Film o Elli Fitzgerald

Početkom travnja na Drugom programu Hrvatske radiotelevizije u noćnim je satima prikazan film o glazbenom i životnom putu jedne od najpoznatijih vokalistica jazza Elle Fitzgerald. Takav bi film nekad pobudio napose kod ljubitelja jazza veliko zanimanje, ali je danas samo jedan od uradaka koji opisuju životni put zvijezda američke kulture te je Hrvatskoj radioteleviziji očigledno poslužio samo kao dio dopune noćnog programa. Nekada bi takav uradak bez obzira na evidentne programske i povijesne praznine potaknuo velike polemike među domaćim ljubiteljima jazza. U pomalo romansiranu filmu s komentarima stručnjaka koji su o divi govorili autor nije dakako obuhvatio sve važnije događaje u životu Elle Fitzgerald, ali je uspio predočiti presudna razdoblja njezina glazbenog i privatnog života. Tako je primjerice u filmu spomenuto da se nakon mladenačke veze s bubnjarom Chickom Webbom Ella udala za glasovitog kontrabasista Raya Browna. Budući da nisu imali djece, posvojili su sina iz Brownova ranijeg braka.

Ella Fitzgerald ostala je zapisana velikim slovima u povijesti jazza

Pjevačica jazza Ella Fitzgerald jedno je od najvažnijih imena povijesti te glazbe. Rođena je u Newport Newsu 1918, a umrla je u Beverly Hillsu u Kaliforniji 1996. Glazbeni je put, pjevačice jazza, inicirala u njujorškom Harlemu 1934. na amaterskom natjecanju mladih pjevača zahvaljujući to ponajprije Johnu Hammondu. Karijeru je započela u malom sastavu bubnjara Chicka Webba, a tu je krenuo i profesionalni put Elle Fitzgerald. Nakon smrti boležljivoga Webba Ella naslijedit će njegov bend i nastaviti s pjevanjem, ali je, prepoznata kao jazz-pjevačica, počela nastupati s tadašnjim veličinama poput Louisa Armstronga, sastava Delta Rhythm Boys, Eddieja Haywooda i sastava Ink Spots.

Veliku je ulogu u njezinoj pjevačkoj karijeri imao producent i organizator Norman Granz, koji je u to doba vodio i svoju gramofonsku firmu NoGran Records. Uvrstio ju je u program svojih u početku dubioznih i terminski riskantnih projekata JATP-a, poznatih kao Jazz at the Philharmonic, održavanih u počecima u neprimjerenim nedjeljnim terminima u dvorani filharmonije na američkoj Zapadnoj obali. Svjestan od početka golemih programskih i izvedbenih mogućnosti te bezgranične memorije Elle Fitzgerald, postao je njezinim promotorom, svjestan i svih posljedica rasističkih trenutaka koji su u počecima pratili nastupe te crnačke pjevačice jazza. S pojavom stila be-bop, na čelu kojeg su bili alt-saksofonist Charlie Parker i trubač Dizzy Gillespie, način vokalnih interpretacija Elle Fitzgerald dobiva puni smisao. Njezine improvizacije u scat-načinu izvođenja, rastavljanje harmonija u improviziranim korusima, u svim tempima njezino pjevanje donosi osvježenje u već pomalo otrcanoj konstataciji korištenja glasa u jazzu kao instrumenta.

Pjevački je odnosno interpretativni opus Elle Fitzgerald u jazzu enorman te je logično da svi nužni njegovi detalji nisu mogli stati u okvir jedne komercijalne TV-emisije. Za prosječna gledatelja i taj je prilog bio dovoljan da se upozna s velikankom jazza, koja je u sklopu jedne od svojih mnogobrojnih međunarodnih turneja dotaknula i Zagreb, što je omogućilo i ljubiteljima jazza glavnoga hrvatskog grada da uživo čuju taj nesvakidašnji glas. Premda joj je s godinama oslabio vid, nastupala je i dalje, no amputacija nogu zauvijek ju je udaljila od pozornica.

Ella Fitzgerald ostala je velikim slovima zapisana u povijesti jazza te je spomenuta emisija bila tek mali prilog veličini te jazz-vokalistice.