Zagreb i Komedija trebaju novu zgradu kazališta

Miljenko Puljić od početka tekuće kazališne sezone ravnatelj je Gradskog kazališta Komedija. Zašto se prihvatio te zahtjevne funkcije, što je naslijedio i kako će voditi to kazalište u sljedeće četiri godine, tema je ovog razgovora.

Snimio Luka Stanzl (montaža) / PIXSELL

Gospodine Puljiću, za ravnatelja Komedije kandidirali ste se kada je rad hrvatskih kazališta zbog pandemije gotovo zamro. Zašto?

Ne mogu se složiti s vama kada je posrijedi kandidiranje u vremenu pandemijskih poteškoća. Za obrazovanje, umjetnost i kulturu jednog naroda svako je vrijeme pogodno. Ništa, pa ni pandemija, ne može i ne smije biti zapreka, nego prilika da se vidi koliko je u svemu tome bitno kazalište i kultura općenito. Rezultati toga rada utječu na opstojnost ljudi i kvalitetu njihova življenja, na njih kao društvena i duhovna bića. Pandemije i ratovi logične su posljedice tzv. „doktrine šoka“, liberalnih promišljanja o tzv. zdravoj ekonomiji, kojoj su kultura i obrazovanje naroda i nacija trošak tog i takva društva, a ne dobit, što svi godinama osjećamo. Izazovi koje nam je donijela pandemija, svjetska kriza i ratovi – pogotovo najnoviji u Ukrajini – još više pokazuju čemu je izložena kreativna industrija. To nikako ne ohrabruje, ali po naravi sam optimist i zato sam uvjeren da unatoč svemu Komedija može napraviti iskorake, kako na umjetničkom tako i na poslovnom planu. Tijekom proteklih mjeseci, otkako sam ravnatelj, krenuli smo u tom smjeru i to se po predstavama već vidi.

Mislite da ćete ponuđenim predstavama sačuvati publiku i eventualno pridobiti novu?

Vaše pitanje o publici po mom mišljenju ponajprije se tiče strategije, ozbiljnog i dugoročnog promišljanja o nacionalnom kulturnom identitetu kojega nažalost Hrvatska nema ili, ako ga ima, onda ne donosi rezultate. Što se tiče Komedije i njezine publike, umjetnička je kvaliteta veliki kapital, na čemu ćemo ubuduće ustrajavati u stalnom radu s ansamblom i programima. Zato ćemo raditi projekte koji na postpotresne, pandemijske i postpandemijske izazove odgovaraju osmišljenim programima i repertoarom, formom i veličinom prilagođene publici i ansamblu Komedije. Na taj način omogućit ćemo ravnomjernu zastupljenost dramskih prvaka i solista, kao i svih umjetnika unutar cjelokupnog ansambla Komedije, da se kreativno ostvare i tako kazalište učine kvalitetnijim i konkurentnijim.

Ponudili ste nove mjuzikle, operete i komedije...

Program sam ponudio konzultirajući se s kolegama i oslanjajući se na trenutne umjetničke kapacitete, ali i imajući u vidu budućnost u kojoj se dio ansambla treba pomladiti. Program dakako podrazumijeva i ulaganja u tehniku kazališta, koja u produkcijskim mogućnostima zaostaje za potrebama. U sadašnjim pandemijskim i postpotresnim okolnostima nastojat ćemo održati planirane programe, koji će ipak ovisiti o financijskoj mogućnosti kazališta i osnivača.

U tome će vam sigurno najupitniji biti glazbenoscenski projekti?

Da. S obzirom da Komedija njeguje i realizira glazbenoscenske programe, prva nam je želja ostvariti ih u postojećim okolnostima. Naime, sukladno autorskim pravima, smijemo izvoditi samo originalna scenska djela.

U ponuđenom programu veći dio repertoara činit će strana djela. Što je s domaćima? Nekada je Komedija svake godine na repertoaru imala barem jedno domaće djelo.

To ćemo nastaviti. Eto, od rujna imali smo četiri premijere, od kojih su dvije domaćih autora: Cvit samoće, s tekstom Nere Stipičević, i Zagrepčanke i statičar, s tekstom Ivana Lea Leme. Naručio sam i jedan novi dramski tekst, komediju Vida Baloga, a potkraj ožujka izašli smo s programom posvećenim skladatelju Alfiju Kabilju, čime podupiremo i glazbenu baštinu. U programu o Kabilju čut ćemo i nove skladbe maestra Kabilja. U Komediji postoji stalna želja za novim djelima domaćih autora koja će kvalitetom odgovarati ne samo našim željama nego i zahtjevima publike.

Hoćete li to uspjeti s postojećim umjetničkim osobljem? Naime, po sistematizaciji radnih mjesta Komedija raspolaže s 239 mjesta, a zaposlena su 192 izvršitelja. Razlika je povelika.

Da, postoji taj nerazmjer koji nas opterećuje u produkciji i potrebnoj umjetničkoj kvaliteti. Što se tiče ansambala baleta i zbora, oni se moraju pomladiti u sljedećem razdoblju. Situacija s novim mladim solistima, kojih također nedostaje, nešto je složenija jer oni pri angažiranju moraju zadovoljiti umjetničkom kvalitetom i glumu i pjevanje i ples.

Ima li kandidata?

Ima. Na nedavnoj audiciji za dvije uloge u mjuziklu koji upravo postavljamo javilo se dvjesto kandidata, što govori o zainteresiranosti za rad u kazalištu. No kada je riječ o stručnom umjetničkom osoblju, nailazimo na problem školovanja tih kadrova za ta posebna zanimanja. Zato smo odnedavna uspostavili kontakt s Obrtničkom školom za osobne usluge na Savskoj cesti u Zagrebu i imali prezentaciju u vezi s umjetničkim usavršavanjem u kazalištu.

A kakvo je stanje s orkestrom?

Orkestar je u zadnjem razdoblju podigao svoju razinu umjetničke kvalitete, što je rezultat angažiranja članova putem audicija, na čemu ćemo i nadalje inzistirati. Uglavnom, osnovni su problem plaće i honorari, što pojedina radna mjesta i rad u kazalištima čine neatraktivnima i za koja je vrlo teško na tržištu naći kvalitetnu osobu.

U ambicioznom natječajnom programu ponudili ste više programa i rada, za što je potreban velik novac, što ste već spomenuli. Sada recite, kako ćete pribaviti novac?

Da, novac je uvijek problem. Imajući to u vidu, prvo smo krenuli od nas samih. Da bismo pribavili sredstva, moramo kvalitetno planirati i pratiti troškove i realizaciju, to garantira rezultate. Kako bismo to realizirali, nastojimo imati što kvalitetniju komunikaciju unutar kazališta; u skladu s mogućnostima ulažemo u promidžbu, kvalitetnije pratimo prodaju repertoarnih predstava i sve što donosi značajniji prihod. Zato smo u međuvremenu pokrenuli našu drugu scenu – Klub kazališta Komedija Ex Kontesa – koja nam omogućuje dodatne predstave i marketinške mogućnosti, potpisali smo dugogodišnje ugovore s kvalitetnim sponzorima. Također smo izašli s četiri nove predstave koje je publika dosta dobro primila i od kojih očekujemo stabilna primanja u sljedeće dvije godine, tu je i mjuzikl Mamma mia, koji i nakon sedam godina puni kazalište.

Teku vam med i mlijeko.

Ne teku. Ni najbolja prodaja ulaznica i sponzorska sredstva ne mogu vam pomoći ukoliko nemate stabilnu potporu vlasnika. Zato se nadam da će u sljedećem razdoblju, uz stabilizaciju gradskih financija, institucije u kulturi, a među njima i Komedija, imati adekvatnu potporu za kvalitetniji rad umjetnika na zadovoljstvo publike.

Glede financija, hoćete li aplicirati na europske izvore financiranja kulturnih programa koji su uvjetovani regionalnom suradnjom?

Već smo aplicirali i prihvaćen nam je projekt u EU-fondu solidarnosti u visini od 4,8 milijuna kuna za obnovu kazališta. Nažalost procesi idu odveć sporo, no nadam se da ćemo pravovremeno uspjeti započeti i završiti zadanu obnovu. Što se tiče EU-projekata kojima se financira kulturna suradnja, potpisali smo već sporazume s kulturnim institucijama u Hrvatskoj i inozemstvu i planiramo aplicirati na više tendera, ne samo u prekograničnoj suradnji. Komedija je i prije, a nadam se da će i u budućnosti, gostovati izvan granica Republike Hrvatske. Osim tradicionalnih gostovanja u Sloveniji i BiH uspostavili smo nove kontakte s državama koje nam nisu susjedne i nadam se da ćemo ih unatoč svim okolnostima u svijetu uspjeti realizirati.

Kako ćete sanirati postojeće gubitke, koji su narasli i zbog pandemije?

Završno financijsko izviješće za 2021. govori da smo uspjeli manjak prihoda u odnosu na rashode umanjiti. Obveze iz prethodnog razdoblja smanjene su tako na 802 tisuće kuna. Ako u ovoj godini ne bude nekih posebnih situacija, taj pozitivan trend trebao bi se nastaviti.

Snimio Luka Stanzl  / PIXSELL

Za kraj, možete li nam otkriti kako ste zamislili ostvariti ambiciozan program u postojećim radnim prostorima, u prostorima koji nisu Komedijini?

To je veliki problem. Najveće gradsko kazalište nakon 72 godine postojanja nema vlastite zgrade, što govori o strategiji hrvatske kulture, o čemu sam govorio na početku razgovora. Dugogodišnja zapuštenost i „krpanja“ postojećeg stanja, u nadi dobivanja nove zgrade, dolaze svakodnevno na naplatu. Grad je nedavno prepoznao veliki problem i uistinu brzom intervencijom, na čemu zahvaljujemo, pomogao da uspješno zamijenimo zastarjeli sustav centralnog grijanja, kojem je rok trajanja istekao 2004. godine. Također smo uspjeli upravu kazališta premjestiti u kvalitetnije radne prostore, iako i dalje dio zaposlenika radi u, blago rečeno, neadekvatnim uvjetima.

Hoće li se i kazalište preseliti na novu lokaciju?

Postoji mogućnost da zgrada na Kaptolu 9 bude u vlasništvu Grada i nastavi se koristiti kao dosad, no glazbenoscenske produkcije, koje su tehnički sve zahtjevnije, vrlo će se teško moći izvoditi kao dosad. Dakle, postojeća zgrada nije kvalitetno rješenje te Zagreb i Komedija trebaju novu zgradu kazališta. Novim zdanjem obogatila bi se zagrebačka kulturna scena, ali i identitet grada. Nadam se i vjerujem da članovi Komedije i zagrebačka publika na novu zgradu neće predugo čekati.