Zbog prevlasti engleskog ne treba odustajati od svog jezika i identiteta

Globalizacija prodire u sve sfere ljudske djelatnosti pa tako i u znanost i način na koji se znanost prezentira. Znanstveni radovi vrve anglizmima, bilo da su to termini technici, kratice i akronimi, cijeli izrazi ili obični dijelovi rečenice. Sve češće se radovi pišu izravno na engleskom umjesto da se na primjer prevode. I sam je engleski jezik globaliziran jer se njime služi sve više neizvornih govornika i kao takav postao je ne samo lingua franca u znanstvenoj zajednici nego i jezik prestiža u znanstvenim časopisima, predavanjima, diskusijama pa i cijelim kolegijima, katedrama i ustanovama, kao i neslužbeno službeni jezik Europske Unije. Na taj zabrinjavajući trend, ne samo u Njemačkoj nego i u svijetu pa tako i u Hrvatskoj, upozorio je zadnjeg dana ožujka u Društvu hrvatskih sveučilišnih nastavnika Siegfried Gehrmann, profesor na Fakultetu hrvatskih studija, u izlaganju: Jezik znanosti u doba globalizacije – s pogledom na Hrvatsku i status njemačkoga.

Prof. Siegfried Gehrmann održao je predavanje u organizaciji Kluba hrvatskih humboldtovaca / Snimio MILAN PELC

Događaj u organizaciji Kluba hrvatskih humboldtovaca moderirao je Svjetlan Lacko Vidulić s Odsjeka za germanistiku FFZG-a, a uvodno je predsjednik kluba Milan Pelc (Institut za povijest umjetnosti) podsjetio na inicijativu Matice hrvatske za donošenje Zakona o hrvatskom jeziku. U prvom dijelu izlaganja Gehrmann je prikazao stanje stvari ne ulazeći u subjektivne ocjene takva stanja. Engleski se u sve više zemalja uči od vrtićke dobi, zato se računa da je u svijetu više od jedne i pol milijarde govornika engleskog. Kao razloge učenici i roditelji, a zatim i znanstvenici, navode veći doseg, pristup većem tržištu, mogućnost upoznavanja većeg broja ljudi, kozmopolitizam, bolju konkurentnost, veću zaradu, veću reputaciju, veću citiranost i dublji impact. Takvu stanju u znanosti pridonose časopisi koji objavljuju prvenstveno ili čak isključivo na engleskom. Ta je anglofonizacija tema časopisa Zagreber Germanistische Beiträge koji je predstavio Slađan Turković s Odsjeka za germanistiku FFZG-a.

Predavač je istaknuo da je svijet znanosti zahvaćen globalnim tendencijama koje su se polarizirale na koncepciju English only s jedne strane i koncepciju višejezične znanosti, u skladu s europskom tradicijom s druge strane. Iako je prva tendencija isključiva jer isključuje nacionalne jezike, a potonja je uključiva jer uključuje i uporabu engleskog uz nacionalne jezike, hrabro je zauzeti se za drugu u svijetu u kojem prevladava naklonost prvoj jer citiranost postaje najvažnija mjera znanstvenog doprinosa. Podsjetio je kako su u nastavnom procesu u mnogim zemljama neengleski jezici prisutni sve više kao predmeti stranog jezika, dok engleski sve više poprima ulogu metajezika. Postavljanjem engleskog u povlašteni položaj znanost manjih zajednica postaje drugorazredna, što je usporedio s kastinskim sustavom. Kad se takvo stanje pokušava preispitati, kaže se da za engleski nema alternative. Takav hegemonistički stav ukazuje na potrebu za propisivanjem zakona kojim bi se odredio minimalni postotak za prisutnost nacionalnih jezika u znanosti i izvan znanosti. Još jedno moguće rješenje bilo bi širenje prakse uvođenja dodatnog stranog jezika u škole, što je program koji se već uvelike provodi, kako je istaknuto. Mnoge zemlje u svijetu imaju mogućnost srednjoškolskog i fakultetskog obrazovanja na engleskom, ali se često ta dopuna pretvara u zamjenu koja naposljetku potiskuje studij na nacionalnom jeziku.

Uza sva praktična i pravna objašnjenja, situacija u kojoj se u znanosti potiskuju nacionalni jezici podsjeća na onu koja vlada u narodima koji se jedva još služe svojim jezicima na umoru, a obično je to prijelazna faza prije potpunog nestanka jezika. U takvim društvima materinski jezik govori se kod kuće i u prvim razredima škole, dakle u nižim slojevima društva, dok je za više obrazovanje i u formalnim situacijama potrebno prijeći na većinski jezik, što je praktično, ali i kobno rješenje.

Govoreći prije svega o stanju u Njemačkoj, predavač je u izlagačkom dijelu sagledao situaciju, razmotrio probleme i predložio rješenja. U raspravi koja se povela Gehrmann je naglasio da znanstvenik ne može danas stajati po strani i hladnokrvno promatrati i opisivati što se događa, a da ne pokuša nešto promijeniti, no to je nemoguće bez potpore politike, a sama administracija EU često pridonosi prevlasti engleskog. Kulture se mogu međusobno obogaćivati, ali ne smiju se nadomještati. Zato je potrebno organizirati predavanja i projekte te educirati i najobrazovanije slojeve društva, znanstvenu zajednicu, da se ne odriče svojeg identiteta i da utječe na politiku kojom se reguliraju zakoni o jeziku u znanosti te dodjeljuju sredstva za njihovu provedbu.

Dosljedno temi i stavu prema njoj izlaganje je održano na njemačkom jeziku uz pomoć simultanog prijevoda prevoditeljice Ines Meštrović, izlagač je priznao da je skuplje držati predavanje s pomoću simultanog prijevoda, ali na duge staze skuplje je pokleknuti i izuzeti nacionalne jezike iz znanstvenog diskursa.