ulazak progresivnih snaga neopterećenih ratnom prošlošću u vlast Republike Srpske. Tako je i sama „majka Haškog tribunala“ 2002. u postupku protiv Biljane Plavšić iskazivala o nezamislivim užasima koji su se događali tijekom ratnih sukoba u BiH.

Utjecaj Madeleine Albright bio je veliki i na razvoj političke scene u Republici Hrvatskoj. Svojim utjecajem sugerirala je i teme kojima je došlo do promjene vlasti 2000. godine. Posebno je inicirala teme povratka Srba na oslobođena područja Republike Hrvatske, razvoj demokratskih medija i demokracije općenito, provedbu Dejtonskog sporazuma, a susretom s opozicijskim predstavnicima sugerirala ja da će upravo oni imati podršku SAD-a na sljedećim izborima. Svoju ulogu u promjeni vlasti pokazala je i dolaskom na inauguraciju Stipe Mesića na poziciju predsjednika Republike Hrvatske. Madeleine Albright snažno je utjecala na zaustavljanje ratnih strahota u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i aktivno je sudjelovala u stvaranju mirovnih sporazuma koji su konačno u Daytonu rezultirali prestankom rata. Ipak, nepravedni mir u Bosni i Hercegovini kojim je ta država podijeljena na dva entiteta i čime je legalizirana okupacija određenih prostora te njezin utjecaj na uvođenje „novih lica“ na političku vlast pokazatelj su da je u svom političkom djelovanju imala i „promašaja“ koji i danas stvaraju smetnje u funkcionalnosti Bosne i Hercegovine.